HRĐA I KOST Zahrđali snovi i slomljene šake

Film: DE ROUILLE ET D'OS; drama; Francuska, 2012.
Režija: Jacques Audiard
Uloge: Marion Cotillard, Matthias Schoenaerts
Distribucija: Continental
Ocjena: ****

Suvremeni francuski film inspiraciju pronalazi u hendikepiranim osobama s tijelima prikopčanim za invalidska kolica (“Skafander i leptir“). Početkom godine, u “Nedodirljivima“ redateljskog dua Olivier Nakache-Eric Toledano, siromašni crnac (Omar Sy) gurao je imućnog kvadriplegičara (Francois Cluzet). U drami “Hrđa i kost“ Jacquesa Audiarda, premijerno prikazanom proljetos u Cannesu, belgijski šljaker (Matthias Schoenaerts; “Bullhead“) gura djevojku amputiranih nogu (Marion Cotillard; “La Vie en Rose“) ili je nosi na leđima.

Osim prepoznate metafore, po kojoj, zapravo, “sarkozyjevsku“ Francusku naprijed tjeraju/na leđima tegle ubogi imigranti/niža klasa, žilave ruke protagonista guraju i francuski film ka svjetskim multipleksima i(li) Oscarima. “Intouchables“ je pomeo publiku i zaradio 355 milijuna dolara u kinima diljem planeta. “De rouille et d'os“ je iznjedrio kritičarske laude i računa na oskarovsku nominaciju za ulogu već “pozlaćene“ Marion Cotillard (uistinu blistava uloga Edith Piaf). U oba se slično žanrirana filma likovi prema bogaljima odnose iskreno, bez previše sažaljenja i samilosti, pomažući im nekonvencionalnim pristupom da (pro)žive život punim plućima. No, tu similarnosti staju. Jacques Audiard (“Otkucaj koje je moje srce preskočilo“) utemeljio je film na kratkim pričama “Rust And Bone“ i “Rocket Ride“ iz knjige “Rust And Bone“ Kanađanina Craiga Davidsona, no protagonista koji (iz)gubi noge odlučio je pretvoriti u ženu jer je imao dosta muškaraca u prethodnom projektu “Prorok“ (2009.).

Uz to što glavni lik, invalid, nije muškog spola, “Hrđa i kost“ je daleko od populističkog, uobičajenog komada drame a la “Nedodirljivi“ koji pati od sentimentalnog hendikepa karakteristična za hollywoodske “oskarovske“ filmove da mu ni emotivna iznuda, tako, nije strana. Vjerojatno zato nije dobio široku distribuciju u Lijepoj našoj, već limitiranu u sklopu šeste “Filmomanije“, dok je “Intouchables“ mjesecima “dodirivao“ hrvatske multiplekse i ostala kinima. Superiornija drama glumački je naturalističnija i umjetnički svedenija u režiji, što se vidi po eksperimentalnoj, apstraktnoj uvodnoj špici tragova na ljudskoj duši, svojevrsnog života koji prolazi pred očima.
Francuski redatelj njeguje “dardenneovski“ realistički stil opservacije. Početak Audiardova filma, sa sirovim Alainom (Schoenaerts) i njegovim 5-godišnjim sinom Samom (Armand Verdure) kako preživljavaju na ulici, mogao bi sinefile podsjetiti na “L'Enfant“ (2005.) braće Dardenne koja su producentski podržala “De rouille et d'os“. Otac i sin stižu u Antibes na Azurnoj obali bez prebijene pare i useljavaju se kod njegove sestre (Corinne Masiero). Zapošljava se kao redar u jednom klubu i onamo iz omanjeg izgreda spašava Stephanie (Cotillard), zgodnu, provokativno odjevenu (“obučena kao kurva“) dresericu orka kitova u lokalnom vodenom parku.

Ipak, ona je princeza izvan njegove lige i njihov se susret čini beznačajnim, teško ponovljivim, premda je odvozi kući i ostavlja joj broj telefona. Audiard hvata kako Alainove oči lete na duge noge ispod minice, koje se, inače, prve ukazuju u kadru prilikom vizualnog predstavljanja Stephanieine lika, te koristi priliku da se kamerom nadivi njezinoj ljepoti, pokaže što će sirotica izgubiti u idućoj sceni. Jedan će kit izletjeti iz bazena i srušiti nastrešnicu po Stephanie koja ostaje bez obje noge.


“Što ste mi uradili s nogama“, uzvikne u šoku kad se probudi u bolničkoj sobi s udovima (dosad digitalno najimpresivnije) odsječenim ispod koljena koje Audiard često drži u kadru kako bi se publika naviknula na njezino stanje. Depresivna Stephanie okrenut će Alainov broj i zapaliti sporogoreći odnos između dvije oštećene duše, isprve animalistički (šifra: neuvijene scene seksa) koji se s vremenom pretvara u “nešto više“ kad postane njegova menadžerica u uličnim borbama “na crno“.

Stephanie nedostaju noge, Alain nema srce. Ona će njemu pomoći da pronađe srce i ustane nakon borbe, on nju nanovo seksualno probuditi i simbolički osoviti na noge. U nekom drugom filmu o novim počecima i pronalasku sreće u inat sudbini, njihova romansa bila bi puna melodramske patetike uz koju bi se gledatelji u isti mah smijali i plakali. Ljubavnu “ljepotica i zvijer“ priču Audiard snima kroz deromantizirano nježnu optiku, ostavljajući mjesta za šačicu poetskih trenutaka - otisci aviona na nebu, igre sjena na zemlji - u slavu jednog od najneobičnijih parova velikog ekrana u posljednje vrijeme. Djevojka zahrđalih snova. Boksač slomljenih šaka. Hrđa i kost.

'Iskupljenje' Marion Cotillard Marion Cotillard je izvanredna i iskupila se za tragikomičnu scenu umiranja u “The Dark Knight Rises“. Cotillard je napose divna u ponajboljim scenama filma kad se, nakon nesreće, vrati u akvarij vidjeti orke, odnosno dok u disku promatra dugonoge djevojke u minicama koje je i sama nekoć ponosno nosila. Nevjerojatno je da barem ona nije bila nominirana za europskog Oscara ako je već Audiard ignoriran za film nauštrb - “Nedodirljivih.“

'I Follow Rivers' u disco-sceni Hit-pjesma “Fireworks“ Kathy Perry nije se baš najsretnije uklopila u filmu, no zato je Lykke Li i zarazno sjetna “I Follow Rivers“ izvrsno legla u disco-sceni.