Film: HARRY POTTER AND THE HALF BLOODED PRINCE; fantazija
Režija: David Yates
Uloge: Daniel Radcliffe, Emma Watson; Velika Britanija/SAD, 2009.
Distribucija: Blitz
Ocjena: *** 1/2
Sličnost između serijala “Harry Potter” i Pixarovih crtića postaje sve očitija. I jedni i drugi su suvremene bajke za djecu i odrasle. Klince će zavesti čarolija vizualija u duginim bojama. Stariji će u njima pronaći materijala za razmišljanje. Zato su tako i uspješni. Evo, posljednjeg, šestog “Pottera” vidjelo je 34. 173 gledatelja u prva četiri dana u Hrvatskoj, a kina su bila dupkom puna upravo djecom i odraslima. Premda, u slučaju “Harryja Pottera” čarolija je sve manje šarena.
Dakle, kad Dumbledore (Michael Gambon) u jednoj sceni kaže “Baš zabavno...” i magijom popravi demolirani stan profesora Slughorna (Jim Broadbent), jasno je da time želi zamazati oči najmlađima. Zabave ovdje baš i nema, osim ako ne računate proplamsaje tinejdžerskog humora na račun adolescentskih problema - s naglaskom na srcobolju - za što je potrebno više od čarolija koje su naučili za vrijeme školovanja. Kad im “oštar žalac ljubav oćuti”, u njima grcaju Harry (Daniel Radcliffe), Hermiona (Emma Watson) i Ron (Rupert Grint) dok nepovratno odrastaju, a hormoni divljaju, pa “Half Blooded Prince” ponekad izgleda kao ”Fast Times At Hogwarts High”. Redatelj David Yates taj humor povremeno nezgrapno posjeda u istu školsku klupu sa bijesom adolescencije i tamom koja se zlokobno nadvija nad Hogwarts (u obliku crnog oblaka nalik Voldemortu kojeg ovdje fizički ne vidimo) i natječe za srce i um mladih čarobnjaka, a ni svi (pobočni) likovi nisu mu dovoljno razrađeni.
No, zato je “mračna strana” filma odrađena prilično dobro pa ne dajte da vas PG rejting zavara. “Bez mraka nema svjetla”, dobacio je u jednoj sceni Dumbledore. I doista, mračne sile ponovno su s nama, a smrt ponovno kuca na vrata Hogwartsa. Još tamo od trećeg dijela, ova je bajka postala mračna priča o odrastanju tijekom kojeg se morate oprostiti od nekih dragih ljudi i životnih uzora. Govoreći o tome, “odlazak” jednog od glavnih likova, nažalost, ne ostavlja bez daha kao, primjerice, prizor “smrti” Gandalfa u “Prstenovoj družini”, s kojom ga vezuju i “gollumolike” kreature na granici jave.
Ipak, zato uznemiruje košmarni užitak na tragu Tima Burtona i Guillerma Del Tora (bio u igri za režiju), kojeg je Yates donio sa seta prethodnika, ovdje najočitiji u scenama sjećanja na Voldemorta u mladim danima. Konačni obračun dobra i zla tek slijedi pa se crno nebo nad Hogwartsom neće očistiti još tako skoro... barem ne do finalnog poglavlja hit-serijala, “Harry Potter i Sveci smrtnici”.
