Doživljaj ekstremnog raftinga umješno je oživljen s ove strane ekrana u “Divljoj rijeci“ (1994.). Držeći na oku “Oslobađanje“ Johna Boormana, redatelj Curtis Hanson nije samo orkestrirao uzbudljive vožnje kamere iznad rijeke, stijena, kanjona. Postavio je on kameru u čamac zajedno s glumcima prilikom njihova spuštanja niz brzace i slapove, do Male Niagare i dalje, prenijevši na gledatelja osjećaj da je u perilici rublja kad se tri rijeke sliju u jedan kanjon u završnici filma.
Hanson je izazvao simulaciju 4DX efekta u razdoblju dok nitko nije za njega čuo, poput McTiernana s kamerom postavljenom unutar kabrioleta koji slijeće s mosta u godinu dana ranijem “Posljednjem akcijskom junaku“. Već to da Hansona stavljamo u istu rečenicu s McTiernanom dosta govori o “The River Wild“. Ovaj režiser je bio poznat kao autor trilera (“Prozor spavaće sobe“, “Loš utjecaj“, “Ruka koja njiše kolijevku“, “L.A. povjerljivo“), no odlično se snašao u akcijskim scenama “Divlje rijeke“.
Nemalo je pomoglo njegovo iskustvo u trilerima da akcija bude tenzičnija nego bi možda bila. “The River Wild“ je načelno triler koji dobiva prefiks akcijski što film više plovi nizvodno prema nepredvidljivim, teško ukrotivim brzacima. Struktura “Divlje rijeke“ prilično nalikuje pjesmi “Proud Mary“ u verziji Tine Turner. Polagani “Rolling On The River“ početak za ginganje na plesnom podiju u finišu će proključati u rock brzac. “Rolanje“ je slično tempirano u “The River Wild“, od mirnog do divljeg, samo zamijenite napete bicepse Meryl Streep za naelektrizirani Tinin vokal.
Stihovi “Rolling On The River“ začudo se ne čuju u filmu, ali izostanak “Proud Mary“ nadoknađuju sjajne glazbene orkestracije legendarnog Jerryja Goldsmitha (“Potpuno sjećanje“) koje smjesta teleportiraju gledatelja natrag u kinematografske devedesete. Evidentno akcijski triler sredine devedesetih, “Divlja rijeka“ je film iz razdoblja kad je žanr postao obiteljski orijentiran, mnoge familije su se nalazile u ugrozi ove ili one vrste i mahom je na očevima bilo da spase članove od opasnosti.
Tada smo žalili što “The River Wild“ nije bio veći spektakl, a sada nam drago da je takav kakav jest jer je bolje ostario od dobrog dijela konkurencije koja je počela očijukati s računalno generiranom slikom i još uvijek je uzbudljiv, iako su nam možda brzaci djelovali nekako veći u srednjoj školi. Uzbuđenju filma definitivno kumuje Meryl Streep u njezinoj prvoj i jedinoj akcijskoj ulozi. Oskarovka je ovdje nastupila kao akcijska junakinja i zakoračila na teren kinematografskih alfa ženki poput Linde Hamilton (“Terminator 1&2“) i Sigourney Weaver (“Alien 1-3“) prije jedne Geene Davis (“Otok boje krvi“, “Pakleni poljubac“), ali nažalost brzo iz njega i iskoračila.
Meryl je “metodski“ uvjerljiva – ojačala je tonus mišića, naučila veslati i dobar dio scena odradila bez usluge kaskadera kako bi postala Gail, stručnjakinja za rafting. Mentalno i fizički snažna heroina, snažnija od muškaraca, Gail će napraviti sve da zaštiti sina Roarkea i supruga Toma (Joseph Mazzello, David Straithairn) na izletu rijekom kad ih za taoce uzmu pljačkaši Wade i Terry (Kevin Bacon, John C. Reilly). Dakle, “Divlja rijeka“ pliva uzvodno i radi otklon od žanra tako što Streep spašava obitelj i oslobađa mačo majku u sebi. Muškost je u filmu na dvostrukom testu.
Naime, Hanson testira Gailinog otuđenog, radoholičnog supruga Toma da od mekušca postane muškarac (Straithairn ga glumi kanalizirajući Dustina Hoffmana), ali i negativca Wadea. “Nemoj govoriti koliko si jak, samo pokaži“, Gail izaziva Wadea kad joj tjelesno zaprijeti, no on će ustuknuti. Izvrsni Bacon je, poput Streep, angažiran u “against type“ ulozi kao “drukčija vrsta dobrog momka“, kako Wade kaže malom Roarkeu. Wade manipulira Roarkea da se okrene protiv oca i majke, te favorizira njega umjesto roditelja.
Dvosmjerna psihologija bila je zaštitni znak Hansonovih trilera (“Bad Influence“), kao i seksualna tenzija (“The Hand That Rocks The Cradle“), u “The River Wild“ primjetna između Gail i isprve šarmantnog Wadea dok ovaj ne otkrije psihopatsko lice i ispadne gori od brutalnih bezubih “redneckova“ iz “Deliverancea“ zato što je inteligentniji i manipulativniji. “Divlja rijeka“ plovi koritom “Oslobađanja“ pa Gail odvodi sina na izlet kako bi mu pokazala rijeku “prije nego je (ljudi) unište“.
No, filmovi se razilaze u tretmanu likova. Gail je već bila u dosluhu s neukrotivom majkom prirodom/rijekom (radila kao vodič) prije nego se preselila u grad, za razliku od Boormanovih urbanih dečkiju. Protagoniste “Deliverancea“ rijeka će poraziti, ali ne i Gail. Često snimljena u odrazu njezine površine, ona će ukrotiti rijeku, postati jedno s njom.