“Leksikon intimnih gradova” Jurija Andruhovyča rijedak je primjer velikodušne i nedovršene knjige. Ovo prvo zvuči kao kompliment – što i jest – a ovo drugo kao razorna kritika, premda uopće nije. Naprosto želim podvući kako se radi o rukopisu koji će svakog čitatelja ponukati da mu barem u mislima dopiše poneko poglavlje, a autora da mu se dovijeka vraća, da ionako dugačkome popisu važnih gradova stalno pridodaje nove.
Andruhovyčeva knjiga nema, naravno, nikakve veze s klasičnim leksikografskim djelom. Ni izbor natuknica ni njihova duljina nisu određeni objektivnim kriterijima, nego osobnim, počesto ćudljivim izborom pisca. Više nego što se bavi geografijom, ovaj se libar bavi biografijom, koja je ispisana u prvome licu, glasom putnika koji je poželio svoja skitalačka iskus...