Živi svaki dan kao da ti je zadnji i jedan dan ćeš biti u pravu – istakne netko u novom ostvarenju neumoljiva američkog redatelja i scenarista Woodyja Allena “Cafe Society“. Uz blistavu parafrazu Shakespearea “Život je komedija, a njezin autor sadist“, to je jedna od nekoliko rečenica iz filma za ulazak u Woodyjevu širu “best of“ kolekciju i buduće citiranje među filmofilima. No, osim što ukazuje na vječni sjaj genijalnog Allenovog uma, ona izvrsno ocrtava samoga filmaša koji se panično boji smrti i tanatafobija je jedna od njegovih tematskih preokupacija. Protiv tog straha Woody se od početka karijere bori duhovitim filmovima. Živi svaki film kao da mu je zadnji, znajući da će jedan dan biti u pravu. Kako ide stariji (opasno mu se bliži 81. rođendan), to je sve izraženije.
Allen još uvijek svake godine uredno isporuči jedan film i ne pomišlja stati do onog dana kad će biti u pravu. Kad taj dan svane, mnogi koji Woodyja posljednjih desetak godina uzimaju zdravo za gotovo, unatoč tome što još znade zasjati nekadašnjim sjajem (“Završni udarac“, “Jasmine French“), shvatit će koliki će gubitak predstavljati njegov odlazak. Svi koji trube kako više ne snima velike filmove kao nekad, u sedamdesetim (“Annie Hall“, “Manhattan“), osamdesetim (“Purpurna ruža Kaira“, “Hannah i njezine sestre“) i dijelom devedesetim godinama prošlog stoljeća (“Meci iznad Broadwaya“, “Moćna Afrodita“), tad će žaliti i za Allenovim “manjim“ filmovima kakav je “Cafe Society“ jer nešto tako više neće gledati na suvremenom kinorepertoaru.
I u (uvjetno rečeno) slabijoj formi, Woody je debelo iznad repertoarne norme. Ako “Cafe Society“ nije kalibar “Annie Hall“ ili “Blue Jasmine“, a ne mora ni biti, rekli bismo da je u gornjoj polovici Allenovih novomilenijskih filmova s kojima ga je primjerenije uspoređivati. Svakako, to je film prepoznatljivog redateljsko-scenarističkog rukopisa. Ambijentiran u glamurozni Hollywood tridesetih, “Cafe Society“ govori o mladom Newyorčaninu Bobbyju (Jesse Eisenberg; glumio u “Iz Rima s ljubavlju“) koji dolazi u Los Angeles kod ujaka-filmskog agenta Phila (Steve Carell) i zaljubljuje se do ušiju u njegovu tajnicu i tajnu ljubavnicu Veronicu zvanu Vonnie (Kristen Stewart), iako je ta romansa u startu osuđena na moguće razočarenje.
Bobby je neurotični supstitut za redatelja kojeg ne vidimo, već samo čujemo u ulozi naratora. Woodyjev je glas razmjerno trom i umoran. Možda bi Allen takav bio i ispred kamere, u ulozi glumca, gdje se zadnji put pojavio u “From Rome To Love“ (2012.). Pa ipak, iza kamere prilično vitalno režira scenu s Eisenbergom kao mladenačkom verzijom sebe koja bi se mogla naći u “Sve što ste htjeli znati o seksu, a niste se usudili pitati“. Mislimo na scenu hoću-neću seksa usplahirena Bobbyja s prostitutkom Židovkom (Anna Camp) kojoj je to prva gaža dok joj glumačka karijera “stagnira“. Kad ona kaže kako je “voljna“ voditi ljubav sa njim, on joj uzvraća da zvuči “kao da želi uzeti lijek“.
Svijet filma Allenu je opet fiksacija. “Cafe Society“ se u tekstu ili slici razbacuje slavnim imenima, poput Bette Davis, Barbaru Stanwyck, Freda Astairea i Caryja Granta, spominju se ugovori s Warner Brosom, Bobby i Vonnie provode svaku večer u kinu kad njihovo prijateljstvo procvate u romansu itd. Neupitno je da Woody voli filmove, premda zazire od tračeva filmskog svijeta zbog čega zauzima ironičan stav prema Hollywoodu. “Nisam nikad miješao šampanjac s pecivom i dimljenim lososom“, kaže Bobby. “Dobrodošao u Hollywood“. Međutim, Hollywood je idealistički snimljen na digitalnoj kameri čuvena snimatelja Vittorija Storara (“Konformist“, “Posljednji tango u Parizu“, “Apokalipsa danas“), budući da ga doživljavamo Bobbyjevim očima zaljubljenim u Vonnie.
Film ostaje vizualna delicija čak i nakon što Vonnie odabere njegova ujaka, a Bobby se skrasi sa zgodnom razvedenicom njezina imena, Veronicom (Blake Lively), premda romantična prošlost ostavlja gorkoslatki okus neizbježne prolaznosti vremena i neodsanjanih snova kad nanovo ušeta u živote (ne)suđenog para. Glumački sve bolja Kristen Stewart (“Oblaci Sils Marije“) stekla je iskustvo ljubavnog trokuta u popularnoj “Sumrak“ sagi, no tek je u snenim i odsutnim pogledima “Cafe Societyja“ otvorila prozor u svoju dušu. U njezinim pogledima i Eisenbergovim zamagljenim očima ispisana je Allenova nova stara priča o sudbinskim odnosima srca i mozga, uzrocima i posljedicama (i)racionalne ljubavi.
Kemija Kristen i Jesseja se nastavlja
Jesse Eisenberg i Kristen Stewart dosad su dvaput glumili zajedno (“Adventureland“, “American Ultra“) i njihova se lagana kemija osjeti u Woodyjevu filmu. Inače, u trenutku dok “Cafe Cinema“ igra u našim kinima, Allen već snima novi, zasad još neimenovani film za 2017. u kojem mu glume Kate Winslet, Juno Temple i Justin Timberlake, a radnja je smještena u New York pedesetih.