Film: A CHRISTMAS CAROL; animirana fantazija, SAD, 2009.
Režija: Robert Zemeckis
Uloge: Jim Carrey, Gary Oldman
Distribucija: Continental
Ocjena: *** 1/2
Dobar znak za budući uspjeh nekog animiranog spektakla njegov je “preview“ u Cannesu, garniran “stuntovima“ zvijezda. Nakon DreamWorksovih crtića “Riba ribi grize rep“ i “Pčelinog filma“, ovogodišnji je Cannes bio u znaku Disneyjeve “Božićne priče“. Jim Carrey i ostatak ekipe izvodili su bijesne gliste prizivajući Božićni duh na usijanoj Croisetti prekrivenoj umjetnim snijegom, a mediji su ih kupali kišom bliceva.
Međutim, za lansiranje megaprojekta poput “Božićne priče“ takva reklama nije nužno potrebna. Jer, u blagdanskoj sezoni dovoljno je na filmski plakat staviti brend “Disney“ ili “A Christmas Carol“. Dickensov klasik iz 1843. - o škrtom, mizantropskom starcu Scroogeu, kojeg će tri misteriozne prikaze odvesti na put samoiskupljenja i otkrivanja pravih vrijednosti netom pred sam Božić - jedna je od najčešće ekraniziranih priča. Samo smo u proteklih pola godine vidjeli dvije prilagodbe “Božićne priče“, satiru “An American Carol“, u kojoj “Michaela Moorea“ posjećuju aveti američkih velikana i pokazuju mu smjer desno na križanju staze, te rom-com “Ghosts of Girlfriends Past“, gdje nepopravljiva ženskara Matthewa McConaugheyja duhovi njegovih bivših kormilare ka mirnoj luci s Jennifer Garner. Paralela između bezdušnog viktorijanskog društva i ovog današnjeg sa šoping centrima lako se može povući, ali je li svijetu onda potrebna još jedna “Božićna priča“?
Oscarovac Robert Zemeckis (“Forrest Gump“) drži da jest, posebice ako je ušuškana u carevo novo ruho. To ruho je “motion capture“ tehnologija s kojom je Zemeckis već dobrano eksperimentirao u prethodnim ostvarenjima (“Polar Express“, “Beowulf“). Zemeckis je ovdje “motion capture“ odveo par koraka dalje. U “ulozi“ animirana Scroogea i triju duhova, trodimenzionalno “skenirani“ govor tijela razigrana Jima Carreyja trebao bi biti vidljiv i onima s većom dioptrijom.
Likovi i scenografija dočarani su iznimnom likovnom kreativnošću, istodobno životni i bajkoviti, kako bi ovaj “A Christmas Carol“, prilično vjeran izvornu predlošku, funkcionirao kao priča o duhovima, s univerzalnim ekspresijama naših strahova, kao i iskupljenju, potrebi da nam se, u blagdansko doba, oprosti. Iskru i radost Božića Zemeckis osvjetljuje s nešto ozbiljnijim, darkerskim materijalom igrajući se Henryja Sellicka pa mračnije tonove priče ne može razgrnuti ni postojani plamičak svijeće prvoga duha.
Ipak, u posljednjoj trećini redatelj ekspresno tjera tamu i raspaljuje vatromet boja iz slikovnica za djecu ne bi li pokazao da je njegovo Božićno drvce najveće i najsvjetlucavije u gradu, na tragu Chevyja Chasea (“Najluđi Božić”), te valjda sačuvao ugovor sa šarenim coca-colinim Djeda Mrazom. Kao da je smetnuo s uma kako je “život kutija bombona... nikad ne znaš što ćeš dobiti”.
