Od svih popularnih akcijskih heroja s početka devedesetih, veliki Robert Altman je odabrao baš Brucea Willisa da glumi u filmu unutar filma u metafilmskom “Igraču“ i spasi Juliju Roberts iz plinske komore napucavši staklo i bacivši šlagvort “Traffic was a bitch“ kao objašnjenje zašto je stigao u zadnji čas. Dakle, ne Schwarzenegger, niti Stallone. Willis. Altmanu su bili dovoljni “Umri muški 1&2“ i “Prljavi igraju prljavo“, možda čak i “Hudson Hawk“, da u Willisu prepozna akcijskog heroja današnjice i sutrašnjice.
Da je Altman još živ u današnjoj sutrašnjici “Playera“, ne bi mu se svidjelo vidjeti Willisa kako posljednjih godina šmira i mjesečari u sporednim ulogama niza loših akcijskih direktno-na-video filmova, kvalitativno nedalekih Seagalovima. Upravo zato, Altman bi načelno pozdravio akcijsku komedijicu “Bilo jednom u Veneciji“ kao kakav-takav Willisov povratak na staro ili barem period “Profesionalaca u akciji“ Kevina Smitha s kojim film povezuju scenaristi Robb i Mark Cullen, potonji ovdje i redatelj.
Ovo je prvi glumčev film od 2013. i “RED-a 2“ u kojem, za promjenu, ima glavnu ulogu i ne čini se da je na autopilotu dopilotao na set kako bi pokupio plaću. Također, “Once Upon A Time In Venice“ se na određeni način može (sa)gledati kao kvazi-nastavak akcijskog klasika “The Last Boy Scout“. U filmu Willis glumi obeščašćenog privatnog detektiva, sada se zove Steve Ford umjesto Joe Hallenbeck, sugerira se njegova problematična prošlost kao poveznica s “Prljavi igraju prljavo“, pa i više od toga.
Sjećate li se kad je supruga Sarah (Chelsea Field) rekla Willisovu Hallenbecku da je bila usamljena pa ga je zato varala, a on joj uzvratio “Kupi psa!“. Sarah je u međuvremenu postala Katey (Famke Janssen), ali kupila je psa. Taj pas će biti otet i Steve ga kreće pronaći. “Idem vratiti svog psa“, odrješito će on. Osveta zbog psa? Kvragu, zašto ne. Na sličnom putu osvete se našao Keanu Reeves u “Johnu Wicku“. Međutim, “Bilo jednom u Veneciji“, nažalost, ne odlazi tim tragom i ne postaje gerijakcijska inačica “Johna Wicka“.
Film se udaljava i od “The Last Boy Scout“ i gubi u žanrovskoj zbrci, premda je započeo u tom stilu s Willisom kako skače gol u bazen u bijegu od samoanske braće zgodne 20-i-nešto-godišnje djevojke koju je ševio i daje kotačima vjetra jurcajući gradom na skejtu dok ga ne zaustavi policajac od kojeg će sakriti pištolj stisnuvši ga među guzove. “Star si“, veli policajac Fordu i njegove ludorije okarakterizira kao “Peter Pan bullshit“. Jedan od problema filma jest što je to takoreći sve od akcijskog “Petar Pan sranja“ da bi fanovi dobili “Bruce Willis action movie“ kakav su očekivali prema plakatima i foršpanima ili “meta“ akcić na temu bilo jednom u akciji/bio jednom akcijski junak, primjeren godinama legendarnog glumca koji više ne može izvoditi iste stvari kao u devedesetima ili nultim godinama novog milenija.
Mark i Robb Cullen kao da nisu znali što žele snimiti – gerijakcijski akcijski film u kojem će Willis omjeriti snage protiv Jasona Momoe u ulozi dilera droge, poput Stallonea u “Metku u glavu“, akcijsku “buddy“ komediju s Bruceom i “dudeovskim“ Johnom Goodmanom, “tarantinovski“ crnohumorni “noir“ s šarolikom galerijom likova, epizodičnom strukturom i “riffovima“ mjuze a la “Pakleni šund“… Nedvojbeno, film bi bio bolji da su se Mark i Robb Cullen odlučili za prve dvije opcije ili njihovu kombinaciju.
Ovako ispada začudna i neuredna mješavina njihove akcijske komedije “Cop Out“, napušenog kalifornijskog “noira“ Andersonova “Inherent Vicea“ i “tarantinovskog“ krimića “Catch .44“ u kojem je glumio i Willis. Priča gubi ritam, podzapleti se raspadaju prije nego što bivaju sastavljeni, a Steve bez veze posjeduje akcijskojunačku “just in case“ zalihu oružja. Pa ipak, koliko god “Once Upon A Time In Venice“ bio “pulpfictionovski“ rečeno “pretty fuckin far from OK“, svakako je podnošljiviji od većine Willisovih video-akcića. Utjeha je da se barem Bruce vratio igranju glavnih uloga, ali fanovima to nije sve. Trebat će mu puno više od ovoga da bi prljavi opet igrali prljavo.
Willis kao Bronson
Bruce Willis je u ožujku ove godine napokon napravio dugo očekivani “comeback“ i vratio se na velike ekrane s novom verzijom akcijskog klasika Charlesa Bronsona “Death Wish“. Film u režiji Elija Rotha (“Hostel 1&2“) u hrvatskim kinima igra od ovog četvrtka kao “Osvetnik“.