Jasno je što je jednu od najvećih novijih redateljskih nada Yanna Demangea privuklo američkom nezavisnom filmu "Bijelac Rick" koji je producentski podržao kultni režiser Darren Aronofsky. Posrijedi je fascinantna istinita priča o detroitskom tinejdžeru Richardu Wersheu Jr-u.
On je sredinom osamdesetih postao "undercover" diler i doušnik za FBI te na koncu, paradoksalno, dobio doživotnu zatvorsku kaznu za dilanje kad ga je policija uhitila s drogom. Demangeov dugometraži filmski debi "1971." (2014.) u prvom planu je držao mladog britanskog vojnika koji spletom okolnosti ostane napušten i sam, bez svoga voda, nakon nemira na krvavim ulicama Belfasta 1971. godine.
Dekade su, dakle, drukčije (osamdesete, sedamdesete), kao i mjesta radnje, premda je ovdje Detroit gotovo jednako opasan kao Belfast. No, u centru oba filma nalaze se dezorijentirani mladići koji će biti napušteni, od voda ili FBI-ja, u širem smislu čitavog sustava.
Intrigantan je to motiv za Demangea, ali protagonist redateljeva prvijenca je glumački i karakterno višestruko dojmljiviji od naslovnog lika iz njegova drugijenca. Problem filma "White Boy Rick" leži u tome što je priča Richarda Wershea Jr-a intrigantnija od njega samoga, barem kad ga utjelovljuje Richie Meritt.
Rick je najmanje zanimljiv lik u filmu koji njegovo ime nosi. Svi oko njega su interesantniji - njegov gunđavi djed (Bruce Dern), sestra narkomanka (Bel Powley) i najviše otac, sitni diler oružja Richard Wershe Sr. u odličnoj izvedbi oskarovca Matthewa McConaugheyja.
Film ne hini da je Rick bio neko nevinašce, no pokušava za njega pronaći simpatije, naročito pred kraj, nakon što bude napucan i postane otac, međutim Meritt jednostavno nije simpatičan u ulozi "baby Scarfacea". Rickova priča imala je sve predispozicije da bude epska kriminalistička drama, nekakvo "Dječje lice s ožiljkom", ali to je samo na momente.
Scarface je, dakako, spomenut u filmu koji se odvija od 1984. nadalje. Na koncu konca, filmofilija mora biti prisutna u filmu gdje Richard Wershe Sr. planira otvoriti lanac videoteka. "Vi baš volite filmove", veli jedan crnac kad dođe kod Ricka doma i ugleda video-opremu. Voli ih i Demange.
Utjecaj De Palmina "Lica s ožiljkom" vidljiv je u koloritu mnogih fluorescentnim "disco" bojama obojenih kadrova snimatelja Tata Radcliffea. Audiovizualna rekreacija Detroita osamdesetih je za svaku pohvalu. Iako, voljeli bismo da Demange nije spajao nespojivo, De Palmu i svog uzora Kena Loacha, odnosno krajnje kolorno sinematični "look" sa svedenijim, izblijedjelim "gritty" izgledom, sve u svrhe nekakvog povišenog filmskog realizma.
Realizam priliči istinitoj priči, ali ne i ako ta priča želi biti filmska, stoga je "White Boy Rick" zapeo negdje između ta dva pola. Opet, fleševi režijske ekstraordinarnosti nalaze se u koliziji s ordinarnom kronološkom "by the numbers" naracijom, lišenom pripovjedačkih invencija, tj. intruzija nekakvih iznenađenja.
Ekstraordinarna je i McConaugheyjeva gluma. Taman kad je netko mogao pomisliti da McConaughey ulazi u glumačku rutinu ("Pobunjenik iz okruga Jones", "Kula tmine", "Spokoj"), oskarovac pokazuje da njegova renesansa nije bila slučajna ("Cijena istine", "Ubojti Joe", "Mud", "Dobri dileri iz Dallasa", "Vuk s Wall Steeta", "Pravi detektiv", "Interstellar").
Ovo mu je možda i najbolja uloga nakon "The Dallas Buyers Club" i "True Detective". S McConaugheyja ne možete skinuti pogled otkako ušeta u film s brkovima i "repima" kupujući kalašnjikove na sajmu oružja. Glumac je stvorio pamtljiv "low life" lik luzerskog sanjara "američkog sna" koji zna da u Americi možeš uspjeti ako "povežeš mozak i muda", ali ipak ne uspijeva u životu.
Richard Wershe Sr. je imao ideja i prenosio ih na sina: prodavao je strojnice kao hamburgere, a prigušivače "James Bond kvalitete" kao pomrfit koji dolazi u "fast food" paketu s njima. Imao je i planove da otvori videoteku, njih na desetke, no jednostavno sreća nije bila njegov saveznik.
Unatoč tome što se bavio (polu)legalnim biznisom i neki njegovi klijenti su bili "opaki gadovi", Richard stariji je bio "samo otac koji pokušava djeci osigurati dobar život", a Demangeov i McConaugheyjev portret očinstva se uvlači pod kožu i izaziva rijetku emociju. "Bijelac Rick" je bolji kao film o njemu, ne njegovu sinu.
Sjajni McConaughey
Sjajni Matthew McConaughey ima nekoliko snažnih scena u filmu. U jednoj od najsnažnijih Richard stariji stoički trpi udarce i uvrede nadrogirane kćerkom dok je (iz)nosi iz drogeraškog brloga.