Izgubili smo neovisnost, kukaju mnogi posljednjih dana, neutješnije nego da su izgubili ljubav svog života, dijete u trgovačkom centru ili tisuću kuna u kladionici.
Jedan župnik predlaže čak da se 1. srpnja, kad je Republika Hrvatska svečano primljena u Europsku uniju, proglasi za dan žalosti. Ljudi se u očaju hvataju za glavu.
Čitavih deset stoljeća čekali smo, eto, na državnu samostalnost, a onda smo je u dvadeset godina sprčkali. Dugo vam je i trajala, rugaju se susjedi.
Ali, što smo zaista izgubili? Začuđeno slušam ove jadikovke i njihova bit mi nekako izmiče kao i uvijek kad se netko oduševljava granicama, grbovima, zastavama i sličnim patriotskim perjem, ogledalcima i perlama.
Samostalna hrvatska država je u viziji nacionalista bila kao neki ćup zlata na kraju ...
Jedan župnik predlaže čak da se 1. srpnja, kad je Republika Hrvatska svečano primljena u Europsku uniju, proglasi za dan žalosti. Ljudi se u očaju hvataju za glavu.
Čitavih deset stoljeća čekali smo, eto, na državnu samostalnost, a onda smo je u dvadeset godina sprčkali. Dugo vam je i trajala, rugaju se susjedi.
Ali, što smo zaista izgubili? Začuđeno slušam ove jadikovke i njihova bit mi nekako izmiče kao i uvijek kad se netko oduševljava granicama, grbovima, zastavama i sličnim patriotskim perjem, ogledalcima i perlama.
Samostalna hrvatska država je u viziji nacionalista bila kao neki ćup zlata na kraju ...
