Ante Tomić: Prinčevi pretvorbe i privatizacije lubanje razbijaju kao ljuske jajeta, a ni oni ni njihovi roditelji iz krševite provincije ne shvaćaju da su nešto krivi

Kad u gluhu noćnu uru sa subote na nedjelju usnulim gradom odjekne sirena ambulantnih kola, nitko se ne uplaši kao roditelji adolescenata. Momentalno se zaguši telekomunikacijski promet jer sve zloslutne majke zovu svoje kćeri i sinove da ih pitaju gdje su, a sinovi i kćeri obično im ne odgovaraju jer ne čuju telefonsko zvono od buke na koncertu Milice Todorović u Hemingway baru.

Ostatak noći izbezumljene žene piju Normabele s alkoholom vjerujući kako je u onim ambulantnim kolima prošlo njihovo raskrvareno i izdišuće dijete. Do jutra ga u mislima tri puta pokopaju, oplaču i razdijele njegovu odjeću Crvenom križu i Caritasu.

Nema zaista na cijelome svijetu većeg užasa nego kad vam iza ponoći na vrata dođu dva policajca da vam kažu kako su vam sin ili kći poginuli u prometn...