Sreli smo se nakon mnogo godina u imotskom autobusu, a on je neopterećeno, opušteno sjeo na sic kraj mene i započeo razgovor kao da smo se jučer rastali, i bio je to možda tek jedan od dvadeset razgovora koje je vodio u dva sata vožnje rasklimanim starim kolima preko Dubaca, Prpuše, Lovreća i Krivodola, raspucalim asfaltom naših zavičajnih drumova.
Svakoga je on poznavao i za svačiju se sudbinu iskreno zanimao, ako je tkogod bio u gradu u bolnici, ili kupovao polovni automobil, ili obilazio sina koji je popustio u školi, s kondukterom i vozačem je raspravljao o poljoprivredi i bezazleno zadirkivao žene.
“A, Gangster, jesi đavliji”, korile su ga one veselo se kikoćeći.
Nisam se mogao dovoljno načuditi socijalnoj vještini toga čovjeka. U prvi trenutak ustukneš od njega, ...
Svakoga je on poznavao i za svačiju se sudbinu iskreno zanimao, ako je tkogod bio u gradu u bolnici, ili kupovao polovni automobil, ili obilazio sina koji je popustio u školi, s kondukterom i vozačem je raspravljao o poljoprivredi i bezazleno zadirkivao žene.
“A, Gangster, jesi đavliji”, korile su ga one veselo se kikoćeći.
Nisam se mogao dovoljno načuditi socijalnoj vještini toga čovjeka. U prvi trenutak ustukneš od njega, ...