Tonči Restović, kandidat SDP-a za šibenskoga gradonačelnika, prvi je objavio svoju kandidaturu i predstavio se javnosti sa svojim programom i očekivanjima. Nije ni čudo da je prvi, jer o tome već dugo otvoreno govori u javnom prostoru. Radi želje da se okuša na izborima za novoga gradonačelnika Šibenika, odbio je i sudjelovati, kao kandidat na listi SDP-a, na parlamentarnim izborima. Ne bi bilo korektno, govorio je tada, implicirajući kako bi nakon ulaska u Sabor njegova eventualna kandidatura za gradonačelnika bila neuvjerljiva, jer se već "osigurao". Restović ne treba "sigurnost" politike jer radi kao odvjetnik već duži niz godina, ima svoje klijente, svoj posao i SDP mu nije prilika za uhljebljivanje.Razgovarali smo o njegovim motivima za kandidaturu i o njegovoj ponudi Šibenčanima radi koje misli da bi ga trebalo podržati.
Što nudite svojim sugrađanima, kakav je to program radi kojeg bi trebali uopće za vas glasati?
- Bar pet zadnjih mjeseci suočavam se s tim pitanjem što mi to treba, zašto se želim kandidirati, ali ja na taj način ne razmišljam.Jedino s pozicije gradonačelnika, u Šibeniku se mogu napraviti jako dobre stvari za velik broj ljudi. I to je najbitnije. Međutim, to se može postići samo ako se radi na potpuno suprotan način od onog na koji radi aktualni gradonačelnik Željko Burić i njegova gradska uprava. Oni donose odluke u zatvorenom krugu od dvoje, troje ljudi, i naravno, one nemaju baš puno veze sa Šibenčanima, niti im donose izravnu korist.
Kako biste vi donosili odluke? Nije li Gradsko vijeće za ključna pitanja nezaobilazno?
- Jedno je donositi odluke, a drugo je njihovo pripremanje. Pritom ne mislim da treba bježati od odgovornosti jer zna se tko je odgovoran za svaku odluku. Meni se čini da se kod odabira gradskih investicija uzme popis projekata za koje je moguće dobiti europski novac, i nasumce ubode prstom i onda se radi projekt koji ste naboli. Imam osjećaj da su se u zadnjih tri godine vodeći ljudi gradske uprave potpuno odvojili od građana, donose odluke a da se nikoga ništa ne pita, i rekao bih da velik broj građana ima osjećaj da im je praktično grad otet. Zato će moj prvi zadatak biti da vratim grad ljudima. A to znači, kad se radi bilo kakav projekt, u bilo kojem gradskom kvartu, treba najprije okupiti 100, 200, 300 ljudi i poslušati što oni kažu, što je to što im treba. Mislim da je to najispravniji način odlučivanja, a aktualna vlast i ne razmišlja o tome.
Dakle, vi ćete uvesti participativno odlučivanje?
- Da, i participativni proračun. Velik broj gradova je već krenuo u tom pravcu. Kad ih nabrojim, Sisak, Trogir, Rijeka, ispada da su sve to gradovi gdje je SDP na vlasti, ali neka, ako će i netko drugi tim putem, bit će dobro. Taj je trend u Europi najnormalniji. Prijedlog proračuna se stavi na internet i svi građani mu mogu pristupiti, vidjeti svaku stavku, ali i sami ga slagati svojim prijedlozima. Ovdje nisam čuo ni riječi o tome. Po tom modelu bi bili odabirani i svi gradski projekti.
Kad prođeš glavnom gradskom ulicom, možda bi pomislio kako je u gradu sve u redu, ali čim skreneš lijevo ili desno, ne radi javna gradska rasvjeta, ljudi parkiraju na pločnicima, ne funkcionira ništa! Iseljavanje mladih ljudi koji se nikad više ne vrate u svoj grad, često nije vezano za bolju plaću negdje vani, nego s nekim elementarnim pitanjima o kojima grad uopće ne vodi računa. Velik broj gradova danas pokušava uvesti besplatne vrtiće, a mi stalno te cijene povećavamo, kao i školske udžbenike, školska pomagala. A to su za jednu mladu obitelj, koja možda još nema stalni posao, troškovi od gotovo dvije tisuće kuna, samo za vrtić i školu. To je previše. A ne mora biti tako.
Za koga je Trokut?
Aktualna gradska vlast je fokus stavila na otvaranje sveučilišnih studija, viših i visokih škola, smatrajući da mladi neće odlaziti iz grada ako ovdje mogu studirati. Vi biste mlade ljude htjeli zadržati, ako se uopće vrate nakon studiranja?
- Ne samo to.Krenimo od početka. Sagradili smo Trokut, centar novih tehnologija, koji možda arhitektonski lijepo izgleda, ali smo ga sagradili kao da nam je cilj samo krov. Ako smo tim projektom htjeli mladima dati mogućnost, u IT sektoru koji se trenutno najbrže razvija, nešto gdje se mogu profesionalno ostvarivati, onda smo najprije trebali napraviti analizu imamo li, recimo, 10 vrhunskih profesora informatike u osnovnim i srednjim školama, pa tek onda krenuti s takvom pričom.
NonsensTrokuta je što 50 metara dalje imamo Poduzetnički inkubator, imamo i ABC, i zgradu Regionalne razvojne agencije koja će ostati prazna kad se dislocira u prostor ABC-a, pa mi se čini da će to ostati samo neka građevina u kojoj će se povremeno održavati sjednice Gradskog vijeća, jer je to sada jedna od glavnih aktivnosti Trokuta. Ukratko, mislim da se gradilo obrnutim redom, bez prethodnih analiza, a trebalo je ići od temelja.Čini mi se da je i taj projekt nastao modelom gdje prst nabode.
Zar nema nijednog projekta koji smatrate opravdanim?
- Moram reći da razlikujem prvi od drugog mandata gradonačelnika i daleko od toga da u ovih skoro osam godina nije bilo baš ništa dobro. To nikad nisam rekao. Međutim, zadnje dvije godine, čini mi se kao da je došlo do nekog zasićenja ili bezidejnosti kod gradske vlasti, ili nedostatka entuzijazma, kao da je sve stalo.
Nažalost, došla je ova pademija koja je sve to ogolila. Imamo gradsku vlast koja na pandemiju nije odgovorila nikako, nije se uopće snašla, nije donijela nijednu mjeru kojom bi pomogla poduzetnicima. Za to je najbolji primjer smanjenje poreza na potrošnju za ovu godinu s 3 na 2 posto, što smatram doslovce bezobraznim, ciničnim potezom vlasti. Trebalo je donijeti jednu hrabru odluku, najlogičniju po meni, i za 2021. ne naplaćivati porez na potrošnju, kako bi se zadržalo koje dodatno radno mjesto u ugostiteljstvu i kako bi se tom sektoru omogućilo da rade duže neko vrijeme. Ne samo da u protekle dvije-tri godine nedostaje ideje što i kako raditi, nego mi se čini da se izgubila volja i elan koji je postojao u prvom mandatu kad su se nastavljali neki započeti projekti, nebitno tko ih je pokrenuo, i kad se nešto radilo za građane. A ovo sada, pogotovo zadnje 2 godine, je promašeno.
Dojam je, međutim, da se u Šibeniku kontinuirano gradi, radi, tu su dizalice, bageri, kopaju se ulice, radi se na Aglomeraciji, izgrađena je podzemna garaža Poljana, sve su to megaprojekti koji koštaju milijune kuna, no, koliko izravno utječu na kvalitetu života građana?..
- Ide se na projekte koji dobro izgledaju u nacionalnim medijima i dobri su PR projekti, a mislim da će od nekih biti više štete nego koristi.
Prazne etaže
Na koje konkretno mislite?
- Graditi troetažnu garažu u centru grada i privlačiti promet u centar, u 21. stoljeću, kada svi, pogotovo mediteranski gradovi, bili veliki ili mali, nastoje maknuti promet iz centra, e, to je katastrofa! Druga stvar, da bi se dobio novac, jer je projekt bio u konačnici skuplji nego što su mislili, onda se izmislila nekakva mobilna integracija, a trebao bi se zapravo zvati prometni kaos jer sve govori da će se upravo to dogoditi. Ta mobilna integracija je pridodana projektu garaže samo zato da se dobije dodatni novac, jer su vidjeli da će im faliti. Kad se već napravila megagaraža s tri etaže, od kojih će ona treća, pa čak i dijelom druga etaža, devet mjeseci zjapiti prazne, zbog čega se nije moglo, uz simboličnu naknadu, građanima koji žive u staroj gradskoj jezgri, ili imaju poslove u jezgri, omogućiti povlašteno parkiranje, čime bi i stari grad živnuo.
Mada, ako mene pitate najvažnijim projektom za revitalizaciju stare gradske jezgre smatram proširenje i podizanje rive u Docu. Sjećam se igrokaza koji su još 2013. izveli gradonačelnik Burić i župan Pauk najavljujući kako se ide hitno u taj projekt, a do danas nisu ni prstom pomakli da se to dogodi jer je smisao igrokaza bio samo kritika "lijeve" gradske vlasti Ali, da su svu energiju, znanje i ljude koji rade u gradskoj upravi usmjerili u taj projekt, mislim da bi to bilo puno bolje od podzemne garaže..
Mislite na sanaciju rive u Docu, podizanje razine obale kako više kuće ne bi poplavljivale?
- Mislim na proširenje rive, čime bi se riješile bar tri stvari: dobili bi komunikaciju za izlazak iz grada preko Crnice, riješili bi plavljenje Doca kod imalo veće kiše, i mogli bi riješiti 200-300 parkirnih mjesta za ljude koju tu žive.Riva se ne bi samo podigla, nego i proširila. Mi se nalazimo u središtu Jadrana, i naša je luka dušu dala za nautički turizam, pogotovo uz kanal sv. Ante i naš šibenski zaljev koji su jedinstveni...
Marina bi, navodno, trebala biti izgrađena na Batiželama, na prostoru bivšeg TEF-a gdje se, najavljuje gradnja nove gradske četvrti, Šibenik za 21. stoljeće.
- Projekt Batižele je isto tako napravljen da bude u nacionalnim medijima. Pa još nije ni teren očišćen, tamo je i dug od 26 milijuna kuna koji je pretvoren u udjel države. Mislili smo da smo riješili INA-u i zatvorili bar njihov dug, skinuli njihovu hipoteku, jer se stvar tako prikazivala. A zapravo je profitirala samo INA čija benzinska pumpa na obali ostaje, štoviše ide u rekonstrukciju a bilo je obećano vlasnicima hotela Bellevue da će se trajno ukloniti.
Ne želim ulaziti u to je li gradonačelnik kad je govorio da pumpa s obale trajno odlazi svjesno obmanjivao javnost, odnosno lagao, ili je posrijedi nedostatak volje, energije, ili ne znam čega da se te stvari riješe. Prostor TEF-a nije očišćen ni od troske, pa ne znam kojeg investitora mogu naći za to zemljište. Cijela ta priča s Batiželama zvuči kao lijepa želja, ali što i da se tamo otvore dva nova mala hotela, je li itko radio studiju kako bi to utjecalo na male iznajmljivače u gradu? Ili, za koga bi se gradili stambeni objekti na Batiželama, za ljude koji će doći ovdje živjeti ili za turiste koji će tu imati apartmane, a oni će opet devet mjeseci godišnje zjapiti prazni.
Uključiti građane
Sve to što govorite spada u kritiku aktualne vlasti. Ali, što vi nudite, što biste vi radili da dobijete mandat od građana?
- Proveo bi rasprave oko stvari za koje imam ideju, konzultirao bi građane što oni misle o tome i što su prioriteti za njih.Moj bi prioritet bio proširenje i podizanje rive u Docu. Treba sjesti i sve intelektualne, političke i stručne snage okupiti da se to napravi. Drugo, zagovarao bi gradnju moderne, zatvorene, klimatizirane tržnice na području čuvenog Importanea koji zjapi godinama prazan.
To je idealna lokacija jer je tu luka, dakle komunikacija s otocima, tu je autobusni i željeznički kolodvor i trebalo bi dati šansu ljudima koji imaju svoje OPG-ove, a žive izvan gradskog područja, da imaju besplatan prijevoz do tržnice i na taj način štititi proizvođače koji gravitiraju Šibeniku i pokušavaju prodati svoje proizvode. Treće, sve bih učinio da se osiguraju besplatni vrtići, školski udžbenici, produžena nastava u svim školama.. Iznimno bitno je i da svaki kvart uredimo baš onako kako građani žele.U gradu više nema zelenih površina, nestale su pripajanjem Zelenila gradskoj Čistoći, na štetu građana. Parkiranje unutar kvartova je katastrofa, parkira se na nogostupima.
Tko će biti zamjenici na vašoj listi?
- Još se vode razgovori o tome, za to i za listu za Gradsko vijeće, još je prerano.
Kao regionalni koordinator SDP-a za Dalmaciju, kako komentirate kamenovanje prostorija SDP-a u Zadru, i mislite li da je situacija u Šibeniku u tom smislu puno "pitomija"?
- To u Zadru nije ništa novo, to se događa prije svakih izbora ako se pokaže da SDP ima neku šansu. U Zadru je stalno na vlasti HDZ i očito su sad osjetili da su pri kraju, jer gradonačelnik Branko Dukić doista nije ništa napravio za Zadar, a mi idemo s Markom Vučetićem, filozofom i teologom, kao kandidatom za gradonačelnika.Zadarski slučaj reflektira tu atmosferu koja se smišljeno radi u društvu i koju HDZ jako dobro koristi, pogotovo u ruralnim dijelovima države.
Mi u Šibeniku imamo neusporedivo zdraviju političku scenu. Dijelom je za to zaslužan, zašto ne reći, i gradonačelnik Željko Burić, kao predsjednik HDZ-a, koji je u toj ulozi, šefa gradskog HDZ-a pridonio normalizaciji političkih odnosa i političkih snaga u gradu.
Ako budete izabrani za gradonačelnika, znači li to da je pikado-karijera završena?
- Ta je karijera odavno gotova, bar na onoj razini na kojoj sam nekad bio, ostalo je samo druženje. Kako idu godine, bliži mi je šah.