Trendovi su doista zanimljivi.
Birači su u nizu sredina, bar sudeći prema rezultatima prvog kruga izbora, skloni promjeni. U Zagrebu tu je promjenu personificirao Tomislav Tomašević. U Splitu Ivica Puljak. U Osijeku HDZ-ovac Ivica Radić. Bez šansi nije ni nezavisni kandidat Davor Štimac u Rijeci. Ali ni Marko Vučetić u Zadru – koji bi uz podršku birača performera Enia Meštrovića alias Richarda HDZ-ovom gradonačelniku Branku Dukiću propisno mogao zakomplicirati život. Marko Jelić vjetrove promjene najavljuje u Šibensko-kninskoj županiji. A SDP je na korak od poraza u Sisku, kojim vlada od 2013.
Kada se pak gleda podrška birača listama za županijske skupštine – koju politološka znanost drži najrelevantnijom za detektiranje stvarnog odnosa snaga među glavnim političkim akterima – onda je jasno da HDZ-ov brod plovi stabilno, unatoč svim udarima s desna. A da SDP-ova barka iz izbora u izbore pušta na sve strane. I nepovratno – tone.
Ukupan zbroj glasova koje je HDZ sa svojim partnerima na ovim izborima dobio na području čitave Hrvatske je 482 881. Odnosno 29 posto. Domovinski pokret uzeo im je dio kolača, ali ne toliko da im ugrozi poziciju uvjerljivo najjače stranke u zemlji. Prema rezultatima sa prošlih lokalnih izbora 2017. godine, HDZ je sa partnerima tada osvojio 535 748 glasova. Danas ih ima 52 tisuće manje.
Zanimljivo je, međutim, što Domovinski pokret najveći dio od svojih 149 115 glasova (9 posto) nisu „upecali“ u HDZ-ovom bazenu, nego izvan njega. Što na radikalnoj desnici, što među protestnim biračima. Što znači da se, bar za sada, Andrej Plenković uspio othrvati udaru s desna.
Što se ne bi moglo reći za SDP. Socijaldemokrati Peđe Grbina na ovim su lokalnim izborima osvojili samo 265 793 glasa, odnosno 16 posto. Najniže u posljednjih dvadeset godina. Za usporedbu, na prošlim je izborima SDP za županijske liste uspio skupiti 380 495 glasova. Čak 114 702 glasova više nego ove nedjelje.
Da ne bude zabune: te 2017. SDP je bio daleko od svoje pune snage. Upravo suprotno. Stranku je vodio Davor Bernardić, a socijaldemokrati su punili naslovnice svojim igrama prijestolja svađajući se međusobno kao najljući neprijatelji. I taj je rezultat bio pad u odnosu na izbore 2013. godine, kada je SDP-u i njegovim partnerima pripalo 439 756 glasa za njihove liste u županijskim skupštinama.
Taj neslavan trend SDP-a na lokalnoj razini prisutan je zadnjih petnaestak godina. Na lokalnim izborima 2005. SDP je sa partnerima dobio pola milijuna glasova. Njihova koalicija bila je najjača u zemlji, što iz današnje perspektive izgleda kao znanstvena fantastika. Četiri godine kasnije 2009. HDZ ih je nadmašio po broju glasova za županijske liste, iako je SDP sa partnerima osvojio 548 469 glasa. A onda je uslijedio pad za padom.
Dugo su se socijaldemokrati uvjeravali da će njihov rejting rasti kako se zemljom bude širio širokopojasni Internet. Ništa nije bilo dalje od istine. SDP je u svakom novom izbornom ciklusu kopnio, a vrhnje su ubirali drugi: uglavnom nezavisni kandidati.
Na ovim izborima hit je postala platforma Možemo. Tomašević & co osvojili su u nedjelju 153 918 glasova. Najveći dio razočaranih SDP-ovih birača u Zagrebu, dio centrista, dio lijevih protestnih glasova. Ukupno 9 posto glasova.
Solidno se drži i Most. Stranka Bože Petrova dobila je 109 008 glasova ili 7 posto. I zadržala svoju bazu koju ima na terenu.
Zadovoljni zapravo mogu biti svi. Osim SDP-a. A njih za dva tjedna čeka bitka za spas onoga što se spasiti još dade. Rijeke i Siska. Jer malo toga drugog im je još preostalo.