Brzi smo kad treba osuditi one koji nam nisu po volji. Ili one koje namjeravamo "pojesti", kao vuk janje u onoj poznatoj basni, kad ga je, jadno, optužio da mu muti vodu, iako je pije nizvodno od njega. Tako su i oni kojima Hrvoje Zekanović nikako nije po guštu požurili optužiti ga kako on stoji iza šaranja dvojezičnih ploča u Biskupiji kod Knina. Jer, vele, s pločama, odnosno prometnim znakovima, sve je bilo u redu "dok Zekanović nije obznanio da su postavljene". Na Fejsu. Na jednoj od tih tabli, navodno je pored ćiriličnih naziva ispisano i ušato U, a pokraj njih poruka M... vam jebem.
Interesantno, ali isto to ustaško U je prošle godine bilo ispisano i na vratima Zekanovićeve obiteljske kuće u Šibeniku. Uz kukasti križ. Pitura se još cijedila dok se saborski zastupnik vraćao iz dućana u koji je otišao po kruh i mlijeko. Pa to nije nitko osudio. Dapače. Najbrojniji su bili oni koji su javno, odnosno na Fejsu, isto tako rekli da je Zekanović to i – zaslužio.
Općenito, mi umjesto principa više volimo Gavrila Principa. Pa "naše" puštamo da prođu, a na "vaše" – vadimo pištolj. Kako se usuđuje raditi ono što mi sami radimo? Mi, zapravo, i nemamo drugih kriterija u javnom prostoru osim dvostrukih. A za to nisu krivi političari, nego prije svega onaj tko ih je izabrao, narod, odnosno biračko tijelo. Političari se samo ponašaju onako kako se od njih očekuje, odnosno onako kako se isplati. A kod nas se najviše isplati imati – karakter.
Tako da kad naš predsjednik kaže to što već kaže o Pupovcu, Puhovskom, Plenkoviću, Jandrokoviću – kojeg ustrajno zove Njonjo – onda oni koji se s njim slažu, ili su mu apologeti, kažu kako je to očekivano. Jer je najavio da će biti predsjednik s karakterom. A popularnost mu strelovito raste. Što više karaktera, to više javne podrške, što veći karakter, veći i rejting po ispitivanju javnog mnijenja. I više lajkova na Fejsu. To, majstore! Samo daj! Rasturio! I odonda se on ne zaustavlja. Jer da on jedini govori ono što narod misli. I što će onda drugi – vođeni tim primjerom – nego pokazati kako i oni imaju karakter.
Čak i oni od kojih se to najmanje očekuje, oni dosad najfiniji i najuglađeniji, poput Korčulanina Branka Bačića, koji je Nikolu Grmoju, kad mu je ovaj kazao da mu je djevojačko prezime Torbarina, baš onako milanovićevski okerapio karakterom. A ko će koga nego svoj svoga! – "Grmoju u Metkoviću zovu da je škrtac, jer da bi kao saborski zastupnik mogao svojim roditeljima dati koju kunu da se ne sramote po samoposlugama" – izjavio je Bačić. Kojem su dosad najviše zamjerali što je beskrvan, mlitav, dosadan. "Ja zaspem već nakon pet sekundi kad on govori!" – napisao je jedan. Na Fejsu. E, pa više nećete. Sad ćete i njegove objave čekati nestrpljivo. Da vidite koga je i on danas "okarakterizirao", prozvao udbašem, sovom, škrcem.
I mi se onda čudimo šaranju po tablama?! Rasprava se samo prelila na cestu, odnosno ulicu!