Najdraže nam je naperiti uho i miloosluhnuti što ljudi za susjednim stolovima govore. Pa dok smo na supetarskoj rivi pili jutarnju bračku kavicu i kao i ostali gledali staru-novu gradonačelnicu Ivanu Marković kako nam prilazi kao sa street style fotografije - u zelenoj plisiranoj dugoj suknji, čipkastoj crnoj košulji, cipelama na visoku tanku potpeticu, te kao kontrast, robusnoj, žestokoj bajkerskoj jakni i s hit velikim crnim naočalama - uživali smo i u besidi ženskog kružoka.
Borbeni duh
- Evo nam Ivane, naše gradonačelnice, i ona ide na kavu. Vidi je, prava žena. Lipo je uvik obučena. Ko ne bi za nju glasa kad je prava. Eeee - složile su se supetarske dame.
Sve prolazi, ali ne i taj Ivanin rokerski špirit. Oduvijek je bila borbena duha, još kao dijete. I na valu tog principa, inata, želje da počisti poremećene supetarske međuljudske odnose, odlučila se prije devet godina učlaniti u SDP. Predložili su joj kandidaturu, razmislila je, pristala. Prošle je nedjelje i treći put glatko izabrana za supetarsku gradonačelnicu, premoćno, u prvom krugu.
- Ne mogu reći da nisam očekivala pobjedu. Ali to je pobjeda cijelog tima koji predano radi na dobrobiti Supetra. Točno je, prva sam bračka gradonačelnica u njegovoj povijesti. Drago mi je da je sve više žena u politici. Ne volim to gledati ni kao žensko pitanje, ni potrebnu kvotu u muškom svijetu. Nemam takav dojam, odrasla sam u obitelji u kojoj su bile same žene – veli.
Udana je, majka je 12-godišnjeg dječaka, članica je i Predsjedništva SDP-a, u javnosti znana i kao dio ekipe mladih lavova. Ima fine, njegovane ruke, bez puno nakita, ali s jakim crvenim lakom na oblikovanim noktima. Kaže se kako tu nijansu rado biraju jake, hrabre žene.
Ne kalkuliram
Pitamo je što presuđuje supetarskoj podršci?
- Politika i ova funkcija traže odgovornu osobu sa stavom i idejom koju će izreći jasno i glasno. Da, još uvijek sam rokerica u duši, znam i dignuti glas kada treba, iako sam u ovih osam godina ipak naučila suspregnuti tu emociju. Temperamentna sam, znam kao svaka Dalmatinka burno reagirati. Iako, moram priznati, ljutnja me brzo prođe. Taj me moj inat, bunt i doveo do politike jer mi je smetao, ljutio me grad zatrovan lošim odnosima. Ušla sam u SDP da nešto promijenim. Mislim da su moji Supetrani to prepoznali i biranjem mi vraćaju – veli.
Kaže kako je izborna pobjeda rezultat timskog rada, na čijem čelu stoji kao menadžerica koja koordinira sustav. U njihove se poslove ne miješa, traži tek odgovornost, kao i od same sebe. Ali kada zatreba, uskače u priču. Ne voli tri stvari, kada netko napada interese grada, javno i pomorsko dobro i slabije. A do neba je nervira kada netko s puno novca na računu zbog toga traži bolji položaj i povlastice koje drugi nemaju. Tu skače kao lavica.
- To što netko ima puno na računu nimalo me ne impresionira. Moj je zadatak da štitim Supetar. I što ne dopuštam sebi, neću ni takvima. Posebno sam osjetljiva na nepravdu, na slabije, i neću nikada tolerirati da ih netko napada. Zato sam nakon huliganskog napada na mladiće druge nacionalnosti odlučno povukla odluku o donaciji Torcida kupu i uskratila korištenje gradskih terena za održavanje tog turnira. Stav sam pokazala i odbijanjem davanja donacije Bleiburškom vodu. Ne shvaćam ponašanje određenih ljudi koji u nekim situacijama kalkuliraju. Zato imamo povike "za dom spremni", marširanja kroz gradove, iskrivljavanje povijesnih činjenica - rezolutna je.
Teške odluke
Priznaje, nisu to bile lake odluke, ali Supetar ih je podržao 100 posto. Teškoće uvijek nadiđe onim što je s timom za ovaj grad napravila. Pa nam nabraja: kapitalne projekte koje su sve ranije političke opcije u svojim programima samo obećavale, povlačenje EU novca, novi vatrogasni dom, igrališta, dječji vrtić, pozicioniranje Supetra kao grada ugodna življenja, koji, uzgred, stalno bilježi populacijski rast…
- Lanjska mi je godina bila posebno teška, 13 mjeseci sam 24 sata sustavno bila maltretirana s lažnog Facebook profila na kojem su me ocrnjivali, izmišljali, danonoćno me u stopu pratili, objavljivali razne fotografije. Sa željom da me ocrne u javnosti, pred mojim gradom i prikažu kao nemoralnu ženu. Nije bilo ugodno, napadali su mi i obitelj, prijatelje, suradnike. Razlog je bio taj što mi nisu mogli kritizirati rad, jer rad ovog tima se sakriti ne može. Najviše sam se bojala za svoga sina. Nikad ne znaš što nekom bolesnom umu može pasti na pamet. Kada su ga pronašli, Supetar je odahnuo. Mir se vratio - kaže Ivana.
Vjerujte nam na riječ, ljudi joj prilaze na svakom koraku, čestitaju joj, pitaju je za savjet, komentiraju situaciju. Šetnja s njom preko rive traje, nema prolaza u pet minuta... Pitamo je ima li malo vremena za sebe, što voli - ne voli.
Muž, sin i nogomet
- Kasno dođem s posla, pa je muž preuzeo kužinu. On i inače voli kuhati. Više volim meso nego ribu, obožavam kolače, posebno one s jagodama. Volim modu, volim pročitati dobru knjigu. Sin me navukao na nogomet. Sada ga obožavam. Pratim europsku ligu, stranu, osobito Liverpool. Čak imam aplikaciju na mobitelu na kojoj gledam rezultate. Ženske časopise ne znam kad sam pročitala zadnji put. Na TV-u volim pogledati seriju "Državni posao" i CSI. Putujemo obiteljski ljeti, posjetimo prijatelje iz drugih krajeva Hrvatske. Ne volim nositi trenirke i nikada ne bih na posao došla u mini suknji. Red je red, i to treba poštovati - veli nam Ivana Marković.