Opustjela su stajališta bila izvrstan povod za razgovor s vozačima koji, trenutačno, od taksiranja jedva preživljavaju. Na Pilama, kao na nijemoj straži, ista vozila satima čekaju putnike. Ništa ne ukazuje da je to recepcija dubrovačkog i hrvatskog turizma, a taksisti nikad dosad nisu imali toliko vremena za ćakule. Ali, to kao da nisu oni isti vozači koje znamo otprije. Briga im se čita na licima, nema prepoznatljivog humora. Pričaju da su se i poreznici uvjerili u loš promet: ovih su se dana u kontrolama uvjerili da nema varanja na malobrojnim računima.
- Jutros sam došao nešto prije 6 sati i od tada do podne nisam imao ni jednu vožnju. Uspio sam tek s trećeg mjesta pomaknuti do prvog i sad čekam putnike. Tko je ovo mogao zamisliti? Promet nam je pao 200 posto, a sredina lipnja je inače već puna sezona. Ove smo godine više posla imali u doba korone, a sada se neki hvale da su tada vozili iako ih ovdje uopće nismo vidjeli- rezigniran je Aljoša Brković.
Da je sve pa i razgovor drugačji nego prije. dokaz je i to što taksisti, dok pričamo na taraci "Dubravke" bez i jednog stola, ne gledaju svako malo kao prije ka stajalištu ispred palače Pucić. Jer, nema turista, nema vožnji, nema prihoda... Tajnik Udruženja autotaksi obrtnika Romano Pikunić dodaje:- Nemoguće je bilo što prognozirati jer će Čilipi imati tek 10 posto letova, kruzera nema do kraja kolovoza, autobusi ne voze... Situacija je krajnje ozbiljna i ne vidimo svjetlo na kraju tunela. Teško će nam biti pokriti i osnovne troškove, tko preživi, pričat će!
Zabrinut je i predsjednik tog udruženja Miše Miloslavić:
- Više nego sada posla smo imali u korona- krizi! No, građanima treba reći da smo bili na sastanku gradonačelnika s gospodarstvenicima i odmah sve naše resurse stavili na raspolaganje Kriznom stožeru Civilne zaštite grada Dubrovnika. Uspostavili smo svoj Krizni stožer, a kolege su me izabrale da ga vodim i koordiniram Call- centar i broj 098-668-000. Aktivirali smo UHF- repetitor na Žarkovici kako bi maksimalno kvalitetno povezali sve taksiste s našim i Stožerom CZ- priča Miloslavić, a Pikunić dodaje:
- Radio- vezom smo povezali 208 vozila i vozača, odredili 24- satno dežurstvo te su im 44 vozila bila non stop na raspolaganju. Po nalozima Stožera CZ obavili smo 132 besplatne vožnje i prešli više od 840 kilometara prevozeći pacijente i zdravstveno osoblje, neke sve do Stona i Zaton Dola, odakle su ih naše kolege vozile do Opuzena.
-Tražeći pomoć u prijevozu do bolnice ili natrag kući, mnogi su građani nazivali Krizni stožer koji ih je za prijevoz upućivao na nas. Unatoč svemu, na Pilama je uvijek bilo barem jedno vozilo za hitne situacije. Sjećam se da me jedno jutro prije 7 sati nazvao sugrađanin i priznao da sumnja kako je zaražen te pitao mogu li ga prevesti do bolnice u kojoj radii kao medicinski tehničar. Ne razmišljajući, pristao sam i prevezao ga i nisam mu ništa naplatio. Kasnije sam doznao da je bio COVD-negativan- prisjetio se i taksist Maro Šimunović.
Veteran među taksistima Neđo Miović kaže da će taksirati dok god ga zdravlje služi, a za naše će ljude još dugo biti 12 kuna start i 6 kuna/km:- Nema tu profita, ali drago nam je kad pomažemo građanima- optimist je Miović dok Pero Pekoč naglašava:
-Neki već najozbiljnije razmišljaju o promjeni profesije! Jer, kako preživjeti sa samo 150 kuna tjedne zarade? Gladna djeca ne pitaju kako zaraditi, nego nam traže kruha!
Na činjenicu da i neki drugi tvrde kako su u vrijeme korone besplatno prevozili građane i medicinsko osoblje, taksisti ističu da miožda i jesu u nekom drugom gradu, ali ih u Dubrovniku nisu vidjeli te sve koji tvrde drugačije, mole da ih argumentima demantiraju.
Na putu od Pila do Gruža susrećemo i predsjednika Plavog taksija Ivicu Smoljka:
- Plavi taksi je među rijetkima koji su u gradu opstali: nismo smanjili plaće niti otpustili i jednog od pet radnika u Call– centru. Tražili smo potporu države, ali je nismo dobili iako se u odnosu na lani broj vožnji smanjio za 70, a prihod za 80 posto jer su relacije za građane kraće, a cijene upola manje. Što reći: sadašnji bi tjedni promet lani katkad zaradili u pola dana! Ako izostane sezona, svi smo u gabuli. Želimo turiste i ostvarenje barem minimalnog prihoda za preživljavanje. Tvrdim da trenutačno radi samo pedesetak taksista, uglavnom na Pilama i Kolodvoru, a vozača Ubera je tek 5 posto u odnosu na lani- izračunao je Smoljko.
POHVALE:
Ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić ističe da je njihovom osoblju Uber omogućio uslugu MedicsFreeHR:- Besplatni prijevoz Uberom na posao i s posla svim djelatnicima bolnice omogućio je da se dodatno posvetimo pacijentima kojima je pomoć najpotrebnija. Nemamo službene podatke jesu li i u kojem broju pacijenti koristili slične usluge prijevoza niti znam za prijevoze bilo koje taxi službe- rekao je Bekić uputivši nas na gradski Stožer CZ gdje je načelnik tog Stožera Stjepko Krilanović rekao:
-Tijekom koronakrize mnogi su ponudili pomoć, pa i prijevoznici od kojih posebno ističem dubrovačko autotaksi udruženje i Taxi Đuraš. Koliko mi je poznato, svo to vrijeme prevozili su besplatno zdravstveno osoblje i pacijente koje nisu prevezli autobusi Libertasa i ostali prijevoznici. Taksisti su prevozili po nalozima Kriznog stožera CZ i ne znam koliko su načinili kilometara, ali su nam dosta pomogli oko prijevoza- ističe.
-Sve me boljelo i ukazivali da sam možda zaražena koronavirusom. Iz bolnice su me pozvali na testiranje, a iz Stožera CZ uputili na taxi- call centar. Krenula sam potpuno nezaštićena, ali su naši divni taksisti pristali povesti me i pružiti pomoć da bih se uopće mogla kretati. Nisam imala snage ni popuniti formular, što je učinio taksist koji me dovezao. Znam da mu novac nije bio motiv, a sticajem okolnosti taj me taksist prevezao i kad sam ponovno pozvana na röndgen pluća. Srećom, bila sam negativna i to sam mu odmah javila, a sve me podsjetilo na 1991. kad je a čovjek čovjeku doista pomagao. Tim divnim ljudima danas treba pomoći- ispričala nam je sugrađanka Dubravka Vuličević.