Najgore je kad se smetnja ponovi
Luko je zaposlenik HT-a već 28 godina. Radio je kao električar, a od 1992. je u telekomunikacijama.
- Mobiteli su tada bili znanstvena fantastika, sjećam se da smo tada čitali kako u Švedskoj tehničari sjede u autu i primaju zadatke, a mi smo se još morali javljati na telefon u određene ure, priča Luko koji je tijekom rata radio i za vojsku.
Njegov mlađi kolega Bruno pridružio se ekipi prije tri godine. Oduvijek su ga zanimale komunikacije, nove tehnologije, Internet… Putem platforme MojPosao javila mu se agencija za zapošljavanje s interesantnom ponudom, a ostalo je povijest.
- Jutarnja smjena počinje u 8, a završava u 16 sati (popodnevna 11-19 sati). Međutim, zbog opsega posla zna se dogoditi da ostanemo i duže na poslu, a sve kako bismo korisnicima osigurali nesmetano korištenje telekomunikacijskih usluga, jer nam je bitno da riješimo problem ili dovršimo ukopčanje usluga, započinje Bruno kojemu je jednom iznimno smjena zbog komplikacija trajala 12 ura!
- Imamo briefing ujutro, zadatke dobijemo na mobitel, auto mi je u biti radno mjesto, ističe Luko koji se postupno uz mentore navikavao na nove tehnologije, a savjeti mlađih oko računala i softverskih problema dobro dođu. Bruno priznaje da je doslovno sve naučio od starijih kolega.
- Trebalo je naučiti kako što funkcionira, kako dolaze usluge, što su parice, koji je put od centrale do kuća, napominje Bruno kojemu su rajon grad i otoci, dok mu je kolega zadužen za područje od grada do Slanog. Kad je kolega slobodan, Luko operira i po Dubrovačkom primorju sve do Stona. Telefoni stalno rade.
- Dobar je osjećaj pomoći korisnicima i hitro reagirati kad je neki problem. Čovjek onda osjeti zahvalnost. U gradu je ponekad problem parking jer nemamo osigurano parking mjesto. Često me dočekaju kazne od prometnog redarstva, ne znam utječe li na to zagrebačka registracija ili ne, ali to su jedine 'neugodnosti'. S korisnicima nemam problema, uglavnom su dobri i zanimljivi ljudi, svatko sa svojom pričom. Mi smo tu da saniramo problem, ljudi nam uglavnom ne zamjeraju što je do problema došlo. Naravno, ako im to objasnimo na pristojan i normalan način. Bilo je i opuštenijih korisnika i korisnica koji ponude ručak ili druženje pa 'zakisimo' malo, govori Bruno.
Luko svoju mrežu poznaje skoro 30 godina, a skoro toliko i ’svoje’ korisnike koji imaju njegov broj.
- Lakše mi je raditi sa starijima. Trudim se biti strpljiv, a najgore je kad se neka smetnja ponovi, a vi ste uložili vrijeme i trud da je riješite. Recimo, nedavno sam bio u Zatonu, ostao sam dva sata, pošao sam ća i nakon dva sata vratila se smetnja. Što je bilo? Nestalo je napona jer su radili nešto u Zatonu i 'zablesio' je modem. Smetnja se vratila, ali ne mojom krivicom. A sustav sve to gleda i pamti! (smijeh).
- Svi ti zadaci rješavanja izgledaju kao neki način istrage. Ti si Sherlock Holmes, moraš otkriti smetnju. To nije 'istraga' od točke A do točke B, nego od točke A do Ž moraš ustanoviti gdje je kvar, što ga je izazvalo i kako ga sanirati, slikovito će Bruno.
Luko ističe kako su korisnici prilično strpljivi jer im prilikom prijave kvara objasne da će kvar biti saniran u roku od 48 sati. Za poslovne korisnike rok je 24 sata.
- Dosta se puta iznenade kad dođemo pa kažu: ”Tek sam prijavio, a već si tu!”, govori Luko koji se sjeća jedne anegdote iz rata:
- Vojska je bila u Štikovici, još nije bilo linija, a korisnici nisu bili spojeni na mrežu - bio je jedan kabel od 20 pari iz Zatona prema Štikovici. Tamo je Hrvatska vojska u jednoj kući imala bazu i svoje linije. U susjedstvu je tada stala tajnica gradonačelnika, trebalo je njoj spojiti telefon, tad su još bili dvojnici - jedna linija, dva korisnika, kad jedan priča, drugi ne može. Bila je velika vrućina, spojili smo je da bi nakon par dana rekla kako joj ne radi telefon. Došli smo ujutro, telefon je radio, prošao bi dan i opet bi prijavila da ne radi. Ponovno smo pogledali, sve je bilo u redu. Treći dan stiže prijava kako njoj telefon radi ujutro do 10 sati i onda ferma da bi uvečer do osam ura opet proradio?! Što je bilo? Za taj je dvojnik trebalo uzemljenje, a sonda od vojske bila je zabijena u red od pomadora. Po danu se to zasuši, uvečer se poliju pomadore i telefon proradi. Kad bi ujutro ponovno zasušilo, telefon bi stao. Onda je bila zafrkancija: ako hoćete da vam telefon radi, polijevajte pomadore češće, smije se Luko i danas.
Ljeti je više posla
Grmljavinsko nevrijeme donese dosta posla.
- Za mene kažu da sam 'gladežina' za bodovima koje dobivamo prilikom rješavanja tako da, što je više takvih izazova, to mi je iskreno draže, više je bodova i raste produktivnost. Inače, s pritiscima se dobro nosim zato što su uvjeti rada dobri, posao je zanimljiv, imamo neupitnu potporu, cijene nas nadređeni, imamo sve što nam je potrebno, uvijek možemo tražiti pomoć, priča Bruno kojemu je najdraže raditi unutar zidina gdje može ići pješice.
Luko voli sve u svome poslu, a najviše kad riješi problem.
- Svaka je smetnja posebna, osim kad je grmljavina pa se zna što je (smijeh). Što se tiče linije i mjesta, zavisi koliko je zračne mreže, treba li se penjati na stupove... Premda danas imamo dobre alate. Prije si morao ići do točke A, B, C, D za naći kvar, a sad je veliko olakšanje… Kad je grmljavinsko nevrijeme, lakše je zamijeniti opremu nego se peti na stup tražiti problem, tumači Luko.
Kad ispita liniju, ali ne može doći odmah, Bruno zna navesti korisnike da otklone smetnju što često i uspiju. Usput, korisnicima približi način funkcioniranja mreže.
- Volim u poslu slobodu izbora, to što mogu sastaviti plan rješavanja problema. Volim komunikaciju s korisnicima i kad su zadovoljni nakon riješenog kvara. Ni te mi 'istrage' nisu mrske, veli Bruno kojega za savjet stalno pitaju prijatelji i poznanici.
Ako je nešto banalno, pomogne im, ako je nešto ozbiljno, uputi ih operateru. I Luko će pomoći ako može. Velike razlike između privatnih i poslovnih korisnika nema. Poslovni korisnici se odnose profesionalno prema njima te im omoguće sve uvjete rada.
- Ljeti zna biti više posla, zbog usluga u apartmanima za goste... Krenu raditi mali barovi i manje tvrtke sezonski, a zimi isključujemo i tako svake godine sve kreće ispočetka, kazuje Bruno.
Tijekom vremena rodila su se poznanstva između korisnika i tehničara, Brunu tako znaju pitati za savjet u prolazu. Kad ne radi, druži se s prijateljima, a voli i sport, posebno nogomet, a Luko koji živi u Trstenom, pođe na kupanje, zasvira s društvom i isključi se od posla. Potom opet idu u detektivsku 'istragu' za novim kvarovima jer kod Luka i Bruna ništa nije bez veze, samo treba ukopčati onu pravu.