Cijene hrane rastu jedanaesti mjesec zaredom i nema naznaka da će skoro stati. Primjera iz svakodnevice ima napretek, a najizrazitiji je jestivo ulje koje je od proljeća čak šest puta usitno poskupljivalo: sad ga umjesto desetak plaćamo 15 do 16 kuna, službeno zbog porasta cijene kilograma suncokreta i uljane repice. Kilo šećera opasno se bliži iznosu od 7 kuna i do 20 posto je skuplje nego lani. Tjestenina je 10 posto skuplja, a u cijenu pakiranog trajnog mlijeka od srpnja ulazi i povratna naknada od pola kune.
Uzlijeće kruh
Do rujna će nas, prema najavi iz mlinarsko-pekarskog sektora, zapljusnuti i treći val poskupljenja brašna, kruha i konditorskih proizvoda s brašnom jer je cijena pšenice nakon žetve porasla više od 60 posto. Cijenu kruha i peciva 'nabildat' će i 30-postotni porast cijena energenata za industriju, te ambalaže za 40 posto. Prevedeno, od sljedećeg mjeseca prosječna cijena kila brašna s 4,59 skočit će do 6 kuna.
Sezonsko voće poput nektarine s lanjskih petnaestak kuna za kilogram, 'vinulo' se do 19 kuna. I šljive, lubenice ili breskve skuplje su u prosjeku dvadesetak posto, uglavnom zbog meteoroloških nedaća poput suše i mraza koji je poharao i Brazil, tako da nam ne gine skoro poskupljenje kave koja se ionako konta u luksuzne proizvode. I povrćari su zbog atmosferilija korigirali cijene naviše: kilogram mahune s lanjskih 20 popeo se do 30 kuna, a cijenu od lani drže tek krastavci i tikvice koji ionako obilato rađaju.
Potrošačka jesen ne djeluje nimalo ohrabrujuće. Još početkom ljeta najavljeno je poskupljenje mesa, najkasnije do Nove godine, prosječno za 6 do 10 kuna po kilogramu. Razlog? Porast cijene stočne hrane dvadesetak posto, zbog suše i globalnih korona restrikcija.
Osim hrane, više plaćamo i druge robe i usluge. Dubrovčani se žale da im pranje automobila umjesto ranijih 70 neki naplaćuju 90 kuna, dok je boca plina od početka sezone 'uzletjela' do 140 kuna. Računi za komunalije zasad miruju, no nitko se ne kladi da će dugo tako i ostati. A Dubrovnik k'o Dubrovnik, u još je složenijoj situaciji od ostatka zemlje. Zbog udaljenosti i prometne izoliranosti troškovi transporta povisuju cijene. Jedini cjenovni ventil, Trebinje, jest po svemu jeftinije, ali je pitanje koliko se isplati čekati u redu na granici za par kuna uštede.
Elitna destinacija
Ivan Jelčić, predavač iz područja ekonomije na Sveučilištu u Dubrovniku kaže kako u dogledno vrijeme ne treba očekivati pojeftinjenja hrane i ostalog:
- U jednom dijelu razlog je neočekivano uspjela turistička sezona koja je dovela do porasta potražnje a time i cijena koje kasnije neće padati, a u drugom globalno tržište gdje klimatske promjene poskupljuju proizvodnju hrane. Što se energenata tiče, ni tu se ne treba nadati nižim cijenama jer je EU radi sve veći pritisak za zamjenu fosilnih goriva energijom iz obnovljivih izvora. Potrošače se visokim računima želi destimulirati u korištenju nafte i plina – ističe Jelčić kojega ne čudi što je upravo u Dubrovniku život najskuplji:
- Dubrovnik se svuda percipira kao elitna destinacija, što održava cijene svega na visokoj razini. Nijedan trgovački lanac kod nas sigurno neće snižavati cijene, naprotiv. A kad bi se kojim slučajem Dubrovnik cjenovno i izjednačio s ostatkom zemlje, to bi značilo da u Gradu teže živimo i da nam je pao standard. U aktualnim okolnostima, građani s plaćama koje prelaze nacionalni prosjek od oko tisuću eura, živjet će sve bolje, a oni s ispodprosječnim plaćama sve lošije. Dakle, privatni poduzetnici, iznajmljivači i visokostručni radnici većinom mogu i dalje računati na iznadprosječna primanja. S druge strane, zaposlenici u ugostiteljstvu i turizmu neće moći postavljati zahtjeve poslodavcima dok god postoji bazen jeftinije 'uvozne' radne snage u BiH, Bugarskoj... – smatra naš sugovornik.
O trendu posvemašnjeg poskupljenja pitali smo i voditeljicu Odjela za trgovinu HGK Tomislavu Ravlić koja u aktualnim kretanjima ne vidi razlog za uzbunu:
Krivci u distribuciji
Ipak, potvrđuje kako je u srpnju Državni zavod za statistiku zabilježio najveći porast cijena u kategoriji ulja i masti zbog suncokretova ulja koje je skuplje zbog pojačane potražnje za tim proizvodom na dalekom kineskom tržištu. Tako srpanj 2021. u odnosu na prošlogodišnji bilježi rast u kategoriji ulja i masti od 18,9 posto:
- Kod drugih kategorija proizvoda, primjerice žitarica, mesa, mlijeka, sira i jaja, vidljivo je poskupljenje od 0,8 do maksimalno 2 posto u odnosu na lanjski srpanj, dok kategorije povrća i voća variraju, te se kod ponekih proizvoda bilježi čak i stagnacija cijena, točnije one su iste u odnosu na prošlu godinu. Aktualne su i velike suše, požari i ostali klimatski poremećaji koji globalno utječu na proizvodnju voća i povrća. No, treba naglasiti da se kod hrane promjene u cijenama događaju relativno često zbog cijelog niza faktora i da poskupljenja do 2 posto što je ovdje slučaj još nisu razlog za paniku. Obično varijacije u cijenama hrane ne traju dugo i u ovom trenutku još ne treba govoriti o trajnim povećanjima cijena hrane – optimistična je Ravlić koja napominje kako je krajnja cijena za potrošača na polici u trgovačkom lancu rezultat cijelog niza troškova koji prate jedan proizvod, od njegovog proizvođača, preko troškova prijevoza, skladištenja do distribucije:
- Zbog toga razloge trenutnih poskupljenja treba potražiti u cijelom distributivnom lancu, ne samo u trgovini. Svi sudionici u tom lancu su podjednako odgovorni za poskupljenje krajnje cijene prema potrošaču – ističe naša sugovornica.