Smijemo li plakati, je li sreća zarazna, kad počinjemo osjećati, kako je Mirko Bjesomirko naučio trik kojim će smiriti svoj bijes, kako pobijediti strah, neka su od mnogobrojnih pitanja koja su otvorile psihologinja Renata Tolja i knjižničarka Martina Skvrce tijekom radionica „U vrtlogu emocija“ namijenjenima učenicima četvrtih razreda. Njima je u OŠ Ivana Gundulića tako obilježen 14. Tjedan psihologije u Hrvatskoj koji se ove godine održavao od 15. do 21. veljače pod sloganom „Čuvajmo (mentalno) zdravlje!“.
Nahrani svog vuka
Prema staroj indijanskoj priči u svakom se čovjeku svakodnevno vodi bitka između dva vuka. Jedan je dobar, a drugi zao – jedan utjelovljuje dobrotu, suosjećanje, ljubav, mir, nadu, ljubaznost…, drugi zloću, sebičnost, beznađe, mržnju, srdžbu… U čovjekovim unutarnjim borbama pobjeđuje onaj vuk kojega bolje hranimo.
Svjesni kako se djeca često nalaze u vrtlogu emocija s kojima se katkad teško nose i koje mogu oblikovati njihovo ponašanje te kako je moguće naučiti ukrotiti zločestog vuka, radionicama su se odškrinula vrata upravljanja svojim emocijama (jer riječ je o dugotrajnom procesu): kako prepoznati i razumjeti vlastite osjećaje, zauzdati i kontrolirati one neugodne, a njegovati i poticati one ugodne, usvajati prihvatljive obrasce ponašanja čak i ako osjećamo neku neugodnu emociju poput ljutnje i bijesa. Riječ je o vještinama koje je potrebno razvijati od najranije dobi kako bi uspostavili skladan život s drugima. Učenici su dijelili ideje i savjete kako se nositi s emocijama i s kim ih dijele. Dio atmosfere radionica prenijeli su izradom šarenog panoa u holu škole prisjećajući se animiranog filma „Izvrnuto obrnuto“ koji slikovito prikazuje dječje osjećaje.
Osim s učenicima, o osjećajima smo razgovarali i s roditeljima, u nešto drugačijim okolnostima od prethodnih godina, posredstvom Zoom aplikacije. Predavanje pod nazivom „Tajne dječjih emocija“ održale su mr. spec. Silvia Sokal Gojavić, klinička psihologinja iz Obiteljskog savjetovališta Dubrovačke biskupije i Renata Tolja, psihologinja Škole. Govorilo se o tome čemu emocije služe, kako se razvijaju, kako reagirati na djetetovo izražavanje emocija i učilo o vještinama aktivnog slušanja kroz primjere iz svakodnevnog života s kojima se roditelji često susreću.
Reakcije roditelja
Svoj osvrt na predavanje dala je i majka Vinka Jaukovoć koja je sudjelovala na predavanju, a koji prilažemo u nastavku:
„Kao roditelj, a i stručni suradnik, pedagog mogu potvrditi da su roditeljske reakcije na dječje emocije često pod snažnim utjecajem prirodne potrebe roditelja da zaštite djecu od neugodnih iskustava i da njihova djeca budu sretna. Reakcije roditelja na dječje emocije odražavaju i stavove koje su naslijedili iz vlastitog roditeljskog doma o tome koje su emocije poželjne i kako ih je primjereno izraziti. Primjerice, neki od nas od svojih su roditelja "starog kova" mogli naučiti da je pokazati emocije poput tuge ili straha znak slabosti, a izražavanje ljutnje povezivati s neodgojenošću. Roditelji koji se sami teže nose s pojedinim emocijama isti način razmišljanja mogu preslikavati u odnos s djetetom, pribjegavajući strategijama kao što je umanjivanje dječjih emocija, usmjeravanje na brza rješenja ili pokušaje da oraspolože dijete.
Ono što mi se posebno svidjelo je dinamičnost radionice, interaktivnost i vježbe s konkretnim primjerima. Radionica je bila izvrsna u svakom pogledu. Vrijeme mi je naprosto proletjelo.
I Goethe je rekao: „ Način na koji se odnosite prema djeci je ono što oni postaju.“
