Nije epilog, samo 'grebanje' po površini
U tragediji koja je Dubrovnik zavila u crno prije godinu i pol dana teško je ozlijeđeno i još sedam zaposlenika. Optužnice je DORH podignuo dan prije isteka službenog roka, a službeni spis još nije stigao u ruke odvjetnice oštećenih obitelji i ozlijeđenih zaposlenika Doris Košte. Jednim dijelom zadovoljna je podignutom optužnicom i objašnjenjima, te kategorizacijom kaznenih djela, ali, dodaje, po njezinom mišljenju, tu se samo 'malo začeprkalo po površini'. Od početka rekonstrukcije hidroelektrane, dodaje, ništa nije bilo kako treba.
- Preporuka Ministarstva bila je da rekonstrukcija odnosno obnova Hidroelektrane mora ići preko građevinske dozvole, a oni to nisu napravili. Napravili su sve na svoju ruku. Dozvola je iz 1969. godine, i zato su odlučili da neće tražiti građevinsku dozvolu nego su išli samo s jednim zahtjevom, to su predočili i dobili su novu uporabnu dozvolu. I sukladno tome napravili su to što su napravili. Nisu imali stručni nadzor radova kojeg su morali imati, nisu imali strože mjere izvođenja radova što su morali imati. Da su ispunili sve obveze i držali se zakona i uredbi sigurno ne bi došlo do toga da se u plastični dio kupole koja je, usput rečeno, zamijenjena više od 80 posto, što više nije samo rekonstrukcija, stave ploče koje su bile od zapaljivog materijala. Od onog trena kad smo pristupili Europskoj uniji na snagu su stupili i novi uvjeti zaštite na radu, pogotovo kad je riječ o ugradnji takvih ploča u objektima visokog rizika što je Hidroelektrana. A eto, oni su to uradili, objašnjava Košta.
Sve sliči na obigravanje oko zakona kako bi se isti izmanipulirao, a građevinska dozvola izbjegla.
- Pravdali su se da se radi o rekonstrukciji pa je morala u ugradnju odnosno zamjenu ići identična kakvoća ploča, jer da navodno mora odgovarati karakteristikama iz 1969. godine. Strašno... I naravno slične su sumnje pale i kod nekih izvođenja radova, poput neostavljanja otvora unutar opasne zone, neostvarivanja sigurne sobe, nisu ulagali u rekonstrukciju elektrodijelova jedne takve rizične građevine, primjerice, električni vodovi bili su preko 60 godina stari, a njihov maksimalni, što ne znači i optimalni rok, je 40 godina, priča odvjetnica koja zastupa oštećene iz Hidroelektrane.
Vrh ledenog brijega
To je, dodaje Košta, tek početak, jer nisu odgovorni samo oni protiv kojih je DORH podignuo optužnice.
- Ne mogu se nikako oteti dojmu kako su uopće Ured za prostorno uređenje, ali i inspekcije mogli dati uporabnu dozvolu. Imamo, primjerice, dvije djelatnice tog ureda koje su izašle na lice mjesta, ne znam što je njima prikazano, ali kad izlazite na inspekcijski nadzor zasigurno ne vjerujete onome što vam govore oni koji vam pokazuju. To je propust u okviru inspekcija Državnog inspektorata, a bogami i propust policije koja daje sigurnosne procjene kod građevina kad je riječ o protupožarnoj zaštiti, kaže Košta, koja još uvijek čeka da optužnica dobije pravnu snagu.
- Išla je obavijest strankama da su podignute optužnice, ali još nije postala pravno važeća. Mi ćemo, kao strana oštećenika, poduzeti sve mjere za kazneni progon i primjerenu odštetu. Obuhvaćene su ne samo obitelji poginulih, nego i ozlijeđene osobe, i one trpe određene smetnje, tako ćemo i za njih tražiti nadoknadu štete. Obeštećen im je onaj dio koji se odnosi na uobičajeni dio odštete, takozvana prosječna zagarantirana vrijednost prema kriterijima Vrhovnog suda. Oni su išli sebi u korist time što su isplatili nesporni dio na koji ne idu kamate, nisu se u tom smislu potrudili. Tražit ćemo veća obeštećenja, individualizirat će se svaka nastala šteta, jer smatram da su kriteriji minimum minimuma, a to je za njih maksimum. No, za nas je to samo trošak bez ostalih otegotnih okolnosti, a njih je bilo jako puno. Dali su onoliko koliko ih je država prisiljavala, nisu se pretrgli. Kazneno – to je sve u redu, ali postoje i druge institucije koje su mogle, da su radile svoj posao kako treba, spriječiti tragediju, zaključuje Košta.