Dubrovački gradski vijećnik Ivan Cetinić javno je progovorio o svom i radnom statusu još tridesetak zaposlenika Društva prijatelja dubrovačke starine s ugovorom na određeno vrijeme. U medijskom prostoru proteklih je dana zaiskrilo između Cetinića i predsjednice DPDS-a Renate Andjus, koja kaže kako više ne želi sudjelovati u toj javnoj trakavici.
Dalje preko odvjetnika
- Tema je iscrpljena, ne želim da ova trakavica ide dalje, a ostalo će morati govoriti odvjetnik jer je ovo prešlo sve granice. Ovo je neizdrživo! – kaže Andjus.
Cetinić iznosi svoj primjer: dulje od 17 godina, točnije od svibnja 2004., s DPDS-om sklapa ugovore na određeno s pauzama od najmanje dva mjeseca.
- Nije li to dovoljan probni rok? Zidine su zatvorene samo na Božić, sve ostale dane u godini uredno rade, petkom i svecem, padala kiša ili žeglo sunce – kaže Cetinić upućujući na činjenicu kako potreba za biljeterima nije privremena ni sezonalna. Dodaje da samo na dubrovačkim zidinama radi 36 osoba u istom tom radnom statusu. Prema zakonu, ugovor o radu na određeno vrijeme sklapa se iznimno, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Poslodavac s istim radnikom smije sklopiti uzastopni ugovor o radu na određeno samo ako za to postoji objektivan razlog, a ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora ne smije biti neprekinuto duže od tri godine, osim ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika ili je zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno zakonom ili kolektivnim ugovorom. Mnogo je u tome veznika, navedenih 'ili' i skrivenih 'ali', koji ne idu u prilog radniku. U DPDS-u vjeruju da su prečesto izloženi kritikama, a sve zbog prihoda koje ubiru od ulaznica na zidine.
Kredit od 15 milijuna
- U financijskom izvješću DPDS-a, objavljenom na službenim stranicama, stoji da je 31. prosinca 2019. raspoloživi iznos za buduće razdoblje bio 30 milijuna kuna, da bi nakon četiri mjeseca tražili i dobili državnu potporu za radnike, a na to još smanjili plaće za 20 posto, što je i danas na snazi – komentira Cetinić, podsjetivši kako su prihodi od ulaznica u pretpandemijskim godinama premašili 150 milijuna kuna.
Predsjednica Andjus kaže kako je prošla godina svima, pa i njima bila izuzetni teška pa su se bili prisiljeni zadužiti 2020. godine kod PBZ-a u iznosu 15 milijuna kuna. Manji dio tog kredita bio je namijenjen završetku radova u Stonu, u Pridvorju, i šest milijuna obnovi kupole dubrovačke katedrale.
- Sve ostalo je išlo na plaće zaposlenika, nitko nije dobio otkaz čitavo vrijeme korone. Samo smo tri mjeseca primali državnu potporu koja nam je iz nekog razloga ukinuta, a valja reći da su zaposlenici lani i ove godine dobili K15. Sad taj čovjek nalazi načina buniti se – komentira Andjus.
Plaće jesu umanjene za 20 posto u odnosu na pretpandemijske, ali naglašava da se uredno isplaćuju svakog prvog u mjesecu.
- Čekamo da se ova sezona završi, da sve stavimo na kartu, gledamo kako vratiti plaće na staro. Sve nas je ugodno iznenadila sezona koja je počela u srpnju. Sretni smo što smo vratili ratu kredita, što će plaće do svibnja iduće godine biti pokrivene i što ćemo moći odraditi sve interventne radove. Možemo biti zadovoljni s ovim što imamo – navodi Renata Andjus.
Upitana, hoće li Društvo za stalno zaposliti svoje dugogodišnje radnike s kojima sklapa ugovore o radu na određeno vrijeme, a dubrovački gradonačelnik Mato Franković izjavio je kako bi to trebalo učiniti sa svima koji tamo rade dulje od tri godine, predsjednica DPDS-a prisjeća se lanjskog sastanka na koji je pozvala radnike odmah po preuzimanju te dužnosti.
- Svi su šutjeli, osim tog Cetinića koji je rekao da na kuli Gornji ugao raste trava! Sad je on pučki tribun – komentira Andjus, a tajnik DPDS-a Niko Kapetanić o svemu ovome kaže: „Kad smo ostali bez posla u ovih godinu dvije, nitko nije dobio otkaz. Ima malo nezahvalnosti i elemenata samoupravnog ponašanja koje nikako da izumre. Mislili smo da će nas pohvaliti kao poslodavca“.
Ne bojte se, nećemo vam mi dugo
Nije htio dodatno komentirati ovu temu, osim što ima potrebu javno reći kako se u tim radnim odnosima poštuje zakon, a ne propušta priliku požaliti se na medijski tretman.
- Najbolje je da nas se ukine, jer je obnova spomenika izgleda zadnja rupa na svirali, a samo nas se napada. Ne razumijem otkud toliko negativne energije usmjerene na nas. Općenito, postoje takvi novinari, portali, televizije. Postoje i bivši gradonačelnici koji traže raskid ugovora s nama, kao da smo razbojnici, a nama još takvo što nije dokazano, svim drugima jest – ironičan je Kapetanić, smjerajući na rehabilitiranog Andra Vlahušića, pa dodaje: „Ljudi ne mogu shvatiti da postoji netko tko to radi iz ljubavi, strasti ili hobija. Radi se o jednom sasvim drugom stanju od ostalih koji gledaju kako preživjeti, pa kako što bolje živjeti, unuku, praunuku osigurati stan. Njih se ne napada, oni su naši kandidati za gradonačelnika. A napada se nas. Ne bojte se, nećemo vam mi dugo. Nisam više za borbu“.
Kapetanić napominje da je Dubrovnik jedini grad u kojem se obnavljaju spomenici, kao i to da treba imati na umu da 60 posto prihoda od ulaznica na zidine ide Gradu Dubrovniku te da nakon podmirenja troškova Društvu ostaje između 25 i 28 posto.