Ta kompaktna stijena deformirala je kraj cijevi pilota pa se pneumatskim čekićem kojim su do sada uspješno pobijani piloti ništa ne može učiniti. Ne pomaže nikakav više ili manje sofisticirani alat pa su Kinezi u pomoć pozvali ronioce da eksplozivom raznesu stijenu.
Dok kineski radnici danonoćno izvode radovi na rasponskoj konstrukciji, čime pelješki most dobiva svoje obrise, u podmorju Neretvanskog kanala ovih se dana odvija prava drama jer hrvatski ronioci pokušavaju 124 metra dug i 250 tona težak pilot kumulativnim minama "osloboditi" iz čvrste vapnenačke stijene u podmorju koja mu ne da dalje. Sve se radi u uskoj cijevi širokoj tek metar i pol, u dubini zemlje stotinjak metara ispod razine mora, u koju jedva stane ronilac sa svojom opremom.
ZAHTJEVAN POSAO
A kako se klasičnim alatima ne može ništa učiniti, mostograditelji su se dosjetili problem riješiti nekonvencionalnim metodama. Izazvati mini-eksplozije unutar same cijevi pilota kako bi se razlomila stijena i pilot zabio još desetak metara dublje u podmorje.
Riječ je o kumulativnim minama koje su posebno pripremljene upravo za ova zahtjevna miniranja. Strogu su proračunati svi parametri i uvjeti miniranja u cijevi te određena količina eksploziva kojim se lagano usitnjava stijena, ali ne oštećuju cijev pilota niti rastresa podmorje.
– Sve se pomno planira, nema tu nikakvog srljanja. Poštujemo sve mjere zaštite u podmorju – kaže nam Dražen Pavlić, ronilac Javne vatrogasne postrojbe grada Zagreba, kojega smo zatekli na gradilištu pelješkog mosta.
Naglašava da će se provesti ukupno pet miniranja, a posao koji odrađuje četrnaest ronilaca i minera trebao bi biti gotov idući tjedan.
Tako su uz radnike iz Kine, koji danonoćno gotovo bez predaha grade most, koji bi trebao biti gotov dogodine, u podmorju Neretvanskog kanala ronioci dobili itekako težak i zahtjevan zadatak. Spustiti se u metar i pol široku cijev pilota i u nju postaviti eksploziv te na koncu izvlačiti vani kameni materijal i mulj nakon miniranja. Sve su to predradnje kako bi se pilot-temelj stupa mosta mogao betonirati te na sebe primiti nosivu konstrukciju.
Ono što se ne može specijaliziranim refulerom iz podmorja izbaciti vani, krupnije komade kamena na svojim leđima iznose upravo ronioci. – Glavni nam je alat vojna lopatica i kanta u koju skupljamo kamenje i mulj iz cijevi – veli Pavlić.
NAJRIZIČNIJI DIO
Ali nije svaki pilot od njih 148, koliko ih je zabijeno u temelje budućeg mosta, zahtijevao ovakav angažman ronilaca i miniranja u podmorju. Većinu su zabili bez većih problema pneumatskim čekićem. Zapravo, kad je dizalica spustila pilot on se na principu trenja već djelomično zabio u pjeskovito ili glinovito tlo da bi u konačnici za potpuno zabijanje bilo dovoljno pedesetak udaraca čekićem. Međutim, problem je, svjedoci smo, kada pilot "dočeka" krečnjak.
Upravo je temeljenje u podmorju Neretvanskog kanala bilo najrizičniji dio ovog projekta, jer kad pilot zapne u stijeni na dubini dvjestotinjak metara, tada na scenu nastupaju ronioci i mineri, kao i geološko-rudarski stručnjaci koji precizno računaju koja je količina eksploziva dovoljna da se zdrobi kamen, a da se zabijeni pilot ne ošteti.
– Loša je vidljivost unutra. To je ogromna količina mulja. Sve radimo na opip. Materijal, mulj i komadi stijena moraju se izvući van da bi se moglo nastaviti betonirati pilot – pojašnjava nam Pavlić.
Kada odrade posao na stupnom mjestu S12 ronioci nemaju više posla jer su ostali piloti već zabijeni. Međutim, vadit će vani testne pilote koji su zabijeni na samom početku, ali se ne žure, jer to se može odraditi i nakon što se pelješki most pusti u promet, donosi Slobodna Dalmacija.