Uskoro postajete umirovljenik, kakav je osjećaj? Odlazite u mirovinu nakon što ste bili dugogodisnji zamjenik direktora, a potom i generalni direktor dubrovačke Zračne luke?
Drago mi je da na koncu mogu poći u mirovinu, a smatram i da sam je zaslužio nakon dugih godina rada u dubrovačkoj Zračnoj luci. Od daleke 1974. godine kada sam došao raditi kao student, pa kasnije na svim radnim mjestima u operativi, potom u komercijali i kasnije na mjestu glavnog direktora. Drago mi je što sam dočekao mirovinu zdrav i da mogu uživati u ostatku života.
Jeste li zadovoljni svojim postignućima na dubrovačkom aerodromu?
Više sam nego zadovoljan iako smo prošli teška iskušenja kroz cijelu moju karijeru. Posebno kroz Domovinski rat. Teško je bilo sve do 1995. godine dok nije akcijom Oluja oslobođena Hrvatska. Tek onda smo praktički krenuli naprijed, a i ove zadnje dvije godine su bile vrlo teške i izazovne. Gotovo nezabilježene u svijetu. Događaji sa zračnim prometom pogodili su cijeli svijet pa tako i nas, a budući da smo turistička destinacija još i više. Ali Bogu hvala, stanje se popravilo dosta brzo i vraćamo se u vrijeme kao prije pandemije.
Možete li se prisjetiti vaših početaka, u dubrovačku Zračnu luku ste došli kao student sezonac prije 48 godina?
Tad mi je zrakoplovstvo bilo nepoznanica, trebalo mi je dosta vremena da se uhodam. Počeo sam od samih početaka u nekim poslovima kako bi savladao neke stvari u praksi. S vremenom se usavršite, uđe vam kerozin u krvne žile i tako ostane cijeloga života, vjerujem da će tako biti i tijekom mirovine. U svakom slučaju, tehnologija je jako promijenila od mojih početaka do danas kad je Hrvatska članica Europske unije i svih međunarodnih organizacija. Regulativa u zrakoplovstvu je u skladu s međunarodnim propisima, a u ono vrijeme je bilo teže jer nismo imali odgovarajuću tehnologiju. Cijela zračna luka je ovisila praktički o dva teleprintera. Na taj su se način dobivale sve moguće poruke o dolascima i odlascima zrakoplova i sve ostale obavijesti. Danas su kod nas sva radna mjesta opremljena računalima, pokretnim, pametnim telefonom ili fiksnim. Velika promjena nastala je i kad su posrijedi zrakoplovi. Oni su danas puno moderniji, manje bučni, ne troše ni približno goriva kao ranije. Ne treba ni govoriti koliko je Zračna luka pošla naprijed od Domovinskog rata. Krenulo se od nule da bismo danas prerasli u vrlo modernu zračnu luku sukladnu svim standardima europskih zračnih luka s brojem putnika kakav mi imamo.
Što smatrate najvećim uspjehom Zračne luke pod Vašim vodstvom?
U svakom slučaju je to završetak projekta financiranog sredstvima Europske unije i proračuna RH. Dakle, velika je to stvar da smo brzo završili s rekonstrukcijom cjelokupne zračne luke, kako manevarskih površina tako i zemaljske strane zračne luke, a terminal da i ne spominjemo. Veliki je uspjeh ponovni povratak američkih kompanija. Ponosan sam što je nakon 28 godina prestanka uvedena izravnih linija iz Dubrovnika prema SAD-u. Dočekali smo 2019. godine najveću američku zrakoplovnu kompaniju American Airlines, da bi 2020. godine zbog covid krize letovi izostali. Prošle godine su čak dvije američke kompanije počele izravno letjeti za Dubrovnik, a danas imamo četvrti puta tjedno zrakoplove United Airlines za New York, što smatram zaista velikim uspjehom.
Koji Vam je u karijeri bio najveći izazov? Koji Vam je trenutak ostao u posebnom sjećanju?
Svakako su to bili trenuci ratne 1991.godine kad smo negdje početkom listopada trebali u potpunosti napustiti zračnu luku. Ostavilo je to neizbrisiv trag. Kao i listopad 1992., kad smo se zahvaljujući našim braniteljima ponovo vratili u oslobođenu zračnu luku nakon povlačenja jugoarmije. Morali smo početi sve ispočetka, čistiti svaki dio zračne luke od staza za polijetanje i slijetanje pa do kancelarija kad smo faktički morali krenuti od nule. Taj trenutak kad smo se vratili je bio vrlo značajan, a pamtim i prvi direktni let za Zagreb. Bilo je to 20. prosinca 1992. godine kada je uvedena prva direktna linija poslije Domovinskog rata na relaciji prema Zagrebu. To će mi ostati u neizbrisivom sjećanju.
Projekt obnove i razvoja zračne luke Dubrovnik vrijedan 225 milijuna eura donio je mnoge pogodnosti i Zračnoj luci i čitavom hrvatskom jugu u gospodarskom smislu. Što je ova investicija završena krajem 2019. donijela aerodromu?
Prvenstveno prvi putnički terminal s kapacitetom iznad 5 milijuna putnika. Zatim, da ponovo sve ne nabrajam što piše u našoj monografiji,. zračna strana aerodroma se u potpunosti promijenila, dostupni su suvremeni parkirni prostori i kompletirana infrastruktura. Spojili smo odvodnju kanalizaciju i oborinsku odvodnju na sustav prema Cavtatu, što je velika stvar. Presvučena je cijela sletna staza, izgrađene su nove parkirne pozicije sa zapadne strane, postali smo zračna luka na Jadranskom moru i s jedne i druge strane koja ima najviše parkirnih pozicija. U sezonu smo tako osposobljeni primiti puno privatnih i komercijalnih zrakoplova. Također, prvi smo ugradili takozvane avio-mostove ili fingere gdje zrakoplovi direktno prilaze zgradi i gdje se putnici bez utjecaja vremenskih prilika mogu slobodno ući u zgradu ili zrakoplov. Spomenuo bih i naprednu električnu infrastrukturu, kao i novi terminal za poslovno zrakoplovstvo, jedan od najsuvremenijih u Hrvatskoj. A tu su i nova upravna zgrada kao i zgrada za vatrogasno spasilačku postrojbu, najsuvremenija kod nas. Sav napredak je opisan detaljno u našoj monografiji koju smo nedavno objavili u povodu 60 godina Zračne luke Dubrovnik.
Zračna luka iz godine u godinu bilježi iznimne rezultate. Pandemija je svima, pa i dubrovačkoj zračnoj luci, uzrokovala ogromne probleme, prizemljila je zračni promet. Kakva je 2022. godina u poslovnom smislu?
Više nego pozitivno je i nas iznenadila, približavamo se 80 posto prometa iz 2019. godine, što nije baš bilo za očekivati na početku godine. Sretni smo što je to tako, idemo naprijed svaki dan, mislim da će i financijski rezultati biti u konačnici dobri. Pretrpjeli smo velike gubitke u protekle dvije godine, ali zahvaljujući dobiti 2019. to smo prebrodili i uz pomoć Vlade RH koja je davala naknadu za zaposlene tako da nismo otpuštali radnu snagu nego smo u situaciji da možemo normalno prihvaćati i otpremati zrakoplove bez ikakvih problema.
Velika je kriza na svjetskim aerodromima zbog nedostatka radne snage, je li se odrazila i na nas?
Na sreću, mi to previše ne osjećamo, jedino osjećamo gubitak prtljage koja se ne ukrca na odredišnim zračnim lukama, tako da se događa da putnici dođu u našu zračnu luku bez nje. Onda se cijelog dana treba boriti telefonima da im dostavimo prtljagu.Veliki je to problem. Što se tiče otkazanih letova, nismo baš previše pogođeni za razliku od velikih zračnih luka kao što su Frankfurt, Amsterdam, Bruxelles...
Dočekali smo povezivanje Hrvatske u cjelinu otvaranjem Pelješkog mosta. Kako ste vi doživjeli taj povijesni trenutak?
Bio je to vrhunski doživljaj, san svih generacija. Što se tiče Zračne luke, koliko sam pratio, bolja cestovna povezanost ne priječi poboljšanje zračnog prometa, mislim da će na to utjecati čak i na poboljšanje.I kod ostalih zračnih luka je bila takva situacija, poboljšanjem cestovne infrastrukture i zračne luke bi profitirale.