Frano Duždević ima tek 21 godinu, ove je godine položio ispit za taksi vozača, kupio škodu i radi svoju prvu turističku sezonu. Kolega i prijatelj, 25-godišnji Matej Grubišić također je počeo taksirati u 21. godini, no uz zadnje dvije pandemijske godine ovo je prva ‘prava‘ sezona od one kad je započeo. Dva mlada taksista, a kažu nam i najmlađi među kolegama, dali su nam presjek ove turističke sezone u njihovom poslu u Gradu. Kad ih vidite onako mlade, pomislite, imaju li uopće i vozačku dozvolu? Njihova mladost i putnike kažu nam, često iznenadi: - Više puta su me gosti pitali imam li vozačku i komentirali kako smo mladi, jer u njihovim zemljama taksi voze uglavnom stariji ljudi, pa im je to neobično – govori Matej, a Frano potvrđuje da mu se to često događa.
Između broda i taksija
Iako mladi, ne fali im poduzetničkoga duha:
- Volim vozit, biti u autu, a puno vozim i u slobodno vrijeme pa sam mislio zašto to ne iskoristiti u poslovne svrhe? S 21. godinom čim se stvorila prilika da polažem taksi ispit, to sam položio – priča nam Frano kako se upustio u poduzetničke vode. - Završio sam inače Pomorsku školu za brodostrojara i sad sam nekako na ljuljački, hoću li ići navegavat‘ ili ću ostati raditi nešto ovdje. Karijera na brodu, ili možda u turizmu, još nisam odlučio. I dok sam išao u školu radio sam svašta, razvozio pizze i druge stvari i tako pomalo skupio novce za auto, položio ispit i počeo taksirati. U početku, a taksiram od petog mjeseca, bilo je malo teško jer se trebalo naviknuti, ali sad je dobro. Meni je, a mislim i drugima, sezona bila odlična - govori Frano. Na vrijeme se raspitao da kupi auto norme „euro 6“ kako bi mogao voziti taksi i po najnovijim pravilnicima, i o svim drugim tajnama posla, pa sad vozi škodu octaviju, radi lakšeg održavanja i jeftinijih dijelova. Vjeruje da je budućnost u električnim automobilima, no da bira auto za sebe, a ne za taksiranje, bio bi to BMW serije 3.
– Roditelji su me podržali, a stariji su mi kolege na početku govorili: mani se taksija, ‘ajde na brod, nema ti tu sreće. Vjerujem kako su oni dugo godina u poslu pa su se zasitili, a meni je sve zanimljivo. Kad vozim po noći ima svega, čudnih ljudi, ali i to je dio posla – govori Frano. Organizacija vremena, najteže mu pada, priznaje, kad želiš što više zaraditi za sezone jer je ona kratka, a zima je jako duga. – Prijatelji mi se često ljute jer zovu me vanka, a ja sam uvijek u poslu. ‘Ajde više ugasi malo to auto, zafrkavaju me - kaže Frano. Najdraže mu je voziti dulje ture, izlete, do Mostara, Splita u Crnu Goru, i dodaje uza smijeh kako nema curu, ali je njegove babe Ane i Glorija traže za njega.
Matej je Šibenčanin i konavoski zet, danas Mokošanin, taksiranje je počeo u Zagrebu još kao student sportskog managementa. - Imao sam auto, pa sam tako počeo, najprije kao Uber vozač, a pomalo sam ušao u posao pa sam nastavio s taksijem i kad sam diplomirao i došao ovdje. Želja mi je dakako da se zaposlim u struci, a vidjet ćemo kako će se situacija na tržištu razvijati – govori Matej zaljubljenik u sport i golman u futsalu. I njegova očekivanja su po pitanju ove turističke i taksi sezone, nadmašena, pa sve što posla bude do kraja godine, kaže, bit će još bolje.
Najgore je čekanje
– Zadovoljan sam i sa klijentima, s kolegama taksistima i onima iz sindikata autotaksi prijevoznika. Mada smo konkurencija, većina je korektna prema nama i svaka im čast, tako da sam zahvalan što sve uspijemo iskomunicirati, a posla hvala Bogu ima za svakoga – kaže Matej, a i Frano potvrđuje kako mu je većina starijih kolega na početku pomagala. U poslu taksi vozača u Dubrovniku, tumače, Pile uvijek ‘gore‘, tamo svi taksisti imaju najviše posla, pa onda Gruž, a po noći i Ploče.
Izazovno je raditi po noći, tada ima svega, pričaju, ali to treba prihvatiti kao rizik posla, a tko ne želi i ne mora raditi noć, zaključuju. Sami su gospodari svog vremena, a to im je i najteže, jer želiš raditi što više, pa su onda i previše u autu. Nekad im to stajanje izazove glavobolje, teško je stalno biti na vrućini, stalno na cesti, čekati vožnju, nema WC-a…
- Teško je sve uskladiti, i žena se nekada ljuti što me nama doma – govori Matej. Noćni izlasci mu, kaže ovaj 25-godišnjak, ne fale niti malo, jer ne izlazi u klubove već sedam, osam godina. Razumljivo, jer doma ga uz suprugu Isabellu čeka 8-mjesečna kćerkica Tabita.
O problemima i rješenjima dubrovačkog gustog prometa, uskim cestama i velikom broju auta i autobusa koji začas zatvore krug oko Grada, svatko ima svoje mišljenje i rješenje. Evo što o dubrovačkom prometu misle naši mladi taksisti, što im je najgore na dubrovačkim cestama:
- Vozači koji voze auto jednom mjesečno u spenzu su najgori na cesti, a onda odmah turisti koje vozi GPS, ne koriste signalizaciju niti žmigavce, malo su dezorjentirani, što može biti opasno. Opasnost su i romobili, ali na njih smo se već naviknuli. S kolegama taksistima, profesionalcima najlakše je u prometu. Nismo ni mi sveci u prometu, damo nekad po gasu kad nas stranka čeka, ali kad bi taksistima ponovno dopustili vožnju niz Pile, to bi nam puno pomoglo. I kad bi uredili cestu prema Srđu da nam se gosti u strahu ne drže za rukohvate dok vozimo prema žičari – kaže Matej.
- Ne mislim da je dobar prijedlog zatvaranje ceste prema Srđu, jer imamo puno posla s gostima koji se boje žičare i visina, pa preferiraju da ih gore vozimo autom. I o njima treba voditi računa – objašnjava recentne gradske prometne ideje Frano, no zato su obojica kao učestali sudionici prometa oko gradske jezgre jako zadovoljni radom prometnog redarstva koje, podvlače, “osigurava neometan tok prometa u najizazovnijim trenucima“.
