Vjerojatno nema vozača koji barem jednom nije dobio “čestitku” za nepropisno parkiranje. Papir sve trpi, ali kad bismo naveli sve pogrde na račun Prometnog redarstva, bilo bi u tekstu puno zvjezdica i kraćenja. A opet, kad je ljetna žega, divimo se redarima kad na vrelom asfaltu Pila reguliraju promet.
I ovakvi “podijeljeni” osjećaji govore o osjetljivom i zahtjevnom poslu gardskih ‘prometnika’. Iako im je sjedište u zgradi Pentagona na Babinom kuku, nisu vojna, a ni policijska postrojba, ali monitori Centra za nadzor prometa sliče nekom modernom zapovjednom vojnom punktu.
Očiju prikovanih uz ekrane, djelatnici daljinski zumiraju dvojbene detalje, a o izazovima posla redar Dario Jovanović kaže:
- Svi koji rade s računalom znaju kako je non-stop gledati u ekran: katkad napravite stanku, ali zamislite kako zabole oči, glava i leđa kad punih osam sati pratite 50 kamera, provjeravate detalje i pišete kazne?
Veće gužve, više posla
Redar Vlaho Lise kaže kako je odgovornost ogromna, no ni ne pomišlja na promjenu zanimanja:
- Najvažnije je kako treba postupati s ljudima i neće biti problema. No, osobno mi je draže biti na terenu gdje se nekad ‘uvjeravamo’ s vozačima, nego stati uz monitore, to je iscrpljujuće i monotono- ističe dok Antun Gverović na monitoru nadzire dječja igrališta:
- Katkad djeca razbiju neku igračku i to moramo prijaviti te pozvati roditelje i policiju. Najviše interveniramo u Mokošici gdje se češće pravi šteta. Roditelji trebaju više paziti i učiti djecu da čuvaju gradsku imovinu. Djeca su svjesna da su zaštićena, brzo nauče prava ali bude tu zlouporaba...
Voditelj Odsjeka za Prometno redarstvo Grada Dubrovnika Miro Džamonja otkriva da Odsjek nadzire nepropisno parkiranje vozila na gradskim prometnicama i fizički upravlja prometom na frekventnim lokacijama:
- Naše ovlasti definira Zakon o prometu na cestama i nadopuna smo radu Prometne policije. Zakon je dio djelokruga policije prenio na lokalnu samoupravu i omogućio osnutak Prometnih redarstava radi više reda u prometu u mirovanju, a samostalnim upravljanjem prometom na dijelu frekventnih lokacija povećaju se protočnost i sigurnost prometa, što je cilj i gradske i policijske uprave - veli Džamonja.
Zbog konfiguracije terena, stila gradnje i života sve je veći problem parkiranja u Dubrovniku. Sve je više vozila, gužve su neminovno veće i redarima je sve više posla.
- Izazov je postići uredno stanje glavnih prometnica i pronaći pravi pristup prema nepropisno parkiranom vozilu. Nastojim prenijeti kolegama da na terenu prave razliku između glavne i pobočne ulice kao isključive zona stanovanja bez doticaja s dnevnim migracijama građana. Nastojimo razlikovati pravce Ilijina glavica-Gruž i Iva Vojnovića-Lapad u odnosu na Novu Mokošicu ili ulice kao što je ona generala Bobetka. Nepropisno parkiranje je jednako bilo gdje, ali ne utječe jednako na funkcioniranje gradskog prometa. Naravno da ovlasti primjenjujemo i u tim ulicama te svima izađemo ususret na poziv zbog nemogućnosti izlaska iz garaže ili s parkinga a nekad dajemo nalog “pauku”. Ali, na prometnicama sami interveniramo, ne čekamo poziv građana - kaže sugovornik.
Kad ‘pauk’ krene
Objašnjava kako je nadzor prometa je dvojako organiziran: autoophodnja je stalno na terenu i ti redari promptno reagiraju ako zateknu nepropisno parkirano vozilo te ostave obavijest o prekršaju. Centar za nadzor prometa je drugi segment rada. Kamere nadziru 43 točke: većina prati mogući zastoj prometa, a 15 najproblematičnijih nadziru kamere s mogućnošću zumiranja i prometni reda. Kad uoči dulje vrijeme nepropisno parkirano vozilo, sustavom videonadzora on “odrađuje” fotografiranje i sve unosi u evidenciju prekršaja. Ako je nužan premještaj vozila, sustav izdaje nalog Sanitatu koji to vozilo “paukom” premješta u Gospino polje.
- Dakle, operater u Centru ne mora zvati kolegu na terenu zbog sankcije nego prekršaj može i samostalno odraditi, a “pauk” odvozi isključivo uz nalog našeg Redarstva ili Prometne policije - kaže Džamonja i dodaje:- Godišnje bilježimo prosječno 6500 prekršaja ili oko 550 mjesečno, nešto više u sezoni kad 90 posto vremena trošimo na upravljanje prometom.
- Od ukupno 12 redara barem dva su na Pilama i jednako u klasičnom nadzoru parkiranja, pri čemu moraju odraditi i “administraciju”. S redarima smo na “knap” i teško nalazimo nove: lani su se na natječaj javila samo dvojica! A od 6500 prekršaja godišnje skoro 60 posto iziskuje “pauka”! Posao je često nezahvalan jer sadrži i represiju. Svjesni smo da nitko ne voli na svome vozilu pronaći obavijest o krivom parkiranju, ali moramo tako - govori Džamonja.
- Probleme prave oni koji bilo gdje ostave vozilo što, realno, često prođe nekažnjeno. A kad prvi put dobiju obavijest o prekršaju, pitaju “zašto me niste neki dan kaznili”? Cilj je da vozači shvate da nikad ne smiju kršiti propise, da kazna nije moguća svaki put, ali je velika vjerojatnost da slijedi jer nemaju svaki put sreće! Vječni problem je područje place Gruž: učestalo sami reguliramo promet, posebno petkom i subotom ujutro. Postigli smo da se vozila više ne ostavljaju na prometnoj traci. Vozači često pitaju zašto oni, a nisu kažnjeni i drugi te im odgovorim upitom: koliko puta ste učinili prekršaj, a niste kažnjeni? Većina odgovori “barem pet dnevno”! No, nakupe se “žuti kartoni” i jednom u pola godine slijedi kazna! - navodi voditelj prometnog redarstva.
Dodaje kako kod kazne sve mora biti “čisto” i potkrijepljeno fotografijama uz vidljive detalje o parkiranju. Iznimno kažnjavaju i zaustavljanje nasred Pila u sezoni radi iskrcaja putnici. Uvijek nastojimo dokazati parkiranje od 12 minuta a ne “samo sekund”.
Smanjene kazne
I naš sugovornik priznaje da se u Dubrovniku redari gledaju isključivo kroz rad u pet udarnih mjeseci na Pilama, da malo tko shvaća kako im je šest sati neprekidno uz brojne pješake i vozila u srpnju i kolovozu. Tad u samo pola sata stigne 15 do 20 autobusa te moraju procijeniti kad propustiti pješaka, kad vozilo a kad pomoći kolegama iz Sanitata za kvalitetnije parkiranje autobusa. Brojne taksiste upozoravaju da goste smiju ukrcati isključivo na postaji javnog gradskog prijevoza, a nikako na platou za izletničke autobuse, prometnoj traci ili zoni uz pješački prijelaz:
- To iziskuje mnogo napora i zahvalan sam kolegama na odrađenim sezonama. Inače, taksisti su grupacija javnog prijevoza bez krovne organizacije i posebna priča. Nakon liberalizacije prometa svatko radi samostalno. Na gradskom su području tzv. domaće grupacije taksi-vozila međusobno “podijelile”, ali ogroman je broj i onih na aplikacijama, a najteže je to što preko njih komuniciraju s putnicima. Te im aplikacije, posebno Uberova, za ukrcaj daje zebru na Pilama! Naravno, redar im tu ne dozvoljava parkiranje i ukrcaj, nego ih upućuje na obližnju autobusnu stanicu pa počne negodovanje: zašto moram tamo, dobit ću negativne ocjene (bodove) putnika? Tako nam informatika, nažalost, odmaže - zaključuje Džamonja.