- Doktorice školske medicine su također primijetile da puno više djece dolazi na preglede ali mislim da je razlog i to što je sada bolji screening, puno bolje uočavamo, pratimo, gledamo. Iako statistika ne bilježi porast. Primjerice u osnovnim školama 1996. je bilo oko 25 posto djece s nepravilnim držanjem, a 2014. njih 15 posto – kaže dr. med. Pitlović Bačić, voditeljica Odjela fizikalne medicine i rehabilitacije u Općoj bolnici Dubrovnik.
Upornost se isplati
Ima li 'lijeka'? Uočiti problem čim prije i terapijski djelovati jer da bi popravili držanje na tome je potrebno raditi svakodnevno. Držati se one uzrečice 'upornost se isplati' u ovom slučaju je neophodno i učinkovito.
- Pravilnim i redovitim vježbanjem i zadržavanjem posture u svakodnevnim aktivnostima možemo postići da tijelo nauči odnosno zadrži to bolje držanje. Jer, dijete može doći na vježbe desetke puta od toga neće biti ništa ako držanje ne nauči zadržati svakodnevno i u konačnici promijeni shemu tijela u svome mozgu. Iako je jako teško promijeniti shemu tijela s 12 godina, dječji mozak je plastičan organ. Ponavljanjem i vježbom uvijek možemo postići bolji rezultat – kaže fizijatrica Pitlović Bačić i dodaje:
- U principu treba krenuti skroz od početka, od najranije dobi, ne ograničavati dijete u kretanju, penjanju, skakanju. Tako će stvoriti neuromišićnu koordinaciju i imati dobru shemu tijela. Kod takve djece je puno rjeđa skolioza i lakše je korigirati. Znamo da su u najranijoj dobi djeteta roditeljima na raspolaganju kojekakva pomagala ja ih zovem odmagala u motoričkom razvoju djece, poput hodalica, stalaka, nosilica, klokanica... gdje vi zapravo djeci onemogućavate kretanje. A kretanje je najvažnije u ranoj životnoj dobi. Kroz sazrijevanje neurološkog razvija se i lokomotorni sustav i tako dolazi do pravilnog držanja.
Što se poremećaj držanja ranije riješi, kasnije će biti lakše. Svakodnevna vježba, bavljenje nekom vrstom sporta i upornost koja je ključna – najbolje su rješenje. Kod skolioze, koja je i nepravilno držanje i strukturalna deformacija kralježnice, situacija je ozbiljnija. No i u tom slučaju nužno je čim prije terapijski djelovati.
- Danas je tehnologija napredovala i sada se zna pošto je skolioza trodimenzionalna deformacija kralježnice da trebamo i ortozom i vježbama djelovati trodimenzionalno da dovedemo do tog derotiranja i pravilnog položaja kralježnice. Ono što trebamo liječiti su te krivine koje su strukturalne koje mogu kasnije prijeći u veće krivine. Ono što želimo izbjeći je operacijsko liječenje skolioza zbog toga se radi probir da bi na vrijeme vježbama ili ortozama izbjegli velike krivine – pojašnjava dr.med. Pitlović Bačić i dodaje kako je trodimenzionalni poremećaj zakrivljenosti kralježnice idiopatski jer za 80 posto skolioza se ne zna uzrok, a pokušava ga se dokučiti još od doba Hipokrata. Skolioza češće pogađa nježniji spol pa je gledajući brojke skolioza prisutna kod 2,6 posto dječaka i 3,8 posto djevojčica školske dobi.
- Adolescentne skolioze su najčešće. Ovisno o pojavi i veličini krivine kralježnice, mi znamo koja će ići u veću progresiju pa ih time moramo ranije i agresivnije liječiti. Kako pomoći? Što se tiče medicinske gimnastike, dokazano je da Schroth kineziterapija može zaustaviti progresiju krivine. Teško će se nešto što je strukturalno zarotirano vratiti, nekad postignemo da se taj dio reducira barem za 50 posto i tada smo sretni. Ali nama je cilj vježbama i ortozom zaustaviti progresiju kako bi se izbjeglo operativno liječenje, ističe dubrovačka fizijatrica.
Kod spomenutih problema koriste se različite vrste vježbi od dinamičke neuromuskularne stabilizacije (DNS), zatim Vojta terapija te kineziterapije po Katharini Schroth. U dubrovačkoj Općoj bolnici već godinu i pol radi fizioterapeutica obučena za tu terpaiju, što je za svaku pohvalu kaže nam Pitlović Bačić, jer rijetke su bolnice koje u sklopu bolničkog sustava imaju Schroth terapeute.
Djevojčice su češći pacijetni
- Mi obično nastupamo kad je vidljiva asimetrija tijela, kad je tijelo u disbalansu. Trudimo se kod skolioza vratiti kralježnicu u srednji položaj i tek tada raditi simetrične vježbe kao kod nepravilnog držanja. Schroth terapija se primjenjuje kod djece starije od devet godina jer su vježbe teške, ovisno o stupnju zakrivljenosti kralježnice. Za mlađe radimo samo simetrične vježbe stabilizacije – kaže Schroth terapeut Zrinka Marija Oreč i pojašnjava Schroth metodu:
- Kroz trodimenzionalno disanje vraćamo kralježnicu prema centrali. Učim ih kako Schroth primjenjivati kroz cijeli dan, kako vježbati a da nitko u bližoj okolini ne zna da vježbaju. Te su vježbe poprilično kompleksne jer trebate objasniti nekome da primjerice mora disati u gornji dio pluća i širiti donji dio rebara. Tu je 15 do 20 sati individualnog rada gdje uvijek prisustvuju roditelji jer ja sam sama a djece je jako puno. Vjerujte, 30 posto je na cijelom timu liječnica, ja i roditelji a sve ostalo je na djetetu. I primjećujem da tek negdje u sedmom razredu djeci to jednostavno sjedne i tek tada vidim da su zapeli.
Schroth terapeutica Oreč potvrđuje kako su joj češći pacijenti djevojčice.
- Primjetno je kako su problemi prisutniji kod djevojčica koje se bave baletom jer kod njih nije razvijen sagitalni profil, kralježnica je preravna, prije ide u stranu i rotira. No, da se ne bi krivo shvatilo, treba naglasiti da balet ne uzrokuje skoliozu. Na zadnjem kongresu svjetskog udruženja 2018. baš u Dubrovniku rečeno je da ni jedan sport ne dovodi do skolioze ali je uočeno da je skolioza češća kod gimnastičarki, balerina. To su inače djeca koja i inače imaju rastezljivije zglobove i ligamente i poznato je da su sklonija krivom držanju odnosno progresiji skolioze – pojašnjavaju naše sugovornice.
U terapiji ispravljanja krivog držanja ili smanjenja progresije krivine kralježnice, jako je važno i redovito praćenje.
- Medicina je napredovala i sve više se prate neurorizična djeca koja su već od rođenja u sustavu i s njima se provode vježbe. Na taj se način prevenira puno deformacija kralježnice. Kad roditelji pitaju zašto bebe toliko vježbaju, odgovaramo da je to zbog izbjegavanja poremećaja držanja, krive kralježnice, stopala i nogu. Cijela se stabilizacija neuromišićnog sustava postiže do prve godine života, a onda se nadograđuje i razvija – zaključuje dr.med. Margareta Pitlović Bačić, specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije.