Ulice su opustjele, a organi reda love i kažnjavaju bjegunce iz samoizolacije. Tako je danas u hrvatskim gradovima. A tako je bilo i tijekom povijesti, u doba prijašnjih velikih epidemija,piše Slobodna Dalmacija.
Jurica Bačić, specijalist urologije i doktor povijesti medicine, u svojoj knjizi "Higijensko-epidemiološke mjere u Dubrovniku u 15. stoljeću“ detaljno opisuje kakav je režim vladao u Dubrovačkoj Republici u vrijeme velike epidemije kuge.
Mjere obrane od zaraze su zapanjujuće slične današnjima.
"Određeno je da ni jedna okužena osoba, bez obzira na svoj položaj, ne smije ići u grad, a članovi porodice mogu i moraju ostati u svojim kućama 10 dana. Pred okuženim kućama se moraju postaviti dobre straže kroz 15 dana. Zdravi ukućani mogu da izađu iz kuće, ali ako ostanu u gradu, ne smiju izlaziti na ulicu kroz mjesec dana. Ako pođu u okolicu grada, mogu se slobodno kretati", navodi Bačić.
Danas građane kažnjavaju visokim novčanim kaznama. U Dubrovačkoj Republici kazne su bile puno, puno strože.
"Sretne li se okužena osoba kako slobodno šeta po gradu a da se nije prijavila vlastima, činovnicima-kacamortima, mora se išibati, žigosati, odnosno tako kažnjena na kolima provesti kroz grad“, opisuje drakonske kazne autor.
U dokumentima iz toga doba vide se i precizne upute o dezinfekciji zaraženog prostora.
"U okuženu kuću se može ući samo ako se ona dobro očisti paljenjem vatre u njoj najmanje 8 dana. Da bi se dobro provjetrila treba držati otvorene prozore. Tek osam dana nakon ovako provedenih mjera može se u nju useliti“, citira pravila Bačić.
U grad nije mogao svatko ući, a posebno je na udaru bila jedna kategorija ljudi. Koje su tadašnje vlasti očito ocijenile kao posebno rizičnu.
"Na gradska vrata se moraju postaviti dobre straže, koje će skupa sa seoskim knezovima paziti da u grad, a i na područje Republike, ne dođu gladni i siromašni“, zaključuje Bačić, a donosi Slobodna Dalmacija.