Sreća da Mostovci, kako su obećavali skoro već dvije godine, nisu ukinuli županije. Sreća za njih. Jer nakon što ih je HDZ 'istjerao' iz Vlade, a potom primorao njihova čelnika Božu Petrova da podnese ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog sabora , razvlaštenim populistima jedine sinekure koje su preostale su one u županijama kojih se namjeravaju domoći na svibanjskim izborima. Tako su se bivši predsjednik sabora Božo Petrov i bivši ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić u zadnji tren 'ukrcali' na listu Nikole Grmoje za Skupštinu Dubrovačko-neretvanske županije. Lista je izbornom povjerenstvu predana jučer kasno poslijepodne, nakon što je Petrov detroniziran u Saboru. I to skoro pa anonimno bez poziva novinarima i pobjedničkog šepurenja svekolikih kandidata pred kamerama i fotoaparatima ispred dubrovačkog suda kao što su to radile druge političke stranke.
Iako je još jučer Sabor nazvao tržnicom i cirkusom u kojem ne želi sudjelovati, Božo Petrov ipak se ne namjerava odreći saborske fotelje. Istina sada one tek zastupničke. No i uz nju ide dobra plaća, iako ne tako dobra kao ona predsjednika Sabora. Nakon što je osjetio čari nacionalne političke moći, nakon što je u štićenoj koloni pod rotacijama bez zaustavljanja prolazio Neum, kako mu je to spočitao lider HNS-a Ivan Vrdoljak, Petrova lokalna politika očito više ne zanima. To potvrđuje njegovo mjesto na Mostoj listi. On je naime zadnji na njoj i realno za ulazak u županijsku Skupštinu nema nikakve šanse. Za razliku od Vlaha Orepića koji je stao odmah iza Grmoje, kao drugi na listi. No bivši 'prvi pendrek' Hrvatske i nema puno izbora. Iako je samo dan prije nego je Mostova lista predana sa kategoričkim 'Ne' odbio mogućnost kandidiranja na ovim lokalnim izbora. Vlaho Orepić, uostalom kao i sve njegove kolege iz Mosta, mora još puno toga učiti ako se i dalje želi baviti politikom. Nakon što je naučio da kao političar ne smije pozivati narod na reagiranje, a da pri tom ne naglasi kako misli na izbore, sada je vrijeme da nauči da kao političar nikada ne smije reći nikada. Jednako kao što Petrov nikada ne smije politiku nazvati cirkusom. Jer to ona nekada i jest. U Hrvatskoj nešto češće.
Zadnja tri dana u Saboru to i potvrđuju. Jer kako drugačije na nju gledati kada Božo Petrov kao predsjednik Sabora, vjerojatno opremljen svim pomagalima za inkontinenciju, dva dana doslovce ne ustaje iz fotelje kako ne bi ostao bez nje. I pri tom poručuje kako mu do fotelje uopće nije stalo. Ili kada nakon Petrove ostavke tu fotelju u Boltovu stilu osvaja HDZ-ov potpredsjednik Sabora Željko Reiner . U HDZ-u su dolazak druge potpredsjednice Sabora, SDP-ovke Milanke Opačić na zasjedanje u ravnim cipelama očito shvatili kao ugrozu. Posljednja tri dana u Saboru pokazala su i da je politika licemjerna. Primjer za to je bivši esdepeov zastupnik Tomislav Saucha koji je podržao ministra financija. Čime ih je, kažu esdepovci, izdao. A kada je optužen u aferi 'dnevnice' u kojoj se tek treba vidjeti je li ili nije kriv, nitko iz SDP-a nije stao iza njega. Prepušten je da se sam sebi, a vraćanje članske iskaznice u vrhu stranke je jedva dočekano. Pa ionako je Suacha Milanovićev čovjek. No prije svega politika je matematika . I to ona elementarna, zbrajanje i oduzimanje. Nikakve jednadžbe sa dvije ili tri nepoznanice. Jednostavno je. Imaš ili nemaš većinu. Pogotovo kada političku čipku plete Vladimir Šeks.
