Državna vlast u posljednje vrijeme baulja poput oslića bez glave koji je ovih dana povučen iz butiga jer je pun parazita. Događaju su doista nelogične i nerazumljive stvari. Poput mjenica na preko 130 milijuna kuna koje je od dubrovačke povjerenice zatražio najutjecajniji ministar Vlade HDZ-a i MOST-a, onaj državne imovine Goran Marić. Milijune traži kao osiguranje da će se na Batahovini koju je država u koncesiju dala tvrtki Luka Dubrovnik d.o.o. u kojoj Grad inače ima 48 posto vlasništva kroz izgradnju među ostalim i novog pristaništa za trajekte i brodove na linijama za Elafite, ribarske luke i akvarija ispuniti obveza o ulaganju 137 milijuna kuna.
Kako Luka Dubrovnik na računu nema toliko para, Marić sada traži od Grada, iako je manjinski vlasnik da osigura sredstva u visini investicije na koju se u ugovoru o koncesiji na lučkom području obvezala ta tvrtka. Zašto baš sada, kada u Dubrovniku nema vlasti, najmoćniji ministar traži tolike pare, nikome baš nije posve jasno. Posebice jer se, barem do sada, u Hrvatskoj za koncesije na pomorskom dobru nikada nisu tražila osiguranja u visini investicije, već samo u visini koncesijske naknade.
Istina Luka Dubrovnik d.o.o. tamo, osim što nakon demontaže silosa prikuplja i razvrstava smeće sa kruzera do sada nije ništa napravila. No što to Mariću toliko gori pod nogama da nije mogao sačekati svibanjske izbore pa da tih 130 milijuna kuna 'na izvolite' zatraži od Gradskog vijeća? Nije to milijun ili dva koji, kada se izdaju kroz mjenice, moraju biti rezervirani u gradskom proračunu jer ih se može naplatiti u bilo kojem trenutku. Uz to Luka Dubrovnik nije tvrtka u većinskom vlasništvu Grada, pa je i zakonski nejasno smije li se to uopće napraviti. Izda li povjerenica kojim slučajem mjenice, buduću gradsku vlast čeka nakon svibnja uz dug za javnu garažu čeka još jedna 'Damaklov mač' u proračunu.
Je li to ministar ljut na svoju lokalnu ekipu iz HDZ-a koja je kroz novo Upravno vijeće lučke uprave Dubrovnik ponovo otkantala Turke i Francuze za gradnju putničkog terminala u Gružu kako to sada tumači bivši gradonačelnik Andro Vlahušić? Možda jest. Jer i tu država pliva po gruškom zaljevu kao oslić bez glave. Staro Upravno vijeće koje je prvi put poništilo natječaj za koncesiju, ista ta Vlada je smijenila. Uz obrazloženje da ono to nema pravo napraviti. Imenovala je novo, no i to je napravilo isto što i staro. Poništilo ugovor o koncesiji. Po svemu sudeći najveći problem i nije u tome što oslić nema glave, već u parazitima.
