Fundus Dubrovačkih muzeja je, zahvaljujući otkupu dijela ostavštine obitelji Bona, bogatiji je za više od 150 predmeta vrijednih oko 190 tisuća kuna. Otkupljeni su predmeti datirani u period od 16. do početka 20. stoljeća a najveći je dio otkupljen za zbirku Kulturno- povijesnoga muzeja te dijelom fundus Etnografskoga muzeja.
Najvrjedni otkupljeni predmet svakako je zdjela od iskucanog srebra, iz 16. stoljeća, koja je rad dubrovačkog zlatara. Izuzetno je vrijedan i srebreni pladanj s obiteljskim grbom Bona iz 19. stoljeća a kvalitetom rada i vrijednođču ne odstupa ni pet minijatura na platnu, portreti nepoznatih muškaraca u zajedničkom okviru, datirani u 17. stoljeće. Tu je i pet minijatura na bjelokosti s portretima nepoznatih žena s početka 19. stoljeća kao i minijatura na limu s portretom Olivera Cromwella iz 17. stoljeća u srebrenoj kutiji iz istog razdoblja te ulje na bakrenom limu s prikazom Gospe s Kristom iz 19. stoljeća.
Kako su nas izvijestili uz Dubrovačkih muzeja, među otkupljenom je građom i portret orebićkog pjesnika, bibliofila i kolekcionara Ivana Vicka Bizzara (1782-1883.) te njegovog prijatelja, splitskoga književnika Anđela Delmistra. Oba su portrata zapravo minijature na bjelokosti, datirani s početka 19. stoljeća, koje su dio zbirke obitelji Bona vjerojatno zahvaljujući Mariji Bizzaro, koja je članicom obitelji postala udavši se za Edvarda Bonu 1849. godine. Njoj je pripadala i kutija s 13 njenih pisama, listom sa ženidbenim sonetom iz 1849. te knjižicom s pjesmama iz 1818. godine.
Fundus Kulturno- povijesnog muzeja je ovim vrijednim otkupom obogaćen i za bidermajer i secesijski stolić, secesijski ormar sa zrcalom, dvije lepeze iz druge polovice i kraja 19. stoljeća, kao i za cijeli niz uporabnih predmeta s konca 19. stoljeća, koji su pripadali Ivani Bona: dva para cipela, dugačke bijele kožnate rukavice, vjenčić za mladenku te srebrenu torbicu s početka 20. stoljeća.
Komplet od 11 secesijskih čaša za vino s potpisom jednog od najcjenjenijih francuskih staklara Renéa Laliquea te četrdesetak predmeta za Zbirku fotografije i fotografskog materijala također su postali dio fundusa Kulturno-povijesnog muzeja.
Uz sve to, otkupljeno je i desetak predmeta za fundus Etnografskoga muzeja, uglavnom za Zbirku kućnog inventara i okućnice, a obitelj Bona je Dubrovačkim muzejima i darovala veliki broj predmeta, među kojima se ističe veliki broj keramičkih posuda, srebrenog pribora, 3 neobarokna naslonjača i jedna neobarokna stolica, komplet toaletnih posudica i katalog s uputama za uljepšavanje s početka 20. stoljeća, kao i uvijač za kosu te ručno ogledalo.
Inače, obitelj Bona je jedan od najstarijih i najznamenitijih dubrovačkih vlastelinskih rodova. Grana kojoj pripadaju Michel de Bona i nasljednici njegove pokojne sestre Nicollete, a od kojih je i otkupljen dio obiteljske ostavštine, u dubrovačkim se dokumentima spominje početkom 15. stoljeća. Od tada do pada Dubrovačke Republike, sudjelovali su u njezinoj upravi kao knezovi i senatori, a bavili su se trgovinom i pomorstvom. Među njima su bili jedan biskup i pisac (Frano Jeronim, 1687.-1749.) te jedan pjesnik (Miho Marinov oko 1551. – 1617.) a valja reći kako im nakon pada Dubrovačke Republike i odlaska Francuza, nova austrijska uprava 1817. godine, također, priznaje plemstvo.
Rodbinski su bili povezani s obiteljima Zuzzori i Bizzaro, pa su i neke umjetnine iz ostavštine obitelji pripadale tim rodovima. Obitelj postoji i danas, a prezime nosi Michel de Bona, sin Renea de Bone i unuk Iva (Gina) de Bone, koji živi u Parizu, dok u Rimu žive djeca njegove pokojne sestre Nicollete, Kim i Carlo.