GDJE ZAVRŠAVAJU MRTVI MIGRANTI U samo tri godine u Hrvatskoj ih je poginulo dvadeset i pet: "Teške su njihove sudbine. Zamislite, rođen na jednom, a ispraćen daleko na drugom kontinentu"

Struje nabujalog Dunava u ovakvim su situacijama nemilosrdne - uzimaju živote, ne vraćajući pritom niti tijela. Četvorica 30-godišnjaka koja su ga htjela u utorak preplivati u zračnicama od kotača mogu biti zahvalna sreći i patrolnom čamcu MUP-a, čija je posada začula zapomaganja i izvukla ih iz ledene smrti. Nijedno od toga nisu imali putnici ukradenog čamca koji su nešto prije Božića malo nizvodnije u Hrvatsku pokušali ući iz Karavukova u Odžacima. Pretrpano plovilo se izvrnulo, a šestero migranata je izgubilo živote. Rijeka je izbacila mrtva tijela dvije žene, a odnijela dvoje djece i dva muškarca. To je cijena “gamea” ili igre, kako migranti nazivaju svoja neizvjesna putovanja s Bliskog istoka na europski zapad. Svaka država koju “osvoje” je nova razina ili “level”, a kraj igre ili “game over” događa se kada ih deportiraju jednu zemlju unatrag, piše Jutarnji list.

Stvarnost ovih ljudi, međutim, prije je igra na sreću nego kakva videoigra, a cijena je često njihov život. Ovo je priča o onima kojima je rulet uzeo i to ne samo mobitel i novac. Tijekom posljednjih pet godina u svijetu je na različite načine preminulo 32.000 osoba koje su napustile svoje domove u potrazi za boljim životima, a među njima je, prema podacima UNHCR-a, bilo čak 1600 djece. U posljednji tri godine na balkanskoj ruti koja prolazi zemljama bivše Jugoslavije živote je izgubilo oko sto ljudi. Uglavnom su za njih bile pogubne rijeke, gutali su ih ponori i satirali odroni, pogibali su u prometu, umirali od pothlađivanja i bolesti i ubijali se međusobno. Najviše života odnijela je Bosna i Hercegovina, a odmah poslije nje hrvatske su rijeke i šume.
 
Kobne tri županije

Izbjegličko-migrantski val Republiku Hrvatsku je zapljusnuo u rujnu 2015., a samo do ožujka 2016. godine našom zemljom prema zapadu prošlo je 658.068 osoba. No, tada su ti ljudi bili dobro došli na svoje odredište, pa su i granice za njih bile otvorene. U tri godine koje su uslijedile broj ilegalnih ulazaka je višestruko manji, no i okolnosti su se promijenile. Prije tri godine u Hrvatsku je ilegalno ušlo nešto manje od 5000 ljudi, godinu kasnije se broj udvostručio, a prošlu godinu taj broj je bio veći od 20.000. U tom periodu smrtno ih je stradalo 25, toliko ih u svojim statistikama ima MUP, a još toliko ih je teško bilo ozlijeđeno. Otprilike, prosječno svakih 20 dana na području RH pogine ili teško strada jedan migrant. Paradoksalno, ali upravo migrantima omrznuti hrvatski policajci u pogibeljnim su situacijama njihovi spasitelji. Svjedoči tome događaj s Dunava, ali podsjetimo i na brojna spašavanja s ličke Plješivice ili izvlačenja osoba iz vozila s kojim je krijumčar bježeći u potjeri sletio u Kupu. Većina tragičnih slučajeva dogodila se na području triju županija, Karlovačke, Ličko-senjske i Primorsko-goranske, a Kupa, Dobra, Korana i Mrežnica odnijele su najviše života. Posljednja počivališta ovih nesretnika u pravilu budu vrlo blizu mjesta njihova stradavanja, jer lokalne uprave imaju obvezu pobrinuti se o njihovim ukopima.

U MUP-u nam kažu da prilikom pronalaska mrtve osobe policija obavlja očevid, nakon čega se tijelo prevozi na Klinički zavod za patologiju i sudsku medicinu. Provodi se kriminalističko istraživanje vezano za uzrok smrti i o nastalim ozljedama te se o svemu izvješćuje nadležno državno odvjetništvo. Identitet osobe se utvrđuje pronalaskom osobnih dokumenata, prepoznavanjem od strane osoba koje su prijavile nestanak osobe te daktiloskopskom i DNK analizom. Ako se raspolaže podacima o državljanstvu osobe, o svemu se putem Ministarstva vanjskih i europskih poslova obavještava diplomatsko-konzularno predstavništvo u RH, koje se uključuje u daljnji postupak (kako u obavještavanje obitelji tako i u daljnju brigu oko preuzimanja tijela). Ako se identitet ne može utvrditi navedenim postupcima, tijelo se prevozi na sudsku medicinu, gdje se čuva do utvrđivanja identiteta, koji se može utvrditi temeljem drugih postupaka koje provodi policija.
 
Na karlovačkom terenu pronašli smo šest migrantskih grobova. U jednom slučaju, onom u mjestu Skakavac, položeno tijelo je ekshumirano, jer je nakon ukopa utvrđen identitet pokojnika, a radilo se o Iračaninu koji je transportiran u svoju domovinu. U Prilišću na području Netretića krajem prošle godine sahranjen je državljanin Maroka koji se utopio u Kupi, nekoliko stotina metara dalje. Njegov identitet je također utvrđen te se preko veleposlanstva Kraljevine Maroko javila pokojnikova obitelj. Ovih dana obavit će se ekshumacija. On je ukupan dostojanstveno i bez vjerskih obreda, a označen je križem na kojemu su još uvijek slova NN. Na humku je uveli buket cvijeća. Troškove pogreba snosila je općina Netretić, međutim, iz MUP-a su im taj trošak refundirali.

Nemaju uvid

- Naša je zakonska obveza bila da ga sahranimo, nije bilo predstavnika nijedne vjerske zajednice jer nismo znali o kome se radi i kojoj vjeroispovijesti pripada. Trošak je bio oko 7000 kuna, a u konačnici ga je prema našem koncesionaru za pogrebničke poslove platio MUP. Ubrzo smo dobili vijest da je utvrđen identitet tog čovjeka i da je pronađena njegova obitelj u Maroku. Preko veleposlanstva u Zagrebu su pokrenuli postupak ekshumacije - rekao nam je načelnik Netretića Marijan Peretić.

Na karlovačkom gradskom groblju Jamadol, dijelu predviđenom za islamske vjernike, pokopan je jedan palestinski državljanin. On je, kao i Iračanin koji je kasnije ekshumiran, pokopan prema islamskim vjerskim običajima, odnosno vršena je dženaza. Efendija Admir Muhić, glavni imam Medžlisa Karlovac, kaže nam da je na pogreb ovom nesretniku stigao stric iz Londona, vrlo vjerojatno je baš k njemu i putovao njegov nećak.

- Nemamo uvid u sahrane tih ljudi, pa u dženazama drugih nismo sudjelovali, jer nas nitko nije obavijestio. Teške su njihove sudbine. Zamislite, rođen u jednoj državi, a ispraćen ovako daleko, u drugoj, na drugom kontinentu. Teški su to trenuci za njihove obitelji, one koji ih ispraćaju, pa tjednima i mjesecima možda ne znaju za njih i onda doznaju za njegovu smrt - kaže nam efendija Muhić, piše Jutarnji list.