Rat u Ukrajini jednom će završiti. Teško je i nezahvalno prognozirati kada i kako, no gotovo je sigurno da će do kraja rata doći za pregovaračkim stolom. Kada i Moskva i Kijev počnu vjerovati da neće više moći postići bolji rezultat na bojištu, kada cijena daljeg ratovanja postane prevelika za jednu ili obje strane, čelnici Ukrajine i Rusije - tkogod oni bili u tom trenutku - morat će se sastati i dogovoriti uzajamno prihvatljivo rješenje, koje će se objema stranama doimati bolje od nastavka ratovanja.
Ključno je pitanje u tom budućem procesu hoće li Ukrajina na kraju morati odustati od dijela svog teritorija - hoće li to rješenje uključivati kompromis koji bi ostavio Ukrajinu u manjim međunarodnim granicama nego što ih je imala u veljači 2014. godine, prije ruskog pripajanja poluotoka Krima i potaknute pobune na istoku zemlje.
Razmatrajući ovo pitanje, časopis Foreign Affairs za mišljenje je pitao čak 72 međunarodna stručnjaka za geopolitiku.
Konsenzus među njima ne postoji, iako se više od polovice - njih 40 - ne slaže ili jako ne slaže s tvrdnjom da će se Ukrajina morati odreći dijela svog teritorija. Manji broj stručnjaka, njih devet, ne zauzima niti jednu poziciju, dok se njih 23 slaže ili izrazito slaže s tvrdnjom da će Kijev morati pristati na teritorijalne ustupke Moskvi, prenosi Jutarnji list.
Većina onih koji misle da će Ukrajina ostati bez dijela teritorija spadaju među geopolitičke realiste, te mnogi i osobno vjeruju kako je ta opcija ne samo najrealnija, već i najpozitivnija po cijeli svijet.
"Narod Ukrajine zadobio je divljenje cijelog svijeta svojom hrabrošću", piše profesor Lyle Goldstein, direktor think tanka Asia Engagement and Defense Priorities. "Sada je vrijeme za realizam i suzdržanost. Razaranje koje sada traje - na putu prema pola milijuna mrtvih i teško ranjenih - ne možemo dopustiti da se nastavi. Za dobrobit Ukrajine, kao i globalnog mira i stabilnosti, moraju se postići bolni kompromisi s Rusijom - čim prije, to bolje".
Suradnik njujorškog Vijeća za inozemne odnose Thomas Graham čak nije toliko uvjeren da će doći do sporazuma, koliko je uvjeren da Ukrajina neće moći osloboditi Krim i dijelove Donbasa zauzete 2014., a pita se i koliko je to uopće u interesu Kijeva. "Cijena integracije tih regija bila bi iznimno visoka, pomirba bi napredovala isprekidano, i reintegracija nikada ne bi bila potpuna", vjeruje Graham, koji smatra da bi ta područja ostala trajni izvor napetosti unutar Ukrajine.
Poznati politolog sa Sveučilišta u Chicagu, John Mearsheimer, koji je u svojim predavanjima krivio ponašanje Zapada za izbijanje sukoba u Ukrajini, kaže kako mu je teško zamisliti ukrajinsku pobjedu i oslobođenje svojeg teritorija. "Lakše je zamisliti da Rusi zadrže teritorij koji sada imaju i da s vremenom osvoje još", kazao je. "S obzirom na te parametre, čini se izglednim da bi eventualni sporazum uključivao teritorijalne koncesije Ukrajine", rekao je Mearsheimer, ali i naglasio kako je moguće da do sporazuma niti ne dođe. "Umjesto toga, mogli bismo završiti sa zamrznutim sukobom, nečemu nalik situaciji u Koreji", zaključio je.
Više analitičara istaknulo je upravo ovu mogućnost kao jedan od potencijalnih scenarija - da će se rat voditi do pat pozicije, koja će završiti s formalnim ili neformalnim prekidom vatre u kojem niti jedna strana ne priznaje teritorij koji drži druga strana. Profesor suvremene ruske povijesti sa Sveučilišta Oxford, Dan Healey, vjeruje da bi čak i postignuti sporazum rezultirao zamrznutim sukobom, koji će se jednostavno reaktivirati u nekom trenutku u budućnosti.
Većina stručnjaka smatra da je pitanje teritorijalnih ustupaka potrebno podijeliti u tri kategorije - Krim, kao odvojeno pitanje, potom dijelove Donbasa okupirane od 2014., te konačno najnovije teritorijalne dobitke Rusije. Iako je Rusija na papiru pripojila i oblasti koje je tek djelomično okupirala, poput Hersona i Zaporožje, radi se o teritoriju od kojeg bi možda mogla odustati bez većeg gubitka obraza. Krim, s druge strane, je najveći problem oko kojeg će se lomiti koplja i u Rusiji i u Ukrajini.
Niti jedan sadašnji ili budući ruski čelnik neće se moći odreći Krima, koji je u potpunosti integriran u teritorij Rusije, ali isto tako je teško vjerovati da bi Ukrajina mogla odustati od tog dijela svojeg teritorija. Najoptimističnije sporazumno rješenje bilo bi neka vrsta međunarodne misije na Krimu, koja bi osigurala dugoročne korake za samoopredjeljenje Krima u kontroliranim, demokratskim uvjetima.
Većina geopolitičkih stručnjaka ipak smatra da Ukrajina neće i da ne bi smjela trgovati svojim teritorijem. Povjesničarka Anna Reid, bivša dopisnica Economista iz Ukrajine, vjeruje da uopće neće ni biti pregovora. "Ukrajinci znaju da je jedini put koji im donosi sigurnost odlučujuća pobjeda", kazala je Reid, koja također smatra da će bojište odrediti novu de facto granicu.
Andrei Kolesnikov iz Carnegie zaklade za međunarodni mir vjeruje da ni Putin nije zainteresiran za sporazum. "Blokirao je mogućnosti mirovnih pregovora aneksijom Zaporožje i Hersona. A kako je to učinio namjerno, to znači da ne želi pregovore", kazao je.
Drugi, poput suradnice za vanjsku politiku Centra za SAD i Europu Angele Stent, smatraju da su pregovori nemogući iz jednostavnog razloga što Moskva nije pouzdana stranka. "Rusija je prekršila sve sporazume o teritorijalnom integriretu Ukrajine koje je potpisala u proteklih 30 godina", kazala je Stent. "Ispregovarani sporazum bio bi samo privremen, dok Rusija ne odluči nastaviti sa svojim pokušajem zauzimanja cijele Ukrajine".
Isto vjeruje i čelnica programa transatlantske sigurnosti u Centru za novu američku sigurnost, Andrea Kendall-Taylor. "Bilo koji sporazum koji uključuje teritorijalne ustupke Kijeva samo bi produljio ratovanje time što bi ohrabrio Moskvu da ponovno napadne Ukrajinu u budućnosti", rekla je. "Jedini stabilni ishod je onaj u kojem bi Ukrajina povratila barem teritorij koji je držala 24. veljače 2022."
Profesor ruske i kavkaske povijesti sa Sveučilišta Cambridge, Hubertus Jahn, ističe i kako bi davanje teritorijalnih ustupaka Rusiji postavilo iznimno opasan presedan. "Ako bi poredak uspostavljen nakon 1945. na međunarodnom pravu trebao preživjeti, onda teritorijalni ustupci do kojih se došlo kršenjem tog prava ne dolaze u obzir", naglasio je Jahn. "Rusiji se ne smije dopustiti da postavi presedan za buduće krađe teritorija. Ali, stvarnost bi se mogla pokazati drugačijom", kazao je.