StoryEditorOCM
TenisGOŠĆA SPORT KLUBA |

I PTICE NA GRANI ZNAJU KOLIKO MOŽE, KAŽE VEIĆ, KOJI VJERUJE KAKO ĆE BITI GRAND SLAM POBJEDNICA Ana Konjuh pak ima sad samo jednu želju!

Piše Tonči Vlašić
4. travnja 2020. - 13:26
Kao klinac maštao je zabijati koševe za Cibonu ili asove na Wimbledonu. Onda je odrastao. San mu je bio postati sportski komentator. Ima sreću slijediti ga. Goran Stojanović je sad novinar Sport kluba, a danas mu je u goste stigla Ana Konjuh, naša 'mala iz grada'.

Ana je nekadašnji svjetski juniorski reket broj jedan, koja je u toj konkurenciji osvojila duplu krunu 2013. na Australian Openu, a potom iste godine u pojedinačnoj konkurenciji i US Open. S 15 godina je napustila juniorski tenis. Prvi bod za svjetsku rang listu osvojila doma, u Uvali Lapad, na 10.000 američkih dolara vrijednom turniru. S nepunih 20 godina bila je 20. tenisačica svijeta. Tko se ne sjeća 4. kola Wimbledona i ogleda protiv legendarne Venus Williams na centralnom terenu, kao i četvrtfinala US Opena protiv Karoline Pliškove. Naravno, svih onih pobjeda s kojima je stigla tako daleko. Zatim, trenutka kad je s nepunih 18 podigla trofej na WTA turniru u Nottinghamu. Nažalost, i novih problema s laktom, koji su se dogodili krajem 2017. godine. Morala je nakon tri godine opet kod doktora. Prvi zahvat na ruci imala je 2014. godine. Danas su iza nje ukupno četiri operacije.

Nakon druge operacije samo je ukupno jedanaest puta izašla na teren. Zadnji put u veljači prošle godine nakon čega je imala posljednji četvrti zahvat. Planirala je novi povratak ove godine, ali je koronavirus čitav teniski svijet 'parkirao u garažu'. Ne, ne misli odustati iako je nakon četvrtog zahvata bila jasna. Poručila je u lipnju prošle godine: Osjećala sam se proteklo vrijeme bespomoćno što mi ovaj sport, kojemu sam posvetila život, stvara tolike probleme. Da ne volim toliko udarati tu žutu lopticu, odavno bih odustala. No, rekla sam si da sama sebi dajem još jednu priliku. Pazite, moja četvrta i posljednja operacija, koja je trajala dva i pol sata, bila je rekonstrukcija tog ulnarnog ligamenta. Imam oko 70 posto izgleda za oporavak, ali dat ću sve od sebe. Postavila sam taj cilj u svojoj glavi i ne prihvaćam nikakav drugi ishod.

Danas, deset mjeseci poslije te izjave, pred mikrofonom u podcastu Sport kluba, Ana je u razgovoru sa Stojanovićem rekla: Najvažnije, što se mene tiče, lakat je dobro. Sad smo stali s treninzima s reketom zbog situacije s koronavirusom jer ne možemo na terene. Centri su zatvoreni. Ali, radim neke vježbe kod kuće, trčim. Inače, mali su izgledi da se nastavi brzo sezona jer na turnire dolaze sa svih strana svijeta. Ne može se nekima zabraniti da dođu, dakle, dok se u cijelom svijetu ne završi ova priča oko koronavirusa mislim kako se ne može očekivat nastavak.

image
Ani Konjuh je Wimbledon najdraži turnir foto: Tonči Vlašić


Očekivano, s obzirom kako je duže vrijeme izvan terena, dosta pitanja je bilo vezano upravo za operacije i povratak na teren.  

- Poslije prve operacije je tri godine sve bilo u redu, ali nakon druge operacije nisam uspjela sastaviti nekoliko turnira. Najteže je nakon svake nove operacije biti pozitivan. Svašta vam pada na pamet u tim trenucima jer, iskreno, ni nakon posljednjeg zahvata nemaš garanciju hoće li biti kako treba ili ne. Ja vjerujem kako hoće. Zbog toga sam se i odlučila na taj zahvat.

Stojanović je podsjetio i na Anine rezultate. Naglasio kako je široj javnosti postala poznata nakon osvajanja duple krune na juniorskom Australian Openu.  

- Za mene je taj uspjeh na Australian Openu bila odskočna daska. Nakon osvajanja juniorskog US Opena te iste 2013. godine napustila sam juniorski tenis.

Pričajući o životu među najboljima, pehovima, koje je imala, Stojanović se prisjetio nesretnog poraza od Agnieszke Radwanske u Wimbledonu 2016. godine.

- Meni su, kad govorimo o porazima, najteže pala dva poraza. Jedan je izgubljeno finale Aucklanda od Lauren Davis, a drugi je taj poraz u Wimbledonu od Radwanske kad sam drugi i treći odlučujući set igrala baš dobro, ali u trenucima odluke stala na lopticu, ozlijedila se, te ostala bez prilike proći dalje na svom najdražem turniru.

Ipak, Ana pamti i po dobrom dvoboj s Radwanskom.  

- Na US Openu, gdje sam ostvarila svoj najbolji rezultat na Grand Slamu, uzvratila sam joj za poraz, i to je jedna od mojih najdražih pobjeda. Igrale smo u udarnom terminu na centralnom terenu, na stadionu Arthur Asch. Rekla sam sebi: U Wimbledonu si prije dva mjeseca bila blizu. Imaš izgleda. Ne gledaj koja je Radwanska, a bila je tad među pet najboljih na svijetu, već igraj svoju igru. Taj dan me je sve išlo. Izborila sam četvrtfinale.

Gost Sportkluba bio je i Anin trener Antonio Veić.

- Nakon zadnje operacije smo imali dobar ritam treninga. Bili smo blizu trenirati sa sto posto intenziteta. Plan je bio krenuti s nekim turnirima u petom mjesecu. I ptice na grani znaju koji je Anin potencijal. Sa 18 godina je bila među 20 u svijetu, među osam najboljih na Grand Slam turniru. Ja ne bih bio dio ove priče da ne vjerujem kako će Ana vratiti na te pozicije, ako ne i biti bolja, te biti Grand Slam pobjednica. To je moguće. Vjerujem u njezin tenis. Ima stvari u kojima je odlična, i stvari u kojima može biti još bolja te na kojima radimo – istaknuo je Veić.

- Moja najveća želja je da me ništa ne boli kad se vratim na turnire – poželjela je 22-godišnja Dubrovkinja.
19. travanj 2024 00:17