Najbolji strijelac SuperSport HNL-a Marko Livaja zabio je autogol neprimjerenim skandiranjem nakon finala kupa sa Šibenikom odigranim u Rijeci. Pogotovo što mu ovo nije prvi put, jer je sličan grijeh imao i prije godinu i pol dana nakon trijumfa Hajduka kod Dinama. U najmanju ruku nije mu to da budemo blagi bilo pametno, a svakako mu to kao ni Hajduku nije trebalo.
Umjesto da je u prvom planu Hajdukov osvojeni kup, uspjeh momčadi Ivana Leke, priča se o frezama i traktorima, Livajinoj kazni. Koja će po svemu ipak biti novčana jer se pokazalo da nije recidivist pošto je stari grijeh otišao u ‘zastaru‘. No, otišli su svejedno neki toliko daleko da zazivaju da izbornik Zlatko Dalić kapetana Hajduka privremeno kao disciplinsku mjeru izbaci iz reprezentacije. Krenula je rijetko viđena hajka na kapetana Hajduka. U najmanju ruku opet je licemjerje na djelu u valjda zemlji svjetskih prvaka po tom pitanju.
Za ono što je Livaja napravio nema nikakvog opravdanja. Pogriješio je i gotovo. Nema ali. Osim, onoga, ali takav je Livaja. Što nije opravdanje, nego objašnjenje. Uzmi Livaju ili ostavi kakav jest, nema glume niti izmotavanja. Livaja je navijač Hajduka koji je ujedno i najbolji igrač ‘bijelih‘, navijač u tijelu nogometaša. I nekad onaj prvi izbije u prvi plan. Nekad to bude simpatično, ponekad ispadne ovako, ružno, nepotrebno, uvredljivo. Međutim, opet se uglavnom gleda samo jedna strana cijele priče. Kao i nažalost vrlo često u Hrvatskoj.
Nas nekolicina splitskih novinara/fotoreportera prespavala je nakon finala kupa u Rijeci. Gdje smo u centru grada naletjeli na grupicu dobro raspoloženih lokalaca. Muško-žensko društvo nije čak ni djelovalo tipično navijačko, što naglašavamo zbog razmjera širenja ove pojave, ali je djelovalo svakako pod gasom. A pjesmica koji su uporno pjevali ima samo dvije riječi koje se stalno ponavljaju.
- Umri Livaja, tananananananana.... Umri Livaja...
To je već uobičajeno skandiranje kada recimo Hajduk s Livajom gostuje u Rijeci. Tako je bilo i prije mjeseca dana kada su na Rujevici igrali Rijeka i Šibenik, tada su navijači domaćeg sastava to skandirali i taj video je postao viralan. No - nikome ništa. Na koliko ste mjesta pročitali osudu tog skandiranja, snebivanje, šok i nevjericu? Jeste li uopće znali za taj uradak? Što vam zvuči strašnije? Pita li se netko kako se Livajina supruga, djeca, majka osjećaju dok to slušaju, čitaju?
Naravno, treba iskorijeniti i jedno i drugo, edukacijom, sankcijama... Naravno, ni to nije opravdanje za Livajino pjevanje. Ali jest dijelom objašnjenje, da imate malo širu sliku. Na Livaji je i veća odgovornost nego na običnim navijačima, javna je osoba, profesionalan nogometaš, idol mladima. Ali ispod te krinke je ipak samo običan čovjek s osjećajima koji griješi kao i svi mi.