Dugo je prošlo od posljednjeg komercijalno isplativog vampirskog filma, pa je zbilja sazrelo vrijeme za buđenje usnulih besmrtnika. Najnovija inačica u film je povučena iz Marvelove stripovske ostavštine, s jasnim ciljem pokretanja nove franšize. Zove se Morbius i prati genezu nastanka zlotvora čije prezime objedinjuje starogrčkog boga snova Morfeja i morbidne navade, u ovom slučaju isisavanje krvi žrtava.
Na nesreću filmofila i ljubitelja stripovskog izvornika, moderni filmski vampir, razmetljivo najavljen neonskim inicijalom u magenta boji, malo koga zastrašuje ili intrigira. I nije tome razlog gluma Jareda Letoa kao ingenioznog liječnika kojeg prigrle braća šišmiši. Leto je, unatoč perfekcionizmu u pripremi uloga, tijekom karijere imao dosta oscilacija (očajan u Aleksandru Velikom, odličan u sporednoj ulozi u 'The house of Gucci'), no u Morbiusu nije potonuo.
Ključni problem ovog superherojskog horrora je neartikuliran scenarij pun praznina i površnosti koje sijeku poveznice gledatelja s protagonistima. A glavni među njima, dr. Morbius, doživljava transformaciju koju 'njušimo' već u prvim, varljivo impresivnim kadrovima kostarikanske špilje pune netopira. Ostatak filma protječe u jalovom junakovu balansiranju između ljudske i vampirske prirode, dihotomije koja je trebala biti pokretač radnje.
Umjesto toga, švedsko-čileanski redatelj Daniel Espinoza (Life, Sigurna kuća), sve je moralne dvojbe podredio guranju glavnog lika u zadane kalupe akcijskog filma. Morbiusova himera stoga prečesto reži i skakuće umjesto da dublje preispita svoje unutarnje sukobe. A kad smo kod toga, i vanjske. U prvom redu sraz s najboljim prijateljem i supatnikom po bolesti Lucianom /Milom (Britanac Matt Smith kojega ćemo od kolovoza gledati u prequelu Igre prijestolja).
Milo se ekspresno i bez elaboracije iz dobričine prometne u negativca, načisto podivlja, no nakon toga se interakcija dvojice bivših prijatelja svodi na vratolomne skokove i tučnjavu umjesto razrade različitih pristupa istoj situaciji. I romansa dr. Morbiusa s kolegicom s hematologije Martine Bancroft (Portorikanka Adria Arjona Torres) od početka do krajnjeg (pre)obrata djeluje neuvjerljivo. Dojam je da je Bancroft u igri samo zbog 'girl power', kao što good cop-bad cop detektivski dvojac Al Madrigal i Tyrese Gibson predstavlja 'manjinsku Ameriku'.
U staroj maniri marvelovštine i Morbius nakon finala nudi dva dodatka koja s optimizmom bez pokrića zazivaju nove ekstenzije originala. U oči upada rolica Michaela Keatona kao 'letećeg' negativca Vulturea, uz Morbiusa zakletog neprijatelja Spider-Mana. Hoće li Vulture doista doletjeti u drugi nastavak, teško je reći jer aktualni izlet u stripovski vampirizam ni kod publike ni kod kritike nije naišao na odobravanje.
Dokaz je to da nije mudro po svaku cijenu gurati neosmišljen i kilav projekt bez imalo duha poput ovog. Da je stogodišnjak Nosferatu iz nekog kantuna pogledao Morbiusa, zavidio bi mu tek na jednoj sitnici, u filmu također podcijenjenoj. Otpornosti na dnevno svjetlo.