-Uvijek sam pomalo kuhala i pripremala sebi obroke, tamo negdje još od srednje škole, i tad sam intenzivno počela razmišljati o tome što, kako i zašto jedemo. A zapravo me oduvijek interesirala biologija i kemija, procesi koji se događaju u ljudskom tijelu, zašto radimo to što radimo, zašto neke stvari ne radimo i kako bi smo kao organizam mogli funkcionirati bolje. I tu su se spojila moja dva interesa, pa je moj primarni izbor bio Prehrambeno-biotehnološki fakultet u Zagrebu gdje sam upoznala nutricionizam. Najprije sam završila kemiju u SPlitu, a i prije toga doma sam ukućane pokušavala osvijestiti kako bismo trebali kupovat' na placi, domaće, od lokalnih proizvođača, i evo, ova godina pokazala se ključna-tko još nije dotad bio promijenio navike, ove godine sigurno jest, jer je bio primoran”- priča nam Mirna koja se priprema za nadolazeći Good Food festival, gdje će u Dešinoj lađi u Lazaretima održavati radionice o svemu navedenome.
Hrana kao glavno 'ljepilo'
-Ne namjeravam udaviti ljude o tome što je zdravo, što ne, iako o tome znam podosta da bih mogla pričati par dana. Htjela bih samo pokazati na koji način hranu, koju svi pripremaju već dugo vremena, možemo skuhati ili ispeći da bude bolja, ljepša, ukusnija, da ima alternativa industrijski prerađenoj hrani, i da ne trebaju previše mijenjati navike, samo malim koracima doći do nečega boljeg, zdravijeg i ukusnijeg – prča Mirna, koja je nakon završenog fakulteta odlučila otići na jug Francuske, u gradić Agde, u malu ali renomiranu školu na intenzivni tečaj kulinarstva i slastičarstva. Odluka je pala lako-Francuzi su bogovi kuhinje ali i njihova škola tehničke pripreme je neprocjenjiva i majka je svih profesionalnih kuhinja. Uz nutricionizam, uslijedilo je Mirnino usavršavanje na kojem je ipak dobila nekoliko kilograma.
-Pa Francuzi k'o Francuzi, samo daj masla u ogromnim količinama! Sve mora biti kremozno, sve ali baš sve radi se na maslacu, sirevi idu u sve kombinacije hrane, a ništa ne ide bez vina, ali bez šale, tehnički su me opremili kako se nigdje ne bih mogla usavršiti i hvala im na tome. Temelj francuske kuhinje je temelj kuhinje uopće. Uostalom, živjela sam s ljudima iz cijelog svijeta, isprobala brojne internacionalne kuhinje zahvaljujući kolegama, svaki dan okusima je bio šok i za mene i za druge, jer jednostavno, kulturu nekog naroda zaista najbolje predstavlja kuhinja, rekla bih da je hrana kulturni indentitet naroda. Imamo sreće, naša, mediteranska prehrana smatra se idealnim prehrambenim obrascem, koji podržava zdravlje i prevenira mogućnost oboljevanja od brojnih kroničnih nezaraznih bolesti (visokog krvnog tlaka, debljine, hiperlipidemije...) i uvrštena je u UNESCO-vu nematerijalnu baštinu., ali vrijedi ukomponirati i svaki kutak planete u neka tradicionalna, baš naša jela. Djevojka iz Benina s kojom sam živjela otkrila mi je umjetnost urednog jedenja rukama i sve čari i nijanse kajenske paprike, i to je tek jedan primjer” – dodaje ova djevojka koja, zajedno s petoro braće i sestara, uživa golemu podršku cijele obitelji u svom obrazovanju i radu. Nikad joj, kaže, nisu rekli – pa dobro ćerce, jesi li ti normalna?!
Sve u maslacu!
„Uvijek su mi bili podrška, baš kao i moj mladić, jer sam ja uvijek nekako osjećala da ću ići u ovom smjeru. Nas je doma šestero djece, a ja sam prije nekoliko godina uvela „prehrambeni preodgoj salatama“ za stolom. I nakon nekoliko godina polaganog izlaganja i nuđenja, danas nema obroka bez povrća na stolu, nema ništa bez duginih boja, jer mi jedemo svim osjetilima. Ništa nas više ne košta, a zdravije je, veselije i ukusnije” – priča Mirna koja ipak, iako će radionicu na Good Food festivalu posvetiti uglavnom slatkome, preferira slanu hranu.
„Kod slatkoga morate poštovati mjere, a igrati se možete ukrasima i tu i tamo okusima, ali onaj temelj mora uvijek biti u gramaži i postupku isti. Zato sam više ljubitelj pripremanja i jedenja slane hrane, tu su mogućnosti, kreativnost i izbor jednostavno neograničeni, dok su mi slastice užitak, iako ih jedem znatno manje. Okusi i mirisi na kojima sam odrasla i danas su, koliko u svijetu toliko i u mojoj i obiteljskoj kuhinji, čvrsti temelj. Zato kao možda jednu od najjačih, najvažnijih i najzdravijih namirnica izdvajam maslinovo ulje. Stavljam ga čak i u kolače, i upravo ću na radionici objasniti ljudima da se na njemu hrana može pržiti, da neće postati kancerogeno, da ima strašno veliku nutritivnu vrijednost, brojne benefite za organizam, a o ukusima se možemo raspravljati. Mjenduli, limuni, sve su to namirnice s našeg podneblja koje imaju toliko primjena, a lako su nam dostupne, da je prava šteta koliko ih malo koristimo u svakodnevnoj prehrani” – krenula je Mirna već s osnovama radionice. Nutricionizam je prvenstveno znanost, koji doživljava svakodnevno svoju evoluciju. Primjerice, nekad stigmatizirana jaja (zbog visokog sadržaja kolesterola), danas više to nisu, jer se promatra cjelokupnost i kontekst ukupne prehrane pojedinca. Jaja su visokovrijedna namirnica zbog kompletnih proteina koji sadrže, a nove spoznaje o vrijednim spojevima i pigmentima prisutnih u žumanjku-poput-zeaksantina, luteina i kolina daju mu epitet „unutrašnjih naočala“, dodaje Mirna.
Svako jutro jedno jaje
-No, ono što isto valja naglasiti da kod osoba s hiperlipidemijom i disfunkcijom regulacije ravnoteže kolesterola (onog unešenog hranom i sintetiziranog u tijelu) valja pripaziti i prilagoditi konzumaciju jaja. Evo to bi u praksi značio nutricionizam- razmatranja konteksta, šire slike, preferencija te u konačnici preporučene količine i učestalosti konzumacije pojedine hrane koja je individualna. To je sva mudrost. Sva hrana trebala bi predstavljati zadovoljstvo i ugodu i ne postoji podjela na zdravu i nezdravu hranu, ono što može biti zdravo ili nezdravo su količine i učestalost jedenja ili pijenja određene hrane koje mogu nepovoljno utjecati na zdravlje. Opustite se, osjetite što vam i kako odgovara, i malo eksperimentirajte”- poručuje ova djevojka koja itekako ima planova za budućnost koji uključuju i dodatno usavršavanje, i poslove, i radionice i putovanja, ako za to bude prilike. I upravo to, isticanje kvaliteta namirnica, uz par jednostavnih rečenica zašto je nešto dobro i čemu služi, to je njezin primarni posao, strast i ljubav, a razultati su, možemo reći, mnogostruki, po sve nas.
-Svi znamo da smo robovi navika, da nismo dovoljno osviješteni po pitanju prehrane, i da nas naše tijelo, taj savršeni organizam, trpi koliko može, a onda kreću znaci upozorenja. Zato je svako moje savjetovanje, radonica, kreiranje prehrane individualno, svaki je čovjek organizam sa svojim specifičnostima, svojom kemijom i procesima, i tako se treba i pristupati. Obje možemo uživati u istim količinama hrane i istim namirnicama, a naša će tijela potpuno drugačije informacije primati – jedna može smršaviti, druga se zdebljati, jer su energetske potrebe individualne, također jedna može pokazati alergijsku reakciju, druga pak ne, što govori o različitosti senzibilizacije prema alergenima u hrani i imunosnog sustava pojedinca. Zato ćemo se hraniti drugačije, zato i imamo drugačije preference kad je hrana u pitanju. Što vama valja, meni je na primjer nezamislivo da nikad ne bih probala. U svakom slučaju, s kvalitetnim i ekološki uzgojenim namirnicama od lokalnih proizvođača, sezonskom prehranom i slušanjem vlastitog tijela, zdravije ćemo se hraniti i živjeti”.
Dešina kuhinja već je omirisala i okusila njezine zdrave i ukusne ideje. Za probu su nama stigli kolačići, slatko koje nije tako slatko, a u sebi sadrži maslinovo ulje, mjendule, limun i lavandu, miješane vrste brašna i Mirninu ekspertizu kad je riječ o kombiniranju namirnica ali i serviranju.
„Hoćemo li se ikad potpuno osvijestiti oko toga zašto jedemo i kako? Vjerujem u to, ali to je dugogodišnji proces koji teče jako, jako sporo. Kao svoju inspiraciju imam babinu kuharicu, koju kad prolistam, samo mi se počnu slagati kombinacije u glavi, pa ih spajam s novim saznanjima koja sam ja usvojila”. Babe i none, one su bile temelji svih nas, u svim životnim segmentima, od njih se učilo i uči se i danas. Na koncu, temelj ljudskog postojanja je dijeljenje hrane, to nam je osnovna socijalna vještina, kulturno i obiteljsko naslijeđe, a i ima li išta ljepše nego sam pripremiti hranu, okupiti se oko stola i podijeliti to s onima koje volimo? Nema!”