Ima nas svakakvih - onih koji imaju kako se reče 'zelenu ruku', da gurnu uveli list u zemlju izraslo bi im najljepše stablo, a ima i onih oji su u stanju ubiti i plastičnu biljku. No nedostatak vremena i prostora za vrtlarenje, za stvaranje svoje male zelene oaze Danijela Dogo Atić odlučila je olakšati svima i cijelu jednu malu džunglu staviti u staklenku. Pa kome uspije da se u tako visoko kontroliranim uvjetima bez previše bavljenja biljkama, džungla poveća, izraste i ostane živa, neka se baci na veći format - grastu ili vrt. Osim što divno izgledaju Danijeline Terrajungle ljepotice daju nam priliku stvoriti svoj mali zeleni svijet koji se uglavnom brine sam za sebe.
-Ideja se rodila sasvim slučajno na početku ove situacije s covidom. Uvijek kad imam slobodnog vremena nađem neki hobi. Naišla sam na video na YT i sutradan odlučila napraviti svoj terarij, zašto ne probat', izgledalo mi je totalno fora. Sve sastojke sam prikupila u prirodi, uzela neku staru staklenku i složila svoj prvi terarij. Kroz par dana sve unutra je jos bilo živo, odvijao se proces samozalijevanja, taj mali svijet zatvoren unutar staklenke se brinuo sam o sebi. To me oduševilo i krenula sam istraživati dalje. Pregledala sam sav dostupan materijal na netu, odradila par on line edukacija, povezala se s drugim ljudima koji dijele istu strast i sve se nekako posložilo. Onaj prvi spomenuti terarij nije baš dugo poživio ali sam zato s vremenom i svakim slijedećim usavršavala svoje džunglice.
Kad kriza 'prolista'
Sami množite biljke i pravite sadnice?
-Biljke nabavljam posvuda, nažalost u Dubrovniku teško nalazim biljke koje mi trebaju. Poneke razmnožim iz reznica ali to zahtijeva neko vrijeme dok dobijem novu biljčicu. Oduvijek gajim ljubav prema zelenim biljkama, izrađujući terarije nekako sam zaokružila tu svoju ljubav. Ove male džunglice su, osim mini vrta i lijepi ukras a i 'izlaz' za sve one kojima se ne da baš saditi na veliko. Kako se održava?
-Terarij doda notu egzotike u prostoru. Najbolje od svega je što zaista zahtijeva minimalnu brigu, to ga čini idealnim za sve one koji nemaju vremena ili nisu baš spretni s uzgojem bilja. Potrebno mu je dovoljno svijetla tokom dana, ako se radi o tamnijem prostoru savršeno funkcionira i pored led lampe. Preporučam otvaranje terarija otprilike jednom tjedno i najbolje od svega terarij se zalijeva svega par puta godišnje destiliranom vodom.
Opuštajući hobi
Što vam je najdraže staviti unutra, imate li neke biljke favorite ili neke ukrase koji vam se baš jako sviđaju?
-Postoji cijeli popis tropskih biljki koje uživaju u uvjetima unutar terarija, a to je puno vlage, topline i polusjena. Imam neke svoje favorite ali volim eksperimentirati s raznim biljkama. Što se tiče ukrasa nisam neki fan, ponekad koristim kamene kipiće koje uklopim u džunglicu ali volim da je terarij prirodan. Obično me inspirira priroda. Što kad jednom džungla preraste, kad biljke postanu prevelike, uklanja li se višak i kako?
-Biljke rastu naravno, ne baš tako brzo ali dođe trenutak kad terarij treba malo preurediti. Listove koji udaraju u staklo treba odrezati čistim nožicama i ukloniti iz terarija. Nakon podrezivanja je terarij najbolje ostaviti malo otvoren da biljka što prije zaraste i da spriječimo stvaranje plijesni na rezu. Može li baš sve rasti u ovakvom terariju ili postoje neke biljke koje nikako ne mogu istrpjeti bez prostora?
-U terariju uspijevaju tropske biljke, znači biljke kojima je prirodno stanište vlažno i toplo. To su većinom biljke koje rastu ispod stabala i ostalog raslinja u polusjeni te ne podnose direktno sunce. Ja osobno nisam neki ljubitelj cvatućeg bilja, preferiram zelene lisnate biljke. Postoje neke cvatuće vrste poput afričke ljubičice koje uspijevaju u terarijima. Terarij zahtjeva dosta strpljenja i neuspjelih pokušaja ali je svakako divan i opuštajući hobi. Trenutno radim doma, nemam neki izložbeni prostor iako se nadam da će ova priča krenuti u tom smjeru. Svima koji su zainteresirani pošaljem slike trenutno dostupnih terarija, sve se može pronaći na mom FB ili Instagram profilu.