StoryEditor
Zagorabolna sjećanja

Zvonko Kovačević Kova, jedini preživjeli u zrakoplovnoj nesreći 1992. kraj Sinja: U buktinji su mi nestali prijatelji, nema dana da mi nisu u mislima

19. srpnja 2020. - 23:29
Vojko Bašić/HANZA MEDIA

Zvonko Kovačević zvani Kova, 54-godišnji Sinjanin, jedini je preživjeli u najtežoj zrakoplovnoj nesreći od uspostave Republike Hrvatske. Toga 26. siječnja 1992. godine u avionu AN-2 bilo je šest pripadnika Samostalnog zrakoplovnog voda 4. gardijske brigade. Dok su sa sinjskog aerodroma letjeli na borbenu zadaću, njihov zrakoplov zahvatio je vodič dalekovoda, srušio se, udario u zemlju kod zaseoka Šimci na zapadnom rubu Sinja i zapalio.

Kovačević je uspio napustiti zrakoplov prije nego je postao plamena buktinja u kojoj su okončani životi petorice njegovih suboraca i prijatelja. Zvonko Kovačević kaže da je do sada puno puta pričao o toj nesreći, uvijek nerado jer svaki put izaziva bolna sjećanja.

Oštri zaokret

Za "Slobodnu" je, međutim, prvi put odlučio do u najsitnije detalje opisati tih 10-15 sekundi užasa, od trenutka kada je avion zakačio vodič dalekovoda do kidanja krila, udara u zemlju i napuštanja već zapaljenog zrakoplova. S njim smo razgovarali na sinjskom sportskom aerodromu Piket kojim operativno upravlja aeroklub "Sinj", a na čelu kluba je upravo Kovačević. Evo njegove priče:

- Bila je lijepa sunčana nedjelja. Avionom AN-2 stigli smo iz Divulja. Imali smo zadaću napuniti avion gorivom iz tanka koji je bio ovdje na Piketu i vratiti ga u Divulje kako bi već sutradan počeli s planiranom obukom padobranaca i pilota. Napunili smo avion gorivom, kako se to kaže "do čepa", i u prvim poslijepodnevnim satima poletjeli. Krenuli smo prema Sinju, poletjeli smo pistom od istoka prema zapadu. Za ovu rutu bilo je uobičajeno da nad Sinjem avion skreće lijevo, prema Kukuzovcu. On je, međutim, u niskom letu nastavio ravno, preletio je vojarnu Kula i kada je došao do Ruduše, tamo negdje iznad Ciglane, išao je u oštri desni zaokret. Tada je udario u žicu dalekovoda.

Osjetili smo da se avion zatresao. Ubrzo se vratio u ravni let. Ja, Davor Šabić i Boris Kekez bili smo u dijelu aviona za putnike, odnosno padobrance, dok su u pilotskoj kabini bili piloti Bojan Vojvoda, koji je upravljao, i Branko Fridel, a s njima je bio i Mladen Škalic koji na ovom kobnom letu nije pilotirao. Bilo nas je, dakle, ukupno šest. Nakon što smo osjetili da se avion zatresao i potom vratio u ravni let ja sam pogledao kroz prozor i na donjem dijelu lijevog krila zapazio omotanu čeličnu sajlu. Okrenuo sam se Šabiću i Kekezu i kazao "Zakačili smo dalekovod". Na to je Kekez rekao: "Ništa za to, vratit ćemo se na aerodrom, skinuti sajlu, ako treba što popraviti i nastaviti dalje".

Ukliještena noga

Baš u to trenutku vidio sam kroz prozor da se sajla zategnula i tada nam je polomila lijevo krilo. Avion se naglo nageo na lijevu stranu. Od snažnog trzaja ja sam pao na pod i uhvatio sam se rukama za stolice. Čvrsto sam se držao ležeći na podu i zahvaljujući tomu nisam se, kao ostali, u trenutku udara u zemlju nekontrolirano nabio naprijed. Ne znam jesam li izgubio svijest.

Ako jesam to je bilo vrlo kratko. Kada sam došao sebi teško sam disao. Boljela su me prsa, vjerojatno od udara u stolice. Dobio sam i udarac u glavu. Jedna noga mi je bila ukliještena među zgužvanim limovima. Nekako sam je uspio izvući, ni danas ne znam kako, vidio sam da prednji dio aviona u predjelu motora gori. Dim se širio i prema prostoru u kojemu sam ja bio, toliko da se više ništa nije vidjelo. Nisam mogao vidjeti ni jednog kolegu.

Zvao sam ih imenima, Šabana, Kekija, Fridela, ali odgovora nije bilo. Čulo se samo lagano pucketanje vatre, a nosnice je parao miris goriva. Pomislio sam da ćemo izgoriti jer smo bili puni goriva. Čak sam za takav rasplet bio spreman upotrijebiti pištolj da bih skratio muke. U jednom trenutku sam vidio da se trup aviona raspukao. Nogama sam udarao po tom dijelu da proširim otvor. Hvala Bogu, uspio sam proširiti i izvukao sam se vani. Tu su već bili ljudi iz susjedstva. Oni su me odvukli dalje od aviona.

Rekao sam im da su unutra petorica ljudi, da ima i bombi i streljiva te da je avion pun goriva. Oni su već donijeli neki alat, čini mi se sjekire, krampove i slično i namjeravali su izvlačiti putnike. U tom trenutku, kada su mene odvukli na nedaleku livadu avion je u sekundi planuo. Vatra je zahvatila gorivo kojega je u rezervoaru bilo preko tisuću litara. Time je sudbina mojih suputnika bila zapečaćena. Je li netko od njih petorice još bio živ ili nije ostala je vječna tajna...

Padobranac diverzant

Od toga ste trenutka, rekli ste mi, svakodnevno sa svojim stradalim prijateljima i suborcima?
- Nema dana da nisam s njima. S tim živim. Pokušavam biti optimističan. U tome mi pomaže obitelj, a i ovo svakodnevno angažiranje na aerodromu.

Vi ste se u avionu našli kao padobranac i pripadnik diverzantske skupine?
- Ja sam u AK Sinj još 1982. godine, kao 16-godišnjak, završio obuku za padobranca kod nastavnika Mile Manojlovića. Na njegovu preporuku u Osijeku sam godinu kasnije dobio dozvolu sportskog padobranca. Na odsluženje vojnog roka u JNA, također u padobransku jedinicu, došao sam 1987. godine s 240 skokova, više nego su imali oficiri nastavnici. U tadašnjem časopisu "Front" objavljeno je da sam u ožujku 1988. godine bio najbolji vojnik JNA. Inače sam poslije završene srednje škole za bravara-montera dobio posao u "Brodogradilištu Split". Poslije JNA sam se vratio na posao i u škveru radio do lipnja 1991. godine.

Napustili ste posao i priključili se obrani Domovine?
- U listopadu 1990. godine ovdje na aerodromu osnovan je Samostalni zrakoplovni vod. Na poziv Nevena Bazine i Matka Raosa ja sam se priključio u siječnju 1991., ali sam tek u lipnju napustio posao u škveru i kao dio Samostalnog zrakoplovnog voda prešao u 4. brigadu ZNG u skupinu padobranaca diverzanata. Kao takvi smo osiguravali naše avione na tajnim lokacijama, kao izviđači sudjelovali smo u borbama u Vrlici, u akciji Zelene Table - Male Bare koju je vodio general Petar Šimac, u aktivnoj obrani na drniškoj bojišnici od Svilaje prema Petrovu polju, napadu na vojarne u Sinju...

Ozlijeđena žena

Pad AN-2 vas je zaustavio?
- Samo nakratko. Na vlastiti zahtjev poslije sedmodnevnog liječenja u KBC Split još 15 dana proveo sam kod kuće. Potom sam se priključio svojoj postrojbi koja je bila u zaleđu Neuma. Poslije pogibije Gorana Kliškića u Bistrini sve do kraja rata ostao sam u sastavu diverzantskog voda 4. gardijske brigade koju sam napustio 2008. godine kada sam umirovljen.

Ne bi se reklo da mirujete?
- Na ovom aerodromu provodio sam svaki slobodni trenutak. Od 1996. godine sam nastavnik padobranstva, civilni i vojni. Osim u Sinju mlade padobrance obučavao sam u Šepurinama i Lučkom. Od 2000. godine AK Sinj postao je operater aerodroma Sinj registriranog kao Zračno pristanište Sinj. Ja sam do 2012. godine bio upravnik aerodroma. Od poratnog reaktiviranja kluba u pet mandata bio sam potpredsjednik i voditelj škole padobranstva. Prije četiri i pol godine članovi su me izabrali za predsjednika, a prije pola godine obnovili su mi mandat.

Otkud nedavna nesreća kada je konop aviona koji je šlepao jedrilicu na pisti zahvatio jednu ženu i teško je ozlijedio?
- Nedovoljna je sigurnost našega zračnog pristaništa. To je najveći problem koji će, nadamo se, biti riješen u najskorije vrijeme. Poslije nesreće koju spominjete gradonačelnica Sinja Kristina Križanac najavila je postavljanje ograde oko aerodroma. Tako se neće događati da se na uzletno-slijetnoj stazi i drugim operativnim površinama aerodroma zatiču ljudi i domaće životinje. Postat ćemo aerodrom u punom smislu, a ogradom će se Piketu i njegovim korisnicima otvoriti druge perspektive pa ćemo nad sinjskim nebom, kako mi to zamišljamo, imati rojeve malih letjelica iz Hrvatske, cijele Europe i drugih dijelova svijeta.

‘Državni smo prvaci u padobranstvu‘

Pri obnovi rada kluba startali ste bez ičega?
- Jedino vrijedno što smo imali bila je zelena površina aerodroma, ruševni hangar i skupina vrijednih članova. Ponosni smo na ostvarene rezultate jer smo danas među najboljim članicama Hrvatskog zrakoplovnog saveza. Aktualni smo državni prvaci u padobranstvu, imamo 100 aktivnih članova od kojjih je 30-ak padobranaca, 50-ak pilota motornih aviona i jedrilica, a ostalo su aviomodelari. Konsolidirali smo klub u svakom pogledu, personalno, financijski i s opremom. Raspolažemo svim potrebnim vrstama padobrana, imamo dvije jedrilice i jedan motorni avion koji nam služi i za šlepanje jedrilica. Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo i Hrvatska kontrola zračne plovidbe u redovnim posjetima -kontrolama ističu nas kao primjer drugima. Redovito provodimo obuku za padobrance i pilote jedrilica, organiziramo državna prvenstva u padobrabstvu i jedriličarstvu, a na naš Alkarski padobranski kup uz najbolje hrvatske padobrance dolaze ekipe Red Bulla, Poljaci, Banjolučani... Na kraju svakako moramo istaknuti odličnu suradnju s MORH-om zahvaljujući kojoj je sinjski Piket postao bazom bespilotnih letjelica HV-a.

Agresorski amblem

Meni kao predsjedniku AK "Sinj", operateru aerodroma, nije smetao nastup aviona "galeb" Dragana Amižića iz Novog Sada koji je ubijen prije sedam-osam mjeseci. Protiv toga čovjeka nisam imao ništa. Dapače, sjedio sam s njim, razgovarao i častio ga. Ali sam bio protiv kruga na avionu u čijem je centru bila crvena zvijezda i natpis RV i PVO. Bio je to amblem ratnog zrakoplovstva JNA. Pod tim amblemom agresorska vojska bombardirala je civilne objekte i nas pripadnike HV-a. Unaprijed sam upozorio organizatore na te okolnosti, predlagao da se amblem prekrije, ali kad oni to nisu uvažili ja sam se zajedno s koordinacijom braniteljskih udruga usprotivio letu "galeba".

Krpamo budžet

Svaka čast drugim sportskim klubovima, ali mi smo u Sinju jedini državni prvaci. Dok drugi klubovi iz gradskog proračuna dobivaju 100 posto svojih godišnjih budžeta mi iz istoga izvora dobijemo između 15 i 20 posto. Naš godišnji proračun je oko 700 tisuća kuna. Novcem kojega pribavimo financiramo redovne aktivnosti, nabavke opreme, a uspjeli smo u potpunosti obnoviti hangar i u sklopu njega prenoćište s 20-ak kreveta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 22:35