Općina Primorski Dolac u lanjskom je proračunu imala najveći udjel izdvojenog novca za obrazovanje svojih 686 stanovnika prema lanjskom popisu, čak 80,07 posto, odnosno 13.330,82 kune po građaninu, što je svrstava na vodeće mjesto u državi.
Pokazuje to analiza napravljena iz podataka konsolidiranih općinskih proračuna općina za 2021. godinu, a kako doznajemo, ne zaostaju ni u ovoj. Građani su posredstvom lokalne blagajne financirali osnovnoškolcima nabavu obrazovnih materijala, za što je u proračunu koji izvorno, dakle bez primitaka od strane EU-a, države, Županije splitsko-dalmatinske i drugih izvora, iznosi svega milijun kuna, osigurano 41 tisuću kuna, a u financijskom planu je i novac za sufinanciranje prijevoza učenika i stipendiranje studenata i srednjoškolaca.
I to nije sve.
- Osim stipendiranja i sufinanciranja, financiramo sve školske izlete naših osnovaca, plaćamo i potrebne dodatne testove plus plaće za sedmero zaposlenika dječjeg vrtića čiji smo osnivači - ističe Joško Dujmović (nezavisni), načelnik Primorskog Doca, te dodaje:
- Osim onih naših nepunih milijun kuna izvornih sredstava, ostvarimo proračun od desetak milijuna kuna. Tu su sredstva iz europskih, nacionalnih i županijskih donacija, što svakako pridonosi mogućnosti ostvarenja poticanja obrazovanja na našem području, a samim tim potičemo mlade na ostanak u rodnom kraju, što se pokazalo vrlo učinkovitim.
Međutim, poput Damoklova mača nad glavama nam i dalje visi dug koji smo naslijedili za izgradnju sportske dvorane. Četrnaest milijuna kuna dobili smo u “dotu” 2017. godine i postupno ga vraćamo. Koje nam koristi kada nas devet posto zakonske kamate uvijek vraća na početak.
Neshvatljivo je da se Gradu Imotskom oprosti dug od tristotinjak milijuna kuna, dok usporedno, unatoč brojnim traženjima da nam se iziđe ususret potkrijepljenim vrhunskim rezultatima u vođenju proračuna iz kojeg ni kune nije potrošeno u reprezentaciju niti u dnevnice, nismo u milosti onih o kojima svi ovisimo. Uvjeravam vas, skidanjem tog tereta s naših leđa samo bi nam nebo bila granica.
Svako bi naše dijete nosilo “zlatno odijelo”. I unatoč tome što nam je općinski račun zbog duga za dvoranu u blokadi i radimo samo sa zaštićenim iznosom, ostvarujemo najbolje rezultate u Hrvatskoj.
Majka Natalia Ivanišević ima samo riječi hvale za takav pristup lokalne vlasti prema dolačkoj mladosti. Njezin trogodišnjak polaznik je novog vrtića čiji desetosatni program također sufinancira Općina.
- Petsto kuna je cijena koja je sasvim prihvatljiva. Malo gdje za tu satnicu rada s djecom možete dobiti takvu cijenu. Još su tu popusti za dvoje ili troje djece iz iste obitelji. Također, naš vrtić ima i ljetno dežurstvo, jer ne mogu baš svi roditelji koristiti godišnje odmore u ljetnim mjesecima.
Imamo vrtić, školu i dvoranu u kojoj imamo mogućnost da naša djeca treniraju dosta različitih sportova, što se ne možete naći ni u nekim većim sredinama. Što se tiče djece, Općina pomaže na sve moguće načine. Opet, kažem, malo gdje ćete naći toliko sluha za djecu kao u našem mjestu - ističe naša sugovornica i zajedno s mališanima jedva čeka da se završe radovi na izgradnji prvog dječjeg parka u Docu.
Njemu se veseli i Jelena Longo, majka dvoje djece koji su polaznici vrtića i škole.
- Što se tiče obrazovanja, imamo potpuni “tretman” od strane Općine. Da nije toga, bilo bi teško. U vrtiću su zadovoljene i potiču se sve djetetove potrebe za kretanjem, razvijanje spoznajne funkcije i aktivni istraživački odnos djeteta prema sebi i okolini, kao i njegove stvaralačke mogućnosti.
Kod nas dolaze “tete” iz susjednih mjesta i gradova, što svakako našim potrebama daje na važnosti - kaže Jelena, dodavši da ih je lokalna vlast u prigodi ovogodišnjeg blagdana sv. Ante, koji se slavio kao Dan općine, “počastila” jednom besplatnom mjesečnom ratom.
Njihovoj djeci omogućeno je sve ono što imaju i gradski mališi. Možda i više, kažu. Teško je u takvim sredinama organizirati tako nešto.
- Ne i u Primorskom Docu - dodaje Ivana Španić, također majka dvoje dolačkih pomladaka.
Žive u nekoliko kilometara udaljenom zaselku Bakovići, ali se ne brinu. Tu je školski kombi koji prevozi djecu do škole i natrag njihovim domovima. Za nju je to velika prednost.
Nekada davno se do središta Doca iz smjera susjednih sela išlo pješke. Grmilo, padalo…, u školu se moralo ići. Danas imaju sve ono što su generacije mogle samo sanjati. Ipak, one malo mlađe pamte vrtić i ranije.
- Bio je samo šestosatni program. Ali to je bilo top. Da ne govorim o izgradnji i mogućnostima koji pruža ovaj novi. Što se tiče škole, mi smo svega oslobođeni. Naše je samo da djecu odjenemo, a kako je krenulo, i to će Općina preuzeti na sebe.
Stvarno, bez nekog uvijanja ili dodvoravanja, imamo sve potrebno. Ne samo u obrazovanju, već u svim potrebnim sadržajima za normalan život. Od ambulante do škole, od zubara do teretane. Ne znam što više poželjeti - iskreno će Španić.
Iako je obrazovanje jedno od temeljnih ljudskih prava koje je u međunarodnom pravu definirano kao razina koja treba biti obavezna, mnoge sredine na području Splitsko-dalmatinske županije nemaju ni slične mogućnosti. Upravo je problem u odnosu ulaganja lokalne zajednice u obrazovanje, premda se kao pozitivni aspekti obrazovanja u sredinama od posebne državne skrbi ističu se i znatno bolji međuljudski odnosi u školi, te mogućnost veće posvećenosti individualnim potrebama učenika.
U Primorskom Docu ne manjka ni jednog ni drugog. Dapače, gotovo svaka kuna uprihođena od građana ulaže se u djecu i njihovu budućnost. Koliko bi još sve išlo naprijed da država nekima nije majka, a drugima maćeha!
