StoryEditor
Zagoraraj na zemlji

Zagrepčanka ‘tuče sezonu‘ u Šestanovcu: Čistim maslinik, traktorom razvozim materijal... Da se kao medicinska sestra zaposlim tu, ne bih se ni vraćala

28. travnja 2020. - 20:41
Dunja i Lana na GoldonijuMladen Nejašmić

Vrijeme je rezidbe maslina. Zahtjevan je to posao, predodređen uglavnom za ljude primorskog dijela Lijepe naše jer, ako ćemo pravo, oni su se među njima rodili i odgojili i, po nekakvoj logici, imaju urođeni instinkt o odlučivanju o njihovoj “sudbini”.

Međutim, za 33-godišnju “fetivu” Zagrepčanku Dunju Vukušić, inače šestanovačku nevjestu, to je samo mit. Prvi korak transformacije iz imaginacije u stvarnost je, po njezinu mišljenju, da prestanemo s uvriježenim mišljenjem kako je taj posao isključivo namijenjen ljudima s mora i kamenjara, jer je upravo ona eklatantan primjer da to i nije baš tako.

Ova medicinska sestra nekoliko puta godišnje sa svojim suprugom Mariom i sedmogodišnjom kćeri Lanom dolazi na imanje svoga svekra Ivice i njegove supruge Marine, također Zagrepčanke, kako bi uživala u sezonskim poslovima. Tako je bilo i ove godine.

U taj zabiokovski vilajet stigla je zajedno s obitelji prije prvih slučajeva pojave koronavirusa u Hrvatskoj, i nije od onih koji su u zadnje vrijeme odlučili zamijeniti grad za selo. Uglavnom je u krugu svoje obitelji i, da je po njezinom, veli, nikada se ne bi ni vratila u metropolu.

– Dođemo najmanje dva do tri puta godišnje, uglavnom kad treba nešto raditi. Gdje provodim godišnji odmor, ne trebam vam ni govoriti. Ne bojim se posla, to me odmara i opušta. Da moj suprug i ja imamo ovdje nekakav siguran posao, ni trenutka ne bi razmišljala da dođem živjeti tu, u Šestanovac. Da mislim ozbiljno, potvrđuje to da svaki put kad prolazimo pokraj Hitne pomoći u Šestanovcu stanem i pitam tamošnje djelatnike ima li posla za mene.

Nego, vratimo se mi maslinama. Kako uvijek dolazim u vrijeme rezidbe, pomalo sam naučila i taj posao. Svekar i suprug nadgledaju, a ja i svekrva čistimo. Još malo i neće nam biti ravnih – veselo će Dunja, dajući nam do znanja da nikada nije imala svoje selo. Roditelji su joj iz Zagreba pa je ostala uskraćena za seoske radosti.

Zasad imaju 60-ak oblica i lećina, a uskoro će biti posađeno 30 novih. Teren je u pripremi. Trenutno su u fazi finalni radovi. Režu se grane, trsi se drača, a za odvoz “repromaterijala” starim Goldonijem opet je zaslužna Dunja, koja već najavljuje i poslove vezane oko sadnje i okopavanja krumpira.

– Srećom, već ranije sam upisala godišnji i slobodne dane, jer bih u suprotnom morala ostati raditi s obzirom na to da se epidemija koronavirusa zahuktala. Otišla sam na vrijeme, inače bih teško kasnije, uz sve te dozvole i propusnice. Ja ovdje uživam i svaki dan proveden u ovom zelenilu, pogotovo sada u proljeće, za mene je nešto neopisivo. Cijela je obitelj tu, a kolika je naša ljubav prema ovom kraju, dovoljno vam govori da smo čak i od učiteljice naše Lane prije obustave nastave tražili da joj dopuste nekoliko slobodnih dana. Sve smo podredili selu i tekućim seoskim poslovima, pa i školu – tvrdi Dunja Vukušić.

image
Ivica, Mario, Dunja i Lana u masliniku
Mladen Nejašmić

Jasno, veći dio poslova “povuku” njezin suprug Mario i svekar Ivica, netom stasali umirovljenik koji namjerava uskoro i trajno zamijeniti zagrebačku adresu šestanovačkom. Za koju će godinu u mirovinu i supruga Marina, tako da će se stvoriti predispozicija za trajni povratak.

I ona to s nestrpljenjem iščekuje.

– Volim ovaj kraj i ove ljude. Čist zrak, domaća hrana, jednostavno raj na zemlji. Uskoro će suprug još malo renovirati kuću i što nam više treba? – kaže Marina.

Ipak, najveća je radost u obitelji sedmogodišnja Lana, polaznica prvog razreda osnovne škole u Remetama. Ona se i po desetak dana prije odlaska u vlašku priprema za boravak u tom mjesečevu krajoliku. Zahtjevni radovi u masliniku zahtijevaju i određenu radnu odjeću, a na njezinoj jasno stoji tko je šef u polju i u kući.

– Tata mi je kupio manduru i to je to. To što na njoj piše, to je i istina. Nego, recite mi kako se zove novina za koju pišete? Samo da znam da je kupim kada dođem u Zagreb. Nemojte da me ne stavite. Rekla sam cijelom svom razredu da ću biti u novinama, svi ih moraju kupiti. To je najmanje što mogu učiniti, jer svakome od njih sedamnaest i mojoj učiteljici, da ne zaboravim, nosim po jednu maslinovu grančicu – ponosno će Lana, koja kaže da kada odraste želi biti gradonačelnica Zagreba i da bi na tom mjestu zamijenila Bandića.

Rekla nam je i da najviše voli jest janjkovu (janjeću) glavu, i da su joj rođendani u igraonicama bez janjetine, a s nekakvim “plastičnim” tortama, bez veze. Voli ona masline, krumpire, koze, patke i sve što je vezano uz njezine Donje Vukušiće, a najviše voli svoga prijatelja Slobodana Eremuta i divljač koju sprema njegova supruga Neda.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 00:25