StoryEditor
Zagoracili sinj u sridu

Zagora užežala, a Sinjani skočili - u Bazen! Gušta staro i mlado, a u glas poručuju: ‘U moru se nemaš di okupat od gužve i komplikacije, a ovdi smo po komodu‘

23. srpnja 2022. - 17:38

Na svitu ima puno bazena, milijuni valjda, ali samo je jedan Bazen. S dugosilaznim na a. Baaazen. Sinjski, naravno. S velikim poštovanjem Sinjani govore o svom Bazenu. Kao da je spomenik kulture. A on to i jest. Jer sličnoga mu nema u Dalmatinskoj zagori, a i malo je vjerojatno da se za ove gradske itko tako brine kao Sinjani o svome.

Legenda o sinjskome bazenu stara je i dobro poznata, ali uvijek je smišno ponovit: Vice Buljan, legendarni sinjski načelnik, alkarski vojvoda i državni ministar, iskoristio je priliku dok se gradila tvornica Dalmatinka i radnički stanovi, pa nalio i pravi olimpijski bazen. Kad su mu drugovi iz Partije prigovorili na takvoj ludosti i bezobraštini lipo im je reka: 'U pravu ste drugovi, falija san. Evo vam ga, nosite ga u Zagreb!'

Zna se što je Vice još napravio za Sinj u onim vremenima, pa ipak mu je bista devedesetih godina odvidana i sad je u jednom splitskom tinelu. Zar ne zaslužuje da se ova glava montira baš pored Bazena? Čovik i po sigurno bi bio ponosan, kao što su Sinjani ponosni na Bazen, koji se kroz godine primodernao, dobio jedan kat u pod, pa mu je sad najveća dubina četiri metra umjesto ranija tri, a opremljen je i najmodernijom strojarnicom i pretećim objektima i na sanitarnim analizama redovito je jedan od najhigijenskijih hrvatskih bazena.

Uzgovorili smo se, a nismo došli zbog toga, nego zbog toplotnog udara koji je u subotu zadesio Dalmaciju, temperature su udarile do 40, Dalmatinska zagora je uvijek najžešća, pa je sasvim logično da ne idemo na morske plaže, nego baš na Bazen.

image

Petar i Sara Borkovic

Jakov Prkić/Cropix

Neizostavno, gradonačelnik Miro Bulj je domaćin:

- Kad san ja bija mali Bazen nam je liti bija sve. Po cile dane smo bili na njemu.

- I tu ste išli u školu plivanja?

- Je moš mislit, danas imamo školu plivanja kako triba, stotine dice kroz nju prolaze ali tada bi te ubacilo i uči tasle-masle. Voda se ritko minjala, ko će dat današnji sustav koji je najbolji u državi. Nego bi se napunilo, nadopunjavalo i na kraju praznilo. A nama je bilo najdraže kad bi voda bila šporka, jer bi igrali na vatale, pa šta zelenije to bolje...

- Čuje se da bi ga grad kupio?

- Grad Sinj vlasnik je školjke i platoa, a prihvaćen je i otkup svega ostaloga, stajat će oko milijun i po kuna. Al bit će sve multifunkcionalno. Sad osim porte radi i tuširaona, kafić i teretana, a imat ćemo fizioterapiju u malome bazenu, restoran, sve šta triba. Doćeš se i ti ovde kupat, a ne doli po Bačvicama. Zrće će bit mala beba za nas. A da si obavezno doša na noćno kupanje, ima dvi godine da je uvedeno. I ležaljke su mukti, di to ima, jedino u Sinju.

- Vole Sinjani dolaziti?

- Ljudi su ovde genetski krakati. Vole vodu, di neće volit Bazen.

image
Jakov Prkić/Cropix

Od lipnja do rujna Bazen je otvoren, i red se poštuje, cijene su povoljne, desetak kuna za jutro, nešto više popodne, uz nadoplatu od pet kuna svaki sat. I poštuje se red. Nema u Bazen ako se prije ne otuširaš. Paze na red Klaudija Vukasović i Mirela Tadić. Bazenom upravlja komunalna tvrtka Kamičak, čija je direktorica Marina Cvitković, a voditelj sportskih objekata je nekadašnji košarkaš i naš bivši kolega Stipe Blajić. Obuku neplivača i školu plivanja vodi Radmila Kitanović Krstić iz plivačkog kluba Alka i nauče plivati stotinjak djece godišnje. Kroz Bazen prođe petstotinjak ljudi dnevno.

Ima Bazen i spasitelje, nije njima lako po ovoj pripeci pod bokun suncobrana, crni su kao Arapi. Mlađi, Bruno Radonja (26) iz Glavica, čija je smjena, trenirao je ovdje vaterpolo, položio je preko Crvanog križa za spasioca 2017. godine:

- Fala Bogu i Gospi Sinjskoj, nema utapljanja. Najprvo, sinjska dica znaju plivat, a drugo mi spasioci smo ozbiljni, nećeš vidit da smo mrdnuli odavle. Dubine su od 1,40 do četiri metra pa ima za svakoga šta voli. Nekidan je bilo 160 dice iz Petrinje, bili smo spremni, ali sve je prošlo najbolje. Bude nešto klizanja, padova, ono uz rub, ali nema posebnih nesrića. Srića - kaže Bruno, student na Pomorskom faksu u Splitu, s kojim komentiramo katastrofalnu činjenicu da 60 posto hrvatske djece ne zna plivati, u Splitu čak trećina. U Hrvatskoj se godišnje utopi devedesetak osoba, a kod djece je to čak drugi razlog nesretnih pogibija.

- Strašno, nisan ni zna da je toliko. Pa dica bi morala znat plivat kad izađu iz škole. A onda, fali i spasitelja. Sezonski je to posao, plaće kod koncesionara plaža su mizerne, pa DIF-ovci će ti prije ić konobariti za dvi iljade eura nego cili dan bit na plaži za par iljada kuna. Ove godine, prvi put u životu sam doživija da su me zvali da dođen radit u Split, Zagreb i Rovinj. Lipo je bilo čut, al Bazen je pojam.

- Vole naši ljudi na Bazen nego na more. Ako ćeš na more spremi najmanje trista kuna; benzin, pa nema parkinga, pa nešto pojidi i popij, pa vozi gori – doli. A ovde mu je isprid kuće – objašnjava Bruno.

image

Bruno Radonja i Ivan Vuckovic
 

Jakov Prkić/Cropix

Uz Bruna, spasioci su još i Karlo Poljak, te najiskusniji Ivan Vučković (53), trener gimnastike, koji radi od 2006., znači čovik punih 16 godina ćubi po ovakvoj žegi uz Bazen. Pa da to nije za gradsko priznanje!

- E, počeli smo košarkaš i današnji dogradonačelnik Denis Bobeta i ja. Tražio sam posal, bilo šta i tako počeo, zavolio, ostao. Osamdeset posto kupača su dica, pretežno ujutro a stariji dođu popodne kad padne sunce. Obuka neplivača u Sinju sjajno funkcionira i tu nema problema. Ali ka spasioc stalno predaš, napet si, znaš kako je – kaže Ivan.

Ajmo malo s kupačima. Ivan Tadić Šutra (50) iz Otoka pazi na tri sina, Petra (14), Tonija (13) i Josipa (7,5) i njihova prijatelja Marina Perkovića (15).

Ivan je prvi put na Bazenu, a dica su često.

- Lipše je na Bazenu nego na moru, jer na moru nemaš di skakat – mudro će Petar.

- Lipše je na Bazenu nego na moru, jer na Bazenu ne moraš plivat do duboke vode – dodaje Toni.

- Nikidan sam naučio plivat na Bazenu – okriva Josip.

- Ništa ne fali – zaključuje Marin.

image

 Petar, Josip, Marin i Toni

Jakov Prkić/Cropix

Iva Bašić (23) iz Suhača na Bazenu je doslovno svaki dan.

- Ma oden ja i na more, ali na moru se nemaš di okupat. Gužva, komplikacija. Na Bazenu smo po komodu i možeš skoknit doma kad oćeš. Bazen je zakon – objasnila nam je sinjska sirena.

image
Jakov Prkić/Cropix

Pod suncobranima u kafiću jedan zgodni par. Petar Borković (38) iz Sinja i Sara Borković (34) iz Port Saida. Je, Sjeverni Sudan. Petar je osam godina bio spasitelj na Bazenu, koji je za njih dvoje najromantičnije mjesto na svijetu. Jer su se tu upoznali. A to će nam ispričati Sara jer Petar, inženjer zaštite na radu, trči na posao.

- Ma otkud vi Sara u Sinju?

- Ha. Ajde da pojednostavim. Moj otac Đejli iz Sjevernog Sudana studirao je u Rijeci gdje je upoznao moju majku Nedu iz Sinja koja je ondje bila na putovanju. Onda su se vjenčali i počela je naša puteštesvija. Otac je bio konzultant u brodogradilištima i živjeli smo u Bahreinu, Emiratima, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, povremeno i u Sinju.

Prvi razred sam recimo išla u Sinj gdje mi je u sjećanju ostao najbolji učitelj na svijetu Slaven Kardoš, ekolog, botaničar, planinar. Onda sam upisala FER u Zagrebu, pa upoznala na Bazenu svoga Petra 2007. godine i studij nastavila i završila na splitskom FESB-u, bliže nam je bila ljubav. Radila sam u splitskome Škveru do veljače, a onda je propao i sad mi je tražiti posao. Vjenčali smo se i prije 3,5 godine dobili blizanke Naomi i Ramonu, koje upravo imaju varičele, inače bi bile na Bazenu s nama.

- Onda vama ova vrućina nije ništa, niti ovih četrdesetak stupnjeva?

- E pa tamo gdje sam živjela je i do 50 ljeti. A na toliko stupnjeva moraju se zaustaviti svi vanjski radovi. Pa je zato u izvještajima uvijek 49 stupnjeva. Sve je klimatizirano, iz kuća se malo izlazi, osim u centre gdje imate i klizališta na ledu – priča nam Sara.

image
Jakov Prkić/Cropix

Gledamo jednog atletu na drugoj strani kako besprijekorno skače u vodu. To vam je Vladimir Alebić (60), profesor tjelesnog u Otoku, inače pasionirani brdski biciklist, koji je s društvom iz kluba 'Vlaj' što ispedalirao što propješačio sve gorske vrhove Balkana i šire, ali balkanski su mu najdraži jer su najokrutniji.

Jedna legenda kaže kako je nedavno na jednoj međunarodnoj biciklističkoj brdskoj utrci po putu prikupio par vreća ljekovitih trava i stigao deveti na cilj! Iako se smijemo ovoj anegdoti profu ljuti činjenica da hrvatska djeca ne znaju plivati

- Po zakonu niti jedno dijete ne bi iz osnovne trebalo izaći a da ne zna plivati. Ali kako smo mi drljavi u svemu tako i u tome. Naime, ne mogu ja doći s trideset malih neplivača sam na bazen i učiti ih plivati. To je nemoguće i nepropisno. Triba tu biti cijeli tim trenera, barem petero. A to treba i platiti. A nikoga nije briga. I zato dica ne znaju plivat – ljuti se.

Sinjska, eto znaju. Sinjska imaju Bazen. Pa nek žeže s neba, ako će i pedeset!

MEŠTAR JOKO GABRIĆ

Na sve se pazi

Zovu ga meštar od vode. A on je šjor Josip Joko Gabrić (60), po struci električar iz Sinja koji održava golemu mehanizaciju uz sinjski Bazen. I on je totalno infišan u to, znate. Vodi nas u postrojenje i objašnjava koliku pažnju treba imati kad se dodaje natrijev hipoklorit za dezinfekciju, kako pH vrijednost držati oko idealne sedmice, održavati pješčane filtere...

- Bazen je dimenzija 50 puta 20,5 metara i prima 2400 kubika vode. Na puno toga treba paziti – pokazuje nam nalaze sanitaraca po kojima je sinjski Bazen idealno, primjerno i fantastično održavan, od količine bakterija kojih i nema ako se koja ptica odozgo ne olakša, do svih parametara koje ne bismo ni znali ponoviti. Ali ima svoja tri pravila razumljiva i nama laicima:

- Što više svježe vode dnevno, uredan pH i klor prema potrebi. Ne radi se to lopatom, nego precizno, ko švicarski sat!

image

Vladimir Alebic
 

Jakov Prkić/Cropix
image

Vladimir Alebic
 

Jakov Prkić/Cropix
image

Josip Gabric radi u kotlovnici
 

Jakov Prkić/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. listopad 2022 23:43