Tamo sredinom srpnja 1921. godine, znači prije punih sto godina, prema dostupnim pisanim zabilješkama u Imotski su prispjela dvojica talijanskih trgovaca tekstilom iz Firence. Gdje su kanili ići, kako su se zvali, nije zapisano. No, zapisano ostade da su se, zbog velike vrućine, spustili u imotsko Modro jezero kako bi se osvježili u ugodnoj i čistoj vodi.
No dvojica Talijana doživješe u jezeru nešto što su poslije prepričavali prijateljima u svojoj Italiji. Pričali su o jednom mjestu s druge strane Jadrana koje je udaljeno dan, dva vožnje kočijom iz Splita u unutrašnjost Dalmacije. Kupali se i osvježavali Talijani, a onda spazili da se tamošnji momci spretno veru uz strme jezerske litice. Otvorenih očiju gledali su ih, ne mogavši vjerovati što rade.
A mladi Imoćani, ka...