StoryEditor
Zagora10.000 kvadrata

Uložio je 31 milijun kuna i uz autocestu izgradio najveću praonicu rublja u zemlji: Raspudić nas je proveo prostranim halama, ništa ne skriva, doznali smo i koliko plaća radnike

18. srpnja 2022. - 09:32

Svakakvih poduzetnika u Hrvatskoj ima. Neki, recimo, peru novac. A neki rublje. Keš i veš. Neki u Švicarskoj kupuju ogrlice od 500.000 eura, a neki u Njemačkoj jednako jeftine strojeve. Nekima je glavni problem kako prijeći granicu, a drugima kako s plahti ukloniti mrlje od kremi za sunčanje.

- Je, to je najveći izazov za svaku praonicu. Kreme za samotamnjenje ostavljaju i nakon pranja takozvane žute mrlje koje samo najbolji strojevi mogu ukloniti, a mi imamo upravo takve - objašnjava Iva Majić.

Iva je tehnička direktorica industrijske praonice rublja "Lavanda", otvorene prije nekoliko dana u Ravči. Uz samu autocestu, koja od Vrgorca produžuje prema Pločama.

- Idealna je to lokacija, ekonomski opravdana, poglavito jer namjeravamo "pokrivati" područje od Šibenika do Dubrovnika - objašnjava Tonćo Raspudić.

Tonćo je vlasnik praonice. Puno je u nju uložio, više od 31 milijun kuna, i ne čudi što mu se grudi nadimlju od ponosa dok nas provodi prostranim halama. Koje tek trebaju postati mravinjak.

image
Joško Ponoš/Cropix

- Odlično je ovde, posao se brzo nauči, nije preteško, a opet je odgovorno, i dinamično - objašnjava Karmela Grgurinović.

Tri smjene

Karmela je radnica u praonici. Jedna od njih 25. A bit će ih još, uskoro će stići još pet vozača i deset radnika. Jer stići će i dodatni strojevi, brzo će to, čim se posao zahukta da se može raditi u "najmanje dvije smjene".

A sve je već spremno i za treću. Uopće se ne šalimo. Na gornjoj etaži nalazi se 12 soba za radnike, opremljenih prema svim hotelskim standardima. Tko bude te sreće, imat će plaćeno ljetovanje u Ravči.

- Tko zna hoće li nam ikad zatrebati, ali mi smo ih napravili, da ne bi poslije bilo hvatanja za glavu - govori Raspudić.

S direktoricom Ivom provodi nas kroz pogon koji se prostire na 4000 četvornih metara. Najsuvremenija je to praonica rublja u zemlji. I površinom najveća.

image

Iva Majić, tehnička direktorica praonice
 

Joško Ponoš/Cropix

- Nadam se da ćemo i po kapacitetu biti najveći. Kad se zalaufamo i kad dođu svi strojevi. Iako, to nam i nije cilj, cilj je da budemo najbolji, da se po kvaliteti usluge s nama nitko ne može mjeriti - kaže.

Praonica s pet zvjezdica. Samo će joj neonski natpis faliti. Kao na hotelu. A Tonćo Raspudić zna s hotelima. Gradac je njegovo mjesto. Tamo ima tvrtku "Sonnen Klar". Čisto sunce. Ima i dva hotela. I uvijek je muku mučio s pranjem rublja.

- Svi vam hotelijeri više-manje improviziraju tako da je potreba za ovakvim objektom izuzetno velika. I da se još dva ovakva pogona podignu ne bi bilo dosta jer je velikim sustavima s malim praonicama teško funkcionirati - otkriva.

image

Moderan pogon prostire se na četiri tisuće kvadrata

Joško Ponoš/Cropix

Od ideje do realizacije prošlo je osam godina. A ideju je "ukrao" u Njemačkoj.

- U Europi vam oko devedeset posto hotela robu pere koristeći outsourcing, to je nešto najnormalnije. A svoju praonicu sam napravio kao kopiju jedne iz Wolfsburga. Tamo je bilo sve kao po špagu, baš kao i ovdje - tumači Raspudić.

U podrumu se čuvaju kemikalije, sve tekuća baza, ništa praškasto. Sigurnost je na najvećoj razini.

Iva se smije. Nismo joj prvi koji pojma nemaju o pranju rublja. Nije to ubaci robu u bubanj, naspi ariela i stavi piz na mašinu da ne odskakuće dok traje centrifuga.

image
Joško Ponoš/Cropix

Ni korona ih nije omela

- Čitava je ovo znanost, ni ja nisam mislila da je sve tako izazovno i zahtjevno - priznaje mlada magistra kemijskog inženjerstva.

Ovo joj je prvi posao. I odmah direktorica. Sposobna mala. Iz Majića, ni minutu odavde joj do kuće nema. I sestru sposobnu ima. Ali o njoj ćemo tek pisati, pomalo.

- Treba znati točno dozirati deterdžente, odnosno strojeve precizno isprogramirati jer je cijeli ovaj proces visoko automatiziran - pokazuje nam na zidu automatski dozator kemikalija.

Tonćo sluša i gušta. Dobro je izabrao. Mala Iva mogla bi biti velika šefica. A nisu se prije poznavali, nije tu radila nikakva veza. Samo preporuka.

- Skoro sve su tu kod mene mlađi ljudi. I znate šta mi je najvažnije, da se smiju dok rade, da im je ovdje ugodno, lijepo, da im nije muka kad dolaze na posao, da znaju da će se ovdje njihov rad cijeniti - veli Tonćo.

image
Joško Ponoš/Cropix

Redu i radu naučio se u Njemačkoj, u Frankurtu. Ugostiteljstvom se bavio. A vratio se još prije rata. I nije više odlazio. Na zapad je samo po strojeve otišao. Jensen. Kao da si Mercedesa kupio. U svijetu pranja rublja nema bolje marke. Jørn Munch Jensen, Danac iz Bornholma, otoka na Baltičkome moru, ostvario je svoj san, pokrećući još prije 60 godina biznis s pranjem rublja, a Tonćo Raspudić, Hrvat iz Hercegovine, točno zna kakve su ga muke morile i danas bi vam satima mogao pričati o izglačanim lancunima i mirisnim jastučnicama.

Sretan je. Vizija mu se ostvarila. Ni pandemija mu nije naudila.

- Korona nas je malo usporila, ali svejedno smo čitav projekt izgurali do kraja, pri čemu moram naglasiti da ništa ne bih mogao bez HAMAG-a, Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, i Erste banke. Oni su me prepoznali i pratili od prvoga dana, ni u vrijeme najgorega COVID-a nisu odustajali. Slobodno mogu reći da bez njih ništa od ovog ne bi bilo izvedivo - zahvaljuje Raspudić.

Praonica je izgrađena na parceli od 10.000 kvadrata, parkiralište joj je kao nogometno igralište, a prvi susjedi su im znamenita braća Pivac.

- Ova poduzetnička zona je pun pogodak, još kad bi tunel Ravča - Drvenik prošao... - ne dovršava Tonćo rečenicu.

image

‘Lavanda’ je sagrađena uz samu autocestu koja od Vrgorca produžuje prema Pločama

Joško Ponoš/Cropix

I bolje, morali bismo se onda i politike dotaknuti, a njega politika ne zanima. A opet, Antu Pranića mora spomenuti. On je, a nakon njega i Mile Herceg, "kriv" što je Vrgorac živnuo. I cijela krajina. Što su ljudi dobili razlog da se ovdje skuće, a ne da bježe. Eno se i on oženio. Dok je bio gradonačelnik nije stigao. I lijepu je feštu, priča se, napravio. Peglalo se do dugo u noć.

A u "Lavandi" strojevi sve sami peglaju. I slažu. Stojimo pored uređaja za slaganje plahti i čekamo hoće li pogriješiti. Hoće li se barem koji rub odvojiti.

- Neće - smije se Tonćo.

- Neće - smije se i Iva.

- Neće - smije se i Mate Šalinović.

Mati je 18 godina i najmlađi je u cijeloj praonici. Doma, kaže, nikad nije peglu uzeo u ruke. Isto kao i kolega mu Ante Gašpar. Ni "veš mašinu" ne znaju upaliti. U Dalmaciji je to ženski posao. Majka pegla sinu, a žena mužu.

- Ovo je ništa šta me doma čeka, peri i peglaj, a ovde je ladovina, pazi na stroj i ne boj se - ubacuje se Dragica. Tolić. Ajme, Grgić. Zaboravila je da se udala. Prije pet godina.

image
Joško Ponoš/Cropix
image
Joško Ponoš/Cropix

Veselo je u pogonu. Imaju i kantinu. I garderobu. I sobu s, ne daj Bože, hitnom pomoći. A na samom ulazu, u predvorju, sada golemom i praznom, bit će takozvana banka rublja, izložbeni prostor da klijenti vide što se sve s plahtama može.

Tonćo zadovoljno kima glavom. Kao da je prvi put ovdje. Kao da ovo nikad nije vidio. I neka se ne ljuti, ali ime mu je takvo da ga je grjehota prezimenom zvati. I na sva pitanja odgovara. Ništa ne skriva. Najniža plaća, početnička, u "Lavandi" iznosi 5500 kuna. Neto, naravno.

Pročistač voda

Iva nas odvlači da nam još nešto pokaže. Stepenicama od granita spuštamo se do pročišćivača otpadnih voda. Tu je jer ništa loše ne smije ići u okoliš. Prevrijedna je vrgorska zemlja da bi je kemikalijama zalijevali. Uvjeti Hrvatskih voda ionako su bili rigorozni što se tiče ishođenja vodopravnih dozvola, a oni su se potrudili da ništa ne bude prepušteno slučaju.

- I voda kojom peremo rublje mora biti vrhunske kvalitete, omekšana do te mjere da se ni slučajno ne može stvoriti kamenac - sad već s Ivom stojimo pred velikim tunelom.

Sastavljen je od 15 komora, od kojih svaka prima 60 kilograma. Tu se rublje pere. Za četrdesetak minuta je sve gotovo. Točnije, 38. Potom slijede sušenje, peglanje i slaganje. A sve zdravo i dezinficirano kao u apoteci.

- U jednoj smjeni od šale možemo izbaciti 13 tona robe. I to po najvećim svjetskim standardima. Pogledajte samo tu bjelinu, jamčim da toga nigdje nema. Ručno se samo bademantili slažu - hvali Tonćo Jensenove strojeve i svoje radnike.

image
Joško Ponoš/Cropix

Zasad, a ponovimo da su otvorili prije nekoliko dana, imaju jednog velikog klijenta. Dubrovačke vrtove sunca. S njih još nekoliko upravo traju pregovori. Veći hoteli su im, naravno, glavna meta. Praktično iz cijele Dalmacije. Ni otoci nisu problem, dapače. I kruzere bi mogli opsluživati. Što im je to, čas posla. Kad se gosti vrate sa Straduna ili Rive, u kabinama će ih čekati nova posteljina. Mislit će da je sad kupljena.

Pranje je, ukratko, dobar biznis. Bitno je znati kako ukloniti sve mrlje.

image
Joško Ponoš/Cropix
image
Joško Ponoš/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. listopad 2022 01:22