U moru kritika na stanje sustava Hitne pomoći širom Hrvatske, na vozni park kojem hitno treba pomoć i na njezine djelatnike koje kao što je to prošlog tjedna bilo u Zagrebu, policajci s lisičinama na rukama privode u istražni zatvor zbog nalijetanja vozilom na troje maloljetnika na Bundeku, slučaj iz Studenaca u općini Lovreć baca sasvim drugo svijetlo na tu službu.
Svoja iskustva s plemenitim ljudima, kako ih u svojoj poruci poslanoj na adresu redakcije "Slobodne Dalmacije" naziva Snježana Šakić, htjela je podijeliti s našim čitateljima i zahvaliti timu Hitne medicinske pomoći iz Šestanovca, posebno doktorici Rako, sestri Stanki i vozaču Hajduku na vrlo profesionalnom i staloženom odnosu, punom empatije i razumijevanja za 86-godišnju osobu kojoj su brzom inetrvencijom spasili život.
Naime, starici koja je tijekom prošlog vikenda zajedno s obitelji iz Splita došla u Studence, naglo je pozlilo.
- Naša teta je teško disala, nije se mogla kretati i doslovno se borila za svaki udah. Odmah smo pozvali Centar 112, gdje nam je gospođa koja se javila rekla da je stavimo u sjedeći položaj dok dođe medicinski tim. Međutim, svi timovi Hitne pomoći iz Imotskog koji pokrivaju to područje, bili su zauzeti, te je rekla da će nam poslati ekipu iz Šestanovca, udaljenu od našeg sela oko dvadeset i pet kilometara.
Od poziva do njihova dolaska prošlo je samo dvadesetak minuta s tim da su nas odmah nakon polaska kontaktirali da čuju za stanje pacijentice i lokaciju gdje se nalazimo. Vrlo smiren stručni tim svojom pojavom i pristupom umirio je sve prisutne, pogotovo našu tetu nad kojom su odmah obavili sve moguće preglede s opremom nalik onoj iz američkih serija o hitnim službama, te je zaključeno da ju je potrebno odvesti na hitni prijem u splitsku bolnicu od kuda je prebačena na koronarnu jedinicu intenzivne njege na Firulama. Sve zbog ugruška na plućima zbog kojeg se skupljala tekućina.
Stoga me je njihovo postupanje tijekom te intervencije ponukalo da javno izrazim našu iskrenu zahvalnost timu iz Šestanovca, koji ruku na srce zaslužuje mnogo više - kazala nam je u telefonskom razgovoru Snježana Šakić, spominjući i to kako su medicinari cijelo to vrijeme držali za ruku njezinu tetu, dajući joj sigurnost i snagu da sve to lakše prebrodi.
Ništa slično, istaknula je naša sugovornica, nije nikada vidjela. Toliko želje i volje da se pacijent osjeća sigurnim, a cijela obitelj smirena njihovim postupanjem, teško da se može riječima opisati. Od brzini kojom su došli, nije potrebno ni govoriti. To se viđa samo u filmovima.
Tako odnos tima Hitne pomoći prema bolesnicima zaslužuje svaku pohvalu i budi nadu u ljudskost. Za sve ostalo, grintanja i negodovanja spram ove plemenite službe, nadležne su više instance, a to će se valjda regulirati prvim zakonom o hitnoj pomoći koji bi uskoro trebao zaživijeti.