Dočekao nas je sa zelenom fasciklom u ruci, signalizirajući da parkiramo pokraj suhe drače. Naslonjen na ruzinavu ogradu, iza koje iz prokopanog asfalta niču tri mladice masline, Tomislav Miočević nam je poželio dobro jutro u Kozici pokraj Vrgorca. Na zabačenom raskrižju podno kuće gdje živi sa suprugom, na cesti je narančastom bojom označena sveta zemlja oko koje će se, u narednim mjesecima, sukobljavati mnoštvo pretendenata.
Velika svega dvadesetak četvornih metara zbijenih u trokut, čestica 2338/3 je ključ u rješavanju imovinsko-pravnih, ali i privatnih barufa u ovom malom krškom zagorskom zaseoku. A ona je u vlasništvu stočara Tomislava za kojeg, da nismo bili upućeni, bismo pomislili da je riječ o vrsnom pravniku. Naoružan snopom dokumenata i spisa, ovaj stari znanac novinskih rubrika, u kojima redovito brani kvadrate u svom posjedu, nas je morao brzo brifirati; prije nego dođe policija, kako on kaže, i ukloni njegovo privatno vlasništvo.
'Nalazimo se na mojoj zemlji, preko koje se mora prijeći da bi se stiglo u obližnji zaseok s par kuća. Razlog zašto sam pregradio prolaz je briga za zdravlje i sigurnost moje obitelji. Naime, Mate Jujnović, vlasnik Prometa Makarska, lokalni šerif i tajkun, čija kuća se nalazi niže niz cestu, već godinama svojom samovoljom i nasilnim ponašanjem stvara probleme gdjegod ugazi. Dok smo još bili u dobre, Jujnović nam je obećao sagraditi vrtal i neke zidove, a kako se na to oglušio, posvadili smo se. Nakon toga je počeo igrati grubo, trovao mi je stoku i optužio me da sam mu provalio u kuću, a sve je kulminiralo kada me, dok sam u dvoru, kao i svake godine, pravio božićne jasle - pregazio me autom!', svjedoči Tomislav i pokazuje nam podlijev na lijevoj nozi koji, i mjesec dana nakon, treba ići previjati u ambulantu.
Otad ga, tvrdi Tomislav, ne prestaju maltretirati, a sumnja da su se u igru umješale i državne institucije. Iako je Županijski sud u Dubrovniku donio odluku da Jujnović nema pravo služnosti nad predmetnim putem, on se, po mišljenju Miočevića, udružio s tijelima Grada Vrgorca kako bi se makarskom poduzetniku omogućio prometni pristup njegovoj djedovini. Ali ovaj put mu ta uhodana gruba igra neće proći, poručuje naš sugovornik.
Tek kada smo počeli hvatati konce ove kozičarske igre prijestolja, sa obližnje uzvisine su se počeli spuštati veterani Domovinskog rata, njih sedam-osam. Kažu, trebalo ih je biti i više, ali se neki boje zamjeriti velikim igračima u kraju.
'Došli smo podržati našeg suborca Tomu i poručiti da se hrvatski branitelji nisu borili za kriminal i korupciju kojoj ćemo, nažalost, svjedočiti ovdje danas...', obavještavaju nas prijatelji našeg domaćina u vlaškom Bermudskom trokutu. Tomislav nam je objasnio da je Grad Vrgorac, pred mjesec dana, donio odluku o proglašenju sporne nerazvrstane ceste javnim dobrom, ali kako među navedenim česticama na koje se taj propis odnosi - nema ove na kojoj stojimo.
'Organi reda će sada doći raskrčiti prolaz ovim putem - a na nalogu nema oznake 2338/3! Ja sam se na ovu nepravnu naredbu žalio, a oni ne žele čekati odluku suda, nego me se žele silom rješiti. A ovo sve je zakuhao komunalni redar Željko Erceg, koji djeluje kao desna ruka Mate Jujnovića i provodi njegov teror!', iznosi Miočević u maniri iskusnog branitelja.
Erceg je, navodi stočar, u više navrata prijavljivao da njegovi psi nisu pod nadzorom i da su mu vozila protupisno parkirana, za što su pisane i popratne novčane kazne. Pošto mu je ovaj komunalni redar opetovano ulazio na posjed, među njima se rasplamsao i osobni konflikt, koji je eskalirao i nepoćudnim sms porukama. 'Prijetio mi je. Evo, vidite što mi je slao. Poziva me na obračun u četiri oka, na 'dobar stari način', bez oruđa... Sram ga ima biti, pa mogu mu biti otac...', odmahuje glavom Tomislav.
Kao da nam nije bilo već dovoljno zamrzlama, u taj moment se začuje kolona vozila iza zavoja. Pristižu tri policijska vozila i kamion Čistoće. Miočevićeva ekipa se slaže u trokut, pozornica je namještena. Pridošlice parkiraju i lijeno izlaze iz automobila. Dogegaju se do veselog raskrižja i pristojno požele dobro jutro. Družina iz mini-maslinika jednako lijepo ozdravi i dočeka ih kraj ruzinave ograde. Ovdje smo, ipak, već svi domaći.
Pregovori traju, izmenjuje se tužiteljstvo i obrana, a Tomislav vodi glavnu riječ. Kaže, neće dozvoliti uzurpaciju svog terena, bez da mu prvo predoče rješenje o izvlašćivanju, a za što je potrebno učestvovanje geodeta i razbijanje zemljišta na više čestica, uz popratnu izdašnu naknadu. Pomoćnik načelnika vrgoračke policije Drago Vukoslav ga uvjerava da nikome neće biti oduzeta imovina, već da je samo u pitanju osiguravanje sigurnosti za pješake i promet. Vlasnik trokuta ne želi ni čut'. Zahtjeva odluku suda na svoju žalbu i tvrdi da tri maslinice na cesti ne dovode ničiji život u pitanje. 'Moram braniti svoje, kad me već hrvatska policija ne želi zaštititi od Jujnovića i njegovih pajdaša! Ja za ovu štetu koju mi nanosite, neću tužiti ni Grad, ni Čistoću ni policiju, nego osobu koja uklanja moje privatno vlasništvo. Meni je tih ljudi žao, ali ja tu ne mogu ništa...', sliježe ramenima Tomislav.
Policija nije imala druge opcije nego nazvati komunalni odjel da im dostavi predmetno rješenje, pa smo narednih pola sata proveli u statiranju usred makijaste podbiokovske scenografije. Nakon ove, pomalo dosadne, dramske pauze, papir s daljnim uputama radnje je donio, ni manje ni više, nego prozivani redar Erceg, koji je hladno i službeno izvršio svoju dužnost i nestao iza prijevoja Kozice.
Slijedio je veliki finale u kojem će Miočević, doduše bez ovacija, biti iznešen s bine, a scena spuštena. Baš kao što je scenarij i predviđao, policija je vlasniku čestice 2338/3 pročitala naputke iz režije i zamolila ga da djelatnicima Čistoće dozvoli pristup preko narančaste crte kako bi uklonili podignuto željezo i nejaka stabalca. Tomislav je na to spremno odmahnuo glavom, a pomoćnik načelnika još spremnije zamahnuo rukom u znak akcije. Par krupnih Vrgorčana u modrim odorama je nježno ispratio Miočevića s njegovog, kako piše u katastru, pašnjaka, a dečki iz Čistoće su navalili na barikade. Sve je bilo gotovo za par minuta.
Nakon što je razbijena prva blokada, a gard se spustio par metara niz ulicu, službe reda i higijene krenule su nadirati dublje niz cestu prema nigdje (i Jujnovićevoj kući). Naime, i na drugom kraju Tomislavovog posjeda je bila podignuta kapija, a i nju je valjalo probiti. Doduše, gazda je za ovu imao manje interesa, jer ga ona ne štiti od novih bliskih susreta s vozilima vlasnika Prometa Makarske i Sinj.
Sa zvukom udaranja metala o pod je izašala i Tomislavova supruga, koja je upozorila ruševinare da joj 'ni slučajno ne diraju cviće' pa ih ljubazno ponudila kavom i sokom. Ovi su to, jednako kurtoazno odbili i, umjesto napitaka, krenili ulijevati asfalt u kvadrat u trokutu. Bio je to jedan od onih dobro poznatih hrvatskih antiklimaksa, kakav bi svaki domaći film poželio. Doduše, ova će priča zasigurno ponuditi i nastavak. A tko zna, možda već i prva noć nad Biokovom posadi novo imovinsko-pravno sjeme u kozičanski đavolji trokut.
