Advent je u Sinju samo naizgled idiličan; ovih ga je dana potamnila tragedija koja je snašla devetogodišnju djevojčicu Martu i njezinu obitelj. Podsjetimo, uslijed odlamanja kamene građe posredno prouzročene olujnom burom, dijete je na povratku s - da ironija bude veća, vjeronauka - ozlijedio ulomak kamena sa stare kuće. Djevojčica je operirana u splitskom KBC-u, još je na respiratoru, ali izvan životne opasnosti.
Dan nakon teške nesreće bura je jenjala, ljudi su izišli na kavu na sunčanu stranu Pijace, no strasti se nisu utišale. Vidljive su i posljedice nevremena udruženog sa starim građevinama i pogibeljnim stablima; na svakom koraku su ostaci krša (unatoč intervencijama komunalaca i vatrogasaca), stabla iščupana iz korijena, slomljeno veliko granje.
‘Ovo ne pamtim...‘
U blizini Alkarskog trkališta oprezno šeće obitelj Vugdelija; tata Rino nosi malenu Kjaru u naručju. Majka Tina nam govori:
- U ulici Fra Ivana Markovića, prema groblju (tamo mi žive roditelji), sve je puno kamenja. Bilo nas je strah da će nam neka cigla pogodit auto, ali ovakvu nesreću nitko nije očekivao ni u najcrnjem snu, to što se dogodilo curici - krši ruke mlada Sinjanka, referirajući se na nesreću na gradskom lokalitetu naziva Litrin Obor. Riječ je o možda najstarijoj jezgri grada Sinja, sa kućama koje "broje" po više stotina godina, ali i sa opasnim stablima koja rastu između tih kuća - rekonstrukcija nesreće pokazat će točno što se zbilo.
No, za razliku od drevna Litrina Obora, Alkarsko trkalište je adresa koja postaje "in" svakog ljeta u kolovozu, o svetkovini Velike Gospe i pogotovo Alke. Na žalost, ni ta adresa uslijed olujnog vjetra nije "prošla lišo".
- Što je Njujorku Manhattan, to je Sinju Alkarsko Trkalište! Do jučer sam bio ponosan što ovdje imam kuću, ali nakon ovakvog nevremena, strah me pomalo. Već 53 godine živim u Zagrebu, ali često dolazim u Sinj, pogotovo sad kad sam u penziji, i ovakve nevere ne pamtim - iskren je umirovljeni inženjer agronomije Ivo Delonga, vlasnik atraktivne vile s bazenom uz Trkalište.
U dvorištu vile gomila je odrezanog granja.
- Sve je to vjetar u noći počupao. Javili su da će početkom tjedna komunalci doć izrezat drva, pa s njima u Caritas. Eto, barem nešto dobro u ovoj nevolji, kakve ne pamti grad Sinj još od Domovinskog rata...
Ironično, došao sam u Sinj zbog - obrezivanja drveća oko kuće, ali me priroda preduhitrila - mračno primjećuje Delonga, upućen u stanje drveća posađenog duž trkališta.
- Prvo i drugo srušeno stablo su maruni, autohtono drveće ovog podeblja, za razliku od platana, koje je netko došao na ideju također naknadno posaditi. Prvi su maruni posađeni još 1914.; dakle, to su vrlo stara i potencijalno opasna stabla. Inače vam 60 posto drveća u Sinju, da tako kažem "većinski paket" čine - iznenadit ćete se - lipe - upućuje nas Delonga, u iščekivanju komunalaca s pilama.
Bulj: ‘Nemoćan sam...‘
Hitamo preko dupkom pune Pijace do Litrina Obora, tik na korak do nje. Dakle, lokaliteta u najbližem središtu ponosnog, no dobrano oronulog Sinja grada.
Tamo stanuje i starosjedilac, te očevidac nesreće koja je snašla djevojčicu, Dušan Milanović Litre. Ispod nadstrešnice ključarske butigice "Balatura" prepričava viđeno, još uvijek vidno potresen.
- Ne pamtim ništa gore u ovom dvorištu, u svom životu. Znala je bura i ranije puhat i njihat stabla, ali ovakav lanac nesreće nikad se nije zbio. Nikad - govori skoro šaptom, referirajući se na okolnost da je u dvorištu preko puta bura najprije iščupala stablo, koje se potom srušilo na električne vodove uglavljene u vanjsko ziđe susjedne kamene kuće. Uslijed tog pritiska stabla na vodove, komadi stare kamene fasade odlomili su se kao da su lego-kockice; na žalost, djevojčica se u zlosretnom trenutku zatekla baš na tom mjestu.
- Dok sam se snašao i izišao, već su se okupili ljudi i pružali pomoć djetetu dok se čekalo na Hitnu. Ne pamtim ovakav prizor, trideset godina sam tu... Inače se ovdje svako ljeto održavaju koncerti, ovo je staro srce grada - možda malo i prestaro. Strah me - priznaje Milanović Litre dok stoji ispred svoje kuće i u blizini odavno zatvorenog "PC-kluba za zabavu" s požutjelim natpisom "Milano". Pored njega oprezno gazi Ivica Filipović Grčić. Izlazi iz kuće, veli, samo kad mora. Lovi nadstrešnice, Litrin Obor postalo je crni punkt Sinja, kamenje i crijepovi sa starih kuća posvuda su - Filipović Grčić inače je djelatnik Čistoće, radni tjedan za njega i kolege bit će naporan, ali sve je to ništa. Da se bar nije dogodilo to što jest.
Uto stiže gradonačelnik Bulj sa zamjenikom, stalno je, kaže, u kontaktu s roditeljima unesrećene djevojčice. Liječnici rade što mogu i znaju, ostali - i on - mole Boga.
Božjeg zagovora nikad dosta, no što je s operativnim djelovanjem u svrhu prevencije budućih nevolja?
- Što god mogu, učinit ću; a ne mogu puno, jer zakon o privatnom vlasništvu je takav da svako interveniranje zadire u privatnost posjeda. Tu je i komplicirana procedura oko kulturno zaštićenog dobra, slažem se da tu štošta treba pojednostavniti, lišiti suvišne birokracije. Koliko možemo, radimo; evo, nedavno smo kupili nove vatrogasne ljestve od 37 metara, kao da smo znali. Bilo je skoro trideset dojava vatrogascima za intervencije nakon ove nevere. Puno grobljanskih mjesta i spomenika je također oštećeno zbog rušenja stabala, naći ćemo neki model za pomoći ljudima da to poprave. Sve ćemo riješit, da se bar curici nije ovo dogodilo. Jedino na to ne možemo sad utjecat, to mi je najveća bol. Samo da bude dobro, daj Bože - ufa se Bulj.
Junak Josip
Junak iz sjene u sinjskoj nesreći je komunalni redar Josip Vučić, koji je u trenutku tragedije reagirao prisebno i reanimirao djevojčicu.
- Kad sam ga vidio krvavog ispred sebe, noge su mi se odsikle. Svaka mu čast šta je reagira tako prisebno - zahvalno ističe Prvi građanin Sinja.
U gradu Sinju štošta treba mijenjati; stare kuće i stabla jesu "tempirane bombe", ali ni socijala ne stoji najbolje, drži Vanja Šabić, umirovljena sudionica Domovinskog rata iz sektora saniteta.
- Sinj je slijepo crijevo! Ministrica kulture hvali se za izdvajanja za kulturu, a šta mi od toga imamo? Ništa! Dajte mi da govorim pet minuta u Saboru, pa ću vam nabrojat šta nam sve triba! Ne bojim se nikoga, rat mi je oštetija zdravlje, hodam sa štapom ali nemam dlake na jeziku - grmi Vanja, udana u Brnaze.
- Kakva nam je socijala? Takva da ja sa ratnim stažem imam sto eura mirovine. Nemamo prihvatilište za beskućnike, nemamo Sigurnu kuću za žene, uvozimo Nepalce da nam rade umisto da prekvalificiramo naše mlade i pošteno im platimo za rad. Sinj ima trideset godina zaostatka, grad se raspada i tribala se dogodit tragedija da to izbije na vidjelo - smatra razjarena Sinjanka koja se, veli, nakon rata ne boji ničega.
Pa čak ni izlaska u Sinj po buri.
