Slavodobitnik 307. Sinjske alke je alkar Frano Ivković iz Brnaza, 38-ogodišnji voditelj jahanja i potkivač u Alkarskoj ergeli. Slavodobitnički plamenac osvojio je s ukupno devet punata, poslije dva pripetavanja. Na junačkoj pobjedi čestitao mu je alkarski vojvoda Mario Šušnjara. Ivković je debitirao u pratnji barjaka 2006. godine, a 2013. godine kao alkar kopljanik. Bio je slavodobitnik jubilarne 300. Sinjske alke, plamenac je na svom koplju ponovno ponio 2019. godine.
Slavodobitnik Ivković oženjen je liječnicom Lucijom s kojom ima sinove Pavu i Andriju. U obitelji Ivković tradicionalno su uzgajali konje, a Franin otac Davor godinama je vlastitom kočijom i zapregom na dan Alke vozio vojvodinog ađutanta.
Do trećeg najdražeg trofeja Ivković je došao jašući na kobili Luna u vlasništvu obitelji Jukić. Momak Frane Ivkovića je Mario Blajić iz Turjaka, zamjenik harambaše, profesor kineziologije u OŠ Ivana Mažuranića, Obrovac Sinjski.
Ovogodišnja završna alkarska fešta održana je pred više od osam tisuća gledatelja. Samo polovica njih bili su među sretnicima na tribinama uz stazu, a ostali su se natiskali na početku i na kraju staze alkarskog trkališta i uz velike ekrane video-zidova. Sve je počelo u ranim jutarnjim satima kada su pucnji mačkula sa staroga Grada počeli buditi Sinjane i Cetinjane dok je Gradska glazba ulicama svirala budnicu.
Vojvodin govor
Vojvodin ađutant, alkar Josip Jadrijević, sa svojim momkom Ivanom Vučkovićem obišao je predstavnike civilne, vojne i crkvene vlasti i u vojvodino ime pozvao ih na slavlje. U 13 sati kod alaj-čauša Ivice Filipovića Grčića okupili su se alkari, a uskoro su im se pod vodstvom harambaše Ive Vukasovića Parinog priključili i alkarski momci. U svečanoj povorci prošli su Sinjem i došli u Alkarske dvore gdje se odvijao tradicionalni vojvodin prijem. Poslije svečane smotre alkarska povorka zaputila se na trkalište. Himnom "Lijepa naša" odana je počast Republici Hrvatskoj, a minutom šutnje počast svim poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata i prvom hrvatskom predsjedniku i počasnom alkarskom vojvodi dr. Franji Tuđmanu.
Prije nego je alkarima poželio čvrstu desnicu i oko sokolovo, a momcima držanje dostojno pradjedova te 307. alkarsko nadmetanje proglasio otvorenim, alkarski vojvoda Mario Šušnjara održao je svoj prvi govor u toj ulozi i - položio ga s izvrsnim. S konja, bez čitanja, održao je govor kakav dolikuje zapovjedniku vitezova. Nakon što se na početku obratio narodu junačke Cetinske krajine i svim nazočnim gledateljima, ponaosob je pozdravio glavne goste na svečanoj tribini: pokrovitelja 307. Sinjske alke i predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, predsjednka Republike Slovenije Boruta Pahora, predsjednka Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, potpredsjednika Tomu Medveda i sve ministre, Borjanu Krišto, predstavnicu hrvatskog naroda iz Bosne i Hercegovine, splitsko-makarskog nadbiskupa mons. Dražena Kutlešu, provincijala Marka Mršu, sinjskog gvardijana fra Marinka Vukmana i župnika fra Antonija Mravka, sve župane hrvatskih županija na čelu s Blaženkom Bobanom, gradonačelnike Zagreba i Vukovara, Tomislava Tomaševića i Ivana Penavu, predstavnike diplomatsko-konzularnog zbora, HV i MUP-a, generale i admirale, branitelje i dragovoljce i sve udruge iz Domovinskog rata, posebno obitelji poginulih. Pozdravio je i predstavnike alkarima prijateljskih viteških udruga iz Italije, Grčke, Mađarske, Švicarske i Austrije kao i "Trke na prstenac" iz Barbana. Na kraju je posebno pozdravio domaćine slavlja predsjednika VAD-a dr. Stipu Jukića i gradonačelnika Mira Bulja.
U nastavku je podsjetio na presjek povijesti Sinja i Cetinske krajine za koju je rekao da je bila krvava i teška, ali su Sinjani i Cetinjani unatoč svemu ostali svoji na svome. Povijest se, kazao je vojvoda Šušnjara, ponovila 1991.-1995. godine kada je hrvatski narod stvorio neovisnu i međunarodno priznatu hrvatsku državu, a branitelji je uspješno obranili od velikosrpske agresije.
'Uzalud sve bez ljudi'
U nastavku Šušnjara je podsjetio na sva hrvatska postignuća od međunarodnog priznanja, posebno na euroatlanske integracije koje se ove godine zaokružuju ulaskom u šengenski prostor i od početka naredne godine uvođenjem eura. Spomenuo je i nedavno otvaranje Pelješkog mosta, zahvalio aktualnoj i svim ranijim vladama koje su na tome radile i zaključio: "Puno možemo postići kada zajednički radimo."
Ukazao je i na najveći hrvatski problem, demografiju. Sve nas je manje, kazao je vojvoda Šušnjara i dodao: "Uzalud nam napredak ako ostanemo bez onoga najvažnijeg – ljudi." Stoga je, zaključujući govor, pozvao sve nas, a posebno političare, gospodarstvenike i znanstvenike da udružimo snage, damo najbolje od sebe i zaustavimo negativne demografske trendove.
Nakon što se oglasio zov alkarske trube krenulo je samo natjecanje. U prvoj trci sa skromnim rezultatima, tek 19 punata uz samo jedan pogodak "u sridu". Druga trka rezultirala je skorom od solidnih 26 punata i četiri pogotka "u sridu". Poslije druge trke alkari Ivo Zorica, Kristijan Bikić i Frano Ivković imali su po pet punata dok su Tino Radanović i Frano Talaja imali po punat manje. U trećoj trci Zorica, Bikić i Ivković pogodili su "u jedan", a kako nitko drugi nije imao više od pet punata oni su tako osigurali pripetavanje. U prvom pripetavanju Bikić je promašio, a Zorica i Ivković pogocima "u jedan" osigurali su nastavak bitke. U drugom pripetavanju Zorica je ponovno pogodio "u jedan". Kada je sa starta krenuo Ivković cijelo gledalište bilo je na nogama. Koplje Frane Ivkovića pogodilo je "u dva" pa je taj vitez po treći put postao slavodobitnik.
Slavodobitniku je alkarski vojvoda Mario Šušnjara na koplje privezao plamenac hrvatske trobojnice, svakom alkaru najdraži znamen trijumfa i čestitao mu na junačkom megdanu. Uz to ga Viteško alkarsko društvo daruje zlatnom plaketom Alke, a njegova momka srebrnom plaketom Alke. Slavodobitnik je osvojio i novčanu nagradu od 40.000 kuna.
Slavodobitnika i njegova momka nagradio je i pokrovitelj, predsjednik RH Zoran Milanović. On je osobno slavodobitniku uručio sablju i zlatni prsten s ugraviranim hrvatskim grbom, a njegovu alkarskom momku jatagan i srebrni prsten s hrvatskim grbom. U toj prigodi Milanović je kazao: "Primi ove darove i ponosno ih pronesi ulicama grada Sinja. Viteže, budi ponosan!"
Potom je, u nastavku, kazao da nitko kao Sinjani i Cetinjani nema dualitet identiteta. Na jednoj strani je muško i ratničko, a na drugoj nježno, Marijino. "To je identitet ovoga naroda", kazao je Milanović, "i on je poseban". Izrazio je zadovoljstvo što je Alci nazočio slovenski predsjednik Borut Pahor kojega je cijelo gledalište pozdravilo dugotrajnim pljeskom. Govor je zaključio riječima: "Živjeli, živjela Alka! Sretno!"
Kada je alkarska povorka s ponosom krenula prema centru drevnoga Sinja, sa slavodobitničkim plamencom na koplju Frane Ivkovića, sa staroga Grada odjekivali su plotuni mačkula u čast slavodobitnika, u čast Alke.