StoryEditorOCM
Zagorafantastična atmosfera

Slavilo se u Brnazama, stotine čestitara stiglo je pred kuću slavodobitnika, a on obećava: ‘Dogodine ću za ćaću osvojiti i Baru‘; Pričali smo i sa suprugom: ‘Uvijek je najbolji kada treba‘

9. kolovoza 2022. - 08:49

Neopisivo. Samo takvom riječi može se dočarati fantastična atmosfera u širokom dvorištu obiteljske kuće Frane Ivkovića, slavodobitnika 307. Sinjske alke i ponosnog vlasnika trećeg plamenca hrvatske trobojnice, koliko ih je taj vitez do sada ponio na svome koplju.

Još dok su sa staroga Grada u čast slavodobitnika gruvale mačkule, čestitari su bili na putu prema Ivkovića glavici u Brnazama znajući da će uskoro u svoj obiteljski dom Frano na koplju u junačkoj desnici donijeti najdraži trofej. Prve čestitare i čestitke dočekale su i podijelile radost s pridošlima Franina supruga Lucija, koja je držala u naručju sina Pavu, majka Anđelka i druga rodbina.

Slavodobitnik po treći put Frano Ivković: ovaj 38-ogodišnjak iz Brnaza, inače voditelj jahanja i potkivač u Alkarskoj ergeli, osvojio je Alku s ukupno devet punata poslije dva pripetavanja

Danju tradicija, noću zabava! Sabrali smo dojmove s Alke, u jednom je trenutku bilo jasno tko je iz Sinja, a tko samo pridošlica. Naša reporterka primjetila je i jedan važan problem

Dr. Lucija Ivković, liječnica, podijelila je s Franom sve njegove alkarske radosti. Prvi plamenac na jubilarnoj 300. Sinjskoj alci kao djevojka, a onaj iz 2019. godine i nedjeljni kao supruga i majka njihovih dvaju sinova.

– Sretni smo, veseli, prštimo od neizmjernog zadovoljstva što je Frano ponovno osvojio najdraži trofej. Ne mogu reći da smo očekivali pobjedu. Frano nas je iznenadio, takav je inače, uvijek je najbolji onda kad treba. Treću trku gledala sam sa sinom Pavom i navijala, a kad je Frane postao pobjednik požurili smo kući jer sam znala da će stići na stotine čestitara, koje je red i običaj uredno ugostiti i počastiti.

Zagrljaj će reći sve

Vi niste rođena Sinjanka. Jeste li savladali "gradivo" što vam je u ovakvim prilikama činiti kao supruzi slavodobitnika?

– Dakako da jesam. Naučila sam, hvala Bogu, i kroz osobno iskustvo. Sada je najvažnije sve iskoordinirati, organizirati, pripremiti, da ovo slavlje koje je već počelo bude dostojno slavodobitnika. Očekujemo veliki broj ljudi jer se zna da su svi pozvani, cijelo selo i svi drugi gosti.

Što ćete reći Frani kada dođe?

– Sve ću mu reći zagrljajem i poljupcem.

I vi volite konje, često ste u sedlu. Rodili ste dva sina. Vidite li ih kao buduće alkare?

– U štali imamo i vlastitog konja. Tu ljubav koju prema konjima gajimo ja i Frano prenosimo i na djecu. Bit ću sretna ako jednoga dana nastave očevim stopama te da on bude ponosan i na njih kao alkare.

Dok smo razgovarali s Lucijom u dvorištu su već bili postavljeni stolovi za koje se moglo smjestiti desetke gostiju. Uskoro su – nevjerojatno kako brzo, kao da je domaćin unaprijed sve pripremio – na stolove počele stizati najprije košare s kruhom, onda na pladnjevima obilje sira i pršuta, nedugo zatim i pečeni odojak.

image

Frano sa suprugom i sinom

Ante Čizmić/Cropix

U dva velika badnja napunjena netom prispjelim ledom hladilo se pivo i mineralna, a na stolovima su se našle mnogobrojne boce vina. Posao konobara preuzeli su Franina rodbina, susjedi i prijatelji.

Iz zaustavljenog automobila čija se sirena nije prestajala oglašavati izišao je Davor Ivković, Franin otac. Došao je ravno s alkarskog trkališta. Stigao bi i prije, ali kako odbiti ruke čestitara, a valjalo je i nazdraviti.

– Na cilome svitu ovoga trenutka nema ponosnijeg ćaće od mene. Da sutra umrem bio bih presretan. Ja cijeli život držim konje i neizmjerno volim Alku. Ovi gospodin, Tomislav Obrovac iz Đakova, mene je za 300. Alku upita mogu li ti ja sina prikrižiti, dati mu blagoslov. Čuo to jedan sa strane i pita šta se ruga. Ja mu kažem možeš, prikriži ga. Frano dobio 300. Alku.

Danas me ponovno pita može li ga prikrižiti. Ja se ponovno složim, kažem da može. Frano i danas dobio Alku. Nije me iznenadio. Samo sam rekao da će dati Bog. I dala je naša Gospa i ovu godinu. Znam da neće na ovome stati. Bit će još, opet. Dok sam ja živ neka za mene dobije jednu Baru. Ja sam lošega zdravlja i rekao sam mu: Frano, dobij za mene jednu Baru jer ja se cijeli život bavim sijenom, a Bara je sinonim za livadu alkaricu.

Alku sam gledao s Franinim starijim sinom, mojim unukom Pavom, koji je dobio ime po mojoj materi. Kad je na početku pripetavanja Pave rekao "Dobit će ćaća", ja sam bio siguran u Franinu pobjedu – kaže slavodobitnikov otac Davor.

Kada je dvorište ispunilo već nekoliko stotina pristiglih čestitara stigao je i slavljenik. U desnici koplje, a na njemu vijori trobojnica. Čim je izišao iz automobila u zagrljaj mu se bacila supruga Lucija.

– Svaka Alka duboko se urezuje u dušu. Reći će vam to svaki slavodobitnik. Ipak, meni je najviše pri srcu ona jubilarna, 300. Alka, koja se održavala 2015. godine. Bio sam presretan i osvojenim plamencem 2019. godine. Ova mi je ipak mrvicu draža i slađa jer sam je dobio poslije dva pripetavanja, najprije s dvojicom, a onda s jednim alkarom.

VELIKI FOTOIZVJEŠTAJ IZ SINJA Pogledajte tko je sve došao na Alku, bilo je puno poznatih faca. No, svi su komentirali da netko nedostaje...

Kako niste iskoristili priliku već u prvom pripetavanju, nakon što je Ivo Zorica pogodio "u jedan", a Kristijan Bikić promašio?

– Bio sam siguran da sam dovoljno visoko podigao koplje za pogodak "u dva". Nije bilo dovoljno. U posljednjoj trci, nakon što je Ivo ponovno pogodio "u jedan" bolje sam se skoncentrirao, podigao još više koplje i pogodio "u dva".

Je li ovo kraj vašega slavodobitničkog niza?

– Ja vjerujem da nije, prije mislim da još nisam ni na sredini.

Majka je najsretnija

Kaže vaš otac da hoće Baru?

– Tu želju ću mu nastojati ispuniti dogodine. Moram zahvaliti ocu, svojoj supruzi i cijeloj obitelji. Iako su na sebe preuzeli dio poslova na našem gospodarstvu, stalno su me poticali, bili uz mene, podržavali me. Bez njih sve ovo ne bih ostvario. Zahvaljujem i kolegi Josipu Jukiću koji mi je i ustupio svoju kobilu. Bez dobrog konja nema alkarske pobjede – kaže slavodobitnik Frano Ivković, dodajući da je kao alkar još zadovoljniji ovogodišnjim natjecateljskim izdanjima jer se, kaže, ne pamti da su se iste godine Bara, Čoja i Alka dobile poslije dvostrukog i trostrukog pripetavanja.

image

Frano s roditeljima

Ante Čizmić/Cropix

Majku Anđelku upitali smo ima li itko sretniji od matere kada sin u kuću donese slavodobitnički plamenac?

– Mislim da nema nitko sretniji od mene. Majka je majka. Jako sam sretna i ponosna na svog sina Franu. Ovo sve pripisujem i zahvaljujem našoj Gospi Sinjskoj, Majci od milosti. Kad ga je njegova supruga Lucija obukla ja sam ga blagoslovila i rekla mu "Sine dragi, neka se vrši volja Božja. Neka draga Gospa čuva sve alkare". Sanjam i uzdam se u Boga da ću dočekati i unuka alkara. Voljela bih da to dočekam – kaže Franina majka Anđelka.

Radost i veselje sa svojim alkarom dijeli i njegov alkarski momak Mario Blajić iz susjednog naselja Turjaci.

– Ovo nam je treća Alka u nizu. Prva je bila 300., jubilarna, draga na svoj način, ali ova treća uz tri pripetavanja, e to se rijetko događa. Vjerujem da Frano na ovome neće stati. Ja ću mu kao momak pomagati koliko god budem mogao samo da se domognemo još nekog alkarskog trofeja – kaže Mario Blajić.

image

Frano i Mario Blajić

Ante Čizmić/Cropix

Dok je Frano neumorno primao čestitke, a već se bilo okupilo nekoliko stotina gostiju, od jednog njegova susjeda, poznanika potpisnika ovih redaka, čuo sam i sljedeći komentar: Ja vjerujem da je Franin pradjed Šimun, zvani Šimuneta, večeras organizirao slavlje i na nebu. Šimuneta je bio veliki ljubitelj i uzgajivač konja, nadaleko poznat. Sigurno se na nebeskim livadama sada veseli, jer nije mala stvar tri puta dobiti Alku, a Šimunetinu praunuku Frani to je pošlo za rukom.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
25. studeni 2022 18:07