StoryEditor
ZagoraSEKUNDARNE SIROVINE

Recikliranje starog željeza i ekologija: Kina nas je očistila od olupina, onda su otkupne cijene pale, a ‘divlji‘ se deponiji aktivirali

27. srpnja 2020. - 21:56
NIKŠA STIPANIČEV/HANZA MEDIANIKŠA STIPANIČEV/HANZA MEDIA

Ako bi netko napravio kvalitetnu analizu sadržaja divljih deponija otpada, došao bi sigurno do zaključka da su najmanje bacane i odlagane olupine automobila ili dotrajalih elektrokućanskih aparata, odnosno svega izrađenog većinom od željeza i drugih metala.

Takav zaključak je izvjestan, samo što to nije rezultat ekološke osviještenosti nego stimulativnih cijena koje su vladale na tržištu sekundarnih sirovina prije 10-15 godina. Tadašnje cijene rezultat su tržišne konjukture koju je i na hrvatskim prostorima proizvela Kina u vrijeme tamošnjeg dvoznamenkastog rasta bruto društvenog proizvoda i priprema za domaćinstvo Olimpijskih igara 2008. godine.

Radi se o vremenu kada je ta najmnogoljudnija zemlja svijeta neutaživo bila gladna čelika za nove građevine i bakra za električne vodiče. Pa su brodovi u to vrijeme jeftinim kineskim proizvodima putovali prema Europi, pa i Hrvatskoj, a u drugom smjeru vukle su se pune brodske stive iskomadanih starih automobila, štednjaka, frižidera, dotrajalih aluminijskih i bakrenih kabela...

Tamo negdje 2005. godine Hrvatska je bila doslovno zatrpana divljim odlagalištima starih automobila i elektrokućanskih aparata ili onoga što je od njih ostalo. Do tada ta vrsta otpada nikome nije bila zanimljiva, osim vlasnicima koji su gledali priliku kako olupinu neprimijećeno ostaviti negdje u šumi, kakvoj vododerini, uz cestu koja se rijetko koristi i slično. Onda su, kao gljive poslije kiše, počele izrastati otkupne stanice otpadnog željeza i drugih metala.

image
Jakov Prkić/Hanza Media

- Ja sam slučajno ušao u taj posao koji je u Hrvatskoj iniciralo nekoliko velikih igrača. U samim počecima otkupne cijene starog željeza, bakra, aluminija, olova i drugoga bile su manje od današnjih, ali je bilo puno isplativije nego danas jer je cijena naftnih derivata bila 2-3 puta manja pa se isplatilo u osobno vozilo utrpati dotrajali štednjak i hladnjak i dovesti ga do otkupnog punkta. Sjećam se da sam prvim kupcima takav otpad, a jednako je vrijedilo i za olupinu automobila, plaćao 15-20 lipa po kilogramu.

Onda su cijene počele nezaustavljivo rasti, u odnosu na početne i deset puta. Bilo je važno što više otkupiti. Prodavača nitko nije pitao otkuda mu to što je donio, a nije se gledalo ni koliko je kvalitetno, je li staro željezo izjela hrđa ili otpadni bakar ima nepripadajućih primjesa. Staro željezo, uključujući automobilske i druge olupine dosegnulo je otkupnu cijenu od 2 kune po kilogramu, bakar do 35 kuna, mesing i do 20, a bronca do 25 kuna, aluminij se plaćao 7-8 kuna, a olovo 5-6 kuna. Svi su bili zadovoljni.

Prodavači jer su unovčili do tada nevrijedne stvari, mi otkupljivači imali smo solidnu zaradu, veliki igrači kojima smo mi isporučivali otkupljene količine, a kojima su oni punili brodove i slali ih u Kinu te naši ekološki aktivisti, jer je veliki broj ljudi bez ičijeg naloga uklanjao godinama u prirodu odbacivane metalne otpatke – kaže naš poznanik koji ne želi da mu se navodi ime.

Zaustavljanje i početak pada povoljnih tržišnih okolnosti korespondirao je s početkom financijsko-ekonomske krize 2008., a i u Kini, koja je te godine bila domaćin OI, uvelike su se smanjile dotadašnje potrebe. Koliko su god nekoliko prethodnih godina nekontrolirano rasle, otkupne cijene metalnih sekundarnih sirovina krenule su u sunovrat.

Danas se staro željezo otkupljuje od 0,25 do 0,60 kuna za kilogram, a automobilske olupine od 0,20 do najviše 1,10 kuna, ako je automobil kompletan i s urednim vlasničkim papirima. Bakar se otkupljuje za 2,5 do 8,20 kuna po kilogramu, mesing po 4,5 kuna, bronca kunu više, aluminij od 0,40 do 1,5 kuna, olovo od 1,4 do 1,8 kuna, akumulatori po 1,10 kuna, prokrom od 0,40 do 1,20 kuna, elektronički otpad 3 kune...

Prema našim izvorima, na području Splitsko-dalmatinske županije ima svega 4-5 otkupljivača uredno registriranih za tu djelatnost, koji udovoljavaju propisanim uvjetima, a ima ih najmanje 12 koji rade taj posao.

Iza ovih koji praktično rade ilegalno stoji netko snažan, pokriva ih. Naš izvor pokazuje prstom na inspekciju zaštite okoliša i velike igrače za koje ovi otkupljivači rade.

- Da inspekcija zaštite okoliša kvalitetno obavlja svoj posao u Cetinskoj krajini se, primjerice, ne bi moglo dogoditi da se na udaljenosti manjoj od 50 metara od izvora manje rijeke ili od vodotoka rijeke Cetine formira odlagalište od više desetaka ili stotina starih automobila, tu ih se reže i rastavlja, a nitko ne kontrolira kuda odlazi motorno ulje. Na otkupnim punktovima, koji, ponavljam, rade za velike igrače, nema separatora ulja. Budući da i dalje nesmetano rade, ja zaključujem da sami otkupljivači ili oni za koje otkupljuju dobro "podmazuju" – kaže naš sugovornik.

U Cetinskoj krajini, koju potpisnik ovih redaka najbolje poznaje, ponovno se na divljim deponijima mogu vidjeti olupine starih automobila i odbačeni elektrokućanski aparati.

Male otkupne cijene postale su destimulativne. Onima koji prikupljaju sekundarne sirovine da bi došli do koje kune puno je jednostavnije i isplativije skupljati plastične boce koje onda mogu unovčiti u gotovo svakom prodajnom centru. Cijenu toga platit će okoliš.

Najljepši dijelovi prirode ponovno su se počeli "kititi" otpadom koji je zbog ne tako davne tržišne konjukture bio očišćen, a danas je ponovno u "šaka u oko".

SAD ima zaštitne carine


Do sunovrata cijena otpadnog metala došlo je prvenstveno radi smanjenja potražnje iz Kine. U isto vrijeme Amerika je na metalne sekundarne sirovine uvela zaštitne carine jer se uvozom počelo dovoditi u pitanje recikliranje otpada koji su sami proizvodili.

U taj prostor ubacila se Turska kao veći kupac, ali je optimizam prema kupcima iz te zemlje ubrzo splasnuo jer nisu mogli ni približno "progutati" količine koje se nude.

Iskopaj, pa prodaj


Koliko je u najboljim godinama bilo isplativo sakupljati i prodavati staro željezo, ispričali su nam u Hrvacama. U tom naselju desetljećima su u vododerinu uz cestu Hrvace – Rumin, zapadno od igrališta NK Hrvace, bacali olupine automobila i kućanskih aparata.

Jedan njihov sumještanin koji je imao rovokopač dosjetio se da bi taj odbačeni otpad mogao unovčiti. Pa je prekopao cijeli prostor, izvukao na desetine odbačenih metalnih naprava i zaradio solidni novac.

Izdvojeno

29. srpanj 2020 22:01