StoryEditor
Zagora‘NAUČI ŽIVJETI‘

Prva godina programa prevencije ovisnosti je za njima, stručnjakinje iznose dojmove: Nije lako kad roditelji kažu: ‘Neka mali zapali i popije!‘

Piše Branko Radonić
18. veljače 2021. - 23:50
Prva godina projekta bila je itekako uspješna, drže naše sugovorniceBranko Radonić

Trogodišnji program "Nauči živjeti“ kojega provodi Zajednica Pape Ivana XXIII. s Velikog Prologa u partnerstvu s Osnovnom školom Vrgorac i Osnovnom školom don Mihovila Pavlinovića Metković, osmišljen je u okviru univerzalne razine prevencije za djecu i mlade koji nisu u visokom riziku od razvoja problema ovisnosti te se provodi u školskom okruženju, uz uključivanje obiteljskog okruženja.

Tim programom nastoji se spriječiti, smanjiti ili odgoditi početak zlouporabe sredstava ovisnosti, pružajući sudionicima informacije i vještine neophodne za rješavanje problema. Iako se radi o jedinstvenom projektu na našem području, za njega smo pronašli čak tri itekako kompetentne sugovornice, psihologinje Milku Ramić i Klaru Boto iz Zajednice Pape Ivana XXIII. i pedagoginju Osnovne škole Vrgorac Mone Ademi.

Opijanje s 13 godina

Program "Nauči živjeti" prvotno je osmišljen za srednje škole, ali se provodi već u osnovnim školama. Koji je tome razlog?
KLARA: - Dostupna znanstvena istraživanja i iskustvo Zajednice pokazali su da eksperimentiranje sa sredstvima ovisnosti kreće u dobi od 13 godina ili ranije. Rezultati međunarodnog istraživanja o pušenju, pijenju alkohola i uzimanju droga među učenicima u dobi od 15 i 16 godina pokazali su da je u Hrvatskoj čak 42 posto učenika izjavilo da je popilo barem jednu čašu alkohola s 13 godina ili ranije, 8,1 posto učenika se opilo sa 13 godina ili ranije, 21 posto učenika je barem jednom u životu probalo drogu, a 4,2 posto počelo pušiti sa 13 godina ili ranije. Stoga je fokus programa usmjeren na učenike šestih i sedmih razreda osnovne škole gdje se educiranjem i učenjem socijalnih i komunikacijskih vještina putem edukativnih radionica i kampova, afirmacijom odgovornog roditeljstva, javnom tribinom i savjetodavnim radom s korisnicima nastoji prevenirati nastanak i razvoj ovisnosti.

Iza vas je prva godina provedbe "Nauči živjeti“. Kakvi su rezultati i zaključci iz dosadašnjih aktivnosti?
MONE: - Iza nas je prva i vrlo uspješna godina provedbe u suradnji sa Zajednicom Pape Ivana XXIII. Ovo nam nije prva suradnja jer smo sa Zajednicom već proveli dva uspješna projekta, ali i u ovom zajedničkom projektu rezultati su više nego zadovoljavajući. Učenici su kroz edukativno interaktivne radionice i kampove poboljšali sposobnost razumijevana i izražavanja emocija, povećana je razina prepoznavanja osobnih potencijala, razvijene su vještine asertivne komunikacije te verbalnog i neverbalnog izražavanja, razvijene su vještine odupiranja pritiscima vršnjaka te donošenje vlastitih prosudbi. Povećana su znanja o posljedicama i rizicima korištenja sredstava ovisnosti te razvoj samopouzdanja kod učenika.

image
Mone Ademi, Milka Ramić i Klara Boto
Branko Radonić

Provodili ste kampove s učenicima i radionice s roditeljima. Na vrgorskom području ovakve aktivnosti nisu česte. Kako su ih prihvatili jedni i drugi? Kakvi su komentari?
KLARA: - Budući da je riječ o području kojeg karakterizira nedostatak sadržaja za mlade, učenici su jako dobro reagirali na sve ponuđene aktivnosti. Zajednica ima osigurane prostore za provedbu edukativnih kampova, stoga su učenici izražavali zadovoljstvo time što imaju priliku provesti jedan dan sa svojim razredom izvan školske zgrade te se povezati sa stručnim suradnicima, nastavnicima i volonterima. Oni to doživljavaju kao razredni izlet na kojem uz radionice, pjevamo, sviramo, igramo društvene igre, nogomet, šeta se u prirodi i slično. Učenici koji sudjeluju u našim radionicama i kampovima nas prepoznaju kasnije na ulici i često pitaju kada ćemo se opet družiti. Primijetili smo kako su razredi uključeni upravo u kampove puno bolje povezani. Jedan od izazova s kojima se susrećemo je aktivno uključivanje roditelja u programe prevencije. Manjak motivacije za sudjelovanjem postoji, no ono što možemo primijetiti je da roditelji koji se odazovu i aktivno sudjeluju u radionicama obično izražavaju visoko zadovoljstvo. Roditelji često nisu svjesni kako su oni "prva linija obrane“ kad je u pitanju obrana njihovog djeteta od zloupotrebe sredstava ovisnosti i da mogu utjecati na ponašanje svog djeteta, osobito ako su upoznati sa činjenicama vezanim za sredstva ovisnosti.

Protiv povodljivosti

Vaše četiri edukativne radionice obrađuju teme "shvati sebe i druge“, "poštuj sebe i druge“, "izrazi stav“ i "odupiranje pritisku vršnjaka“. Kako izgledaju te radionice i na koji način mogu pomoći učenicima?
MILKA: - Svaka radionica osmišljena je kroz više vezanih interaktivnih aktivnosti prožetih kroz jedan školski sat kojega provode stručni djelatnici Zajednice u vrijeme predviđeno za održavanje sata razredne zajednice. Radionice uvijek započinjemo sa zanimljivom uvodnom aktivnošću. Jedan od primjera je "eksperiment“ kojim demonstriramo koliko smo povodljivi. Naime, dvoje učenika se pozove ispred učionice gdje im se zada kratak tekst koji će prezentirati ostatku razreda. Ostali učenici dobiju uputu da svaki put kada izvoditeljica zakašlje svi ustanu na noge i pratimo hoće li se za njima voditi i oni učenici koji nisu svjesni upute. Ovom aktivnošću razred uvodimo u temu vršnjačkog pritiska. Objašnjava im se kako smo mi ljudi povodljivi jer nam to pomaže da se snađemo u nepoznatim situacijama.

image
S jedne od radionica
 
Privatni album

Temu ovisnosti obrađujemo putem interaktivnog kviza i vođene rasprave. Svi učenici popunjavaju kratak upitnik s mitovima o ovisnosti te im se podijele lepeze u zelenoj i crvenoj boji. Čitaju se tvrdnje naglas i učenici dizanjem zelene ili crvene lepeze potvrđuju slažu li se i ne slažu s navedenom tvrdnjom. Iz svake skupine nekoliko učenika dobije priliku argumentirati svoj odgovor. Tada najčešće dođemo do informacija otkud njima mitovi poput toga da je lako prestati pušiti cigarete ili da je marihuana zapravo ljekovita za sve ljude. Uočimo kako mladi informacije iz okoline dobiju putem medija, od starije braće i sestara ili prijatelja. Najčešće iste informacije nekritički uzimaju kao istinu. Stoga ih učimo kritičkom promišljanju bez da ih kritiziramo zbog njihovih mišljenja. Učimo ih kako ispitati točnost informacija koje dobiju i najčešće svi učenici budu jako zadovoljni provedenom radionicom i postignu značajan napredak u informiranosti o temi ovisnosti.

Dostupna marihuana

Angažirani ste na zaštiti djeteta od ovisnosti. Ovisnost je već desetljećima problem u našemu društvu, na koji način joj vi pristupate i kakvi su stavovi učenika osnovnih škola o njoj?
KLARA: - Problem ovisnosti o drogama globalni je problem suvremenog svijeta te se rješavanju tog problema treba pristupiti s globalne, regionalne i nacionalne razine. Putem više projekata Zajednica je ostvarila razna partnerstva i suradnje s lokalnim institucijama i upravljačkim strukturama, zavodima za javno zdravstvo, centrima za socijalnu skrb, zavodima za zapošljavanje, srednjim i osnovnim školama, pravosudnim tijelima, drugim udrugama, medijima i lokalnom zajednicom. Za potrebe ovoga programa ostvareno je partnerstvo s Osnovnom školom don Mihovila Pavlinovića Metković, Osnovnom školom Vrgorac i Centrom za socijalnu skrb Metković.

Povezivanje partnera u programu nastalo je tijekom niza godina zajedničkog rada i suradnje, uslijed traženja adekvatnog odgovora na potrebe djece i mladih u okruženju na području prevencije ovisnosti.

Nažalost, u našoj kulturi pijenje alkohola još uvijek se ne dovodi dovoljno u vezu sa socijalno neprihvatljivim ponašanjem. Slična stvar je i s pušenjem duhanskih proizvoda kojem se često može pribrojiti i otvoreno roditeljsko odobravanje. Kad se tome još pridodaju socijalni utjecaji poput medija, društvenih mreža i vršnjaka, laka dostupnost marihuane, sve veći broj različitih kladionica i kockarnica, neizbježan je negativan utjecaj na razmišljanja i stavove učenika o sredstvima ovisnosti. Učenici često imaju pogrešna uvjerenja poput toga da je marihuana korisna za zdravlje ili da je klađenje samo zabava, a alkohol nema štetan utjecaj na razvoj mozga. Često nisu svjesni teških negativnih zdravstvenih i socijalnih posljedica ovisnosti, stoga se u preventivnim programima usmjeravamo i na razotkrivanje i razbijanje takvih mitova.

Odgojni stilovi

U radionicama s roditeljima govorite o demokratskom odgojnom stilu. Što uključuje te radionice? Kakav je to stil?
MONE: - U Osnovnoj školi Vrgorac provedene su tri edukativno interaktivne radionice za roditelje koji su putem rada u malim grupama mogli naučiti više o kvalitetnoj komunikaciji s djecom. Kroz teme poput kako razgovarati s djetetom, kako prepoznati nisko samopoštovanje kod djeteta, kako mu pomoći da razvije osjećaj vlastite vrijednosti, osigurati zdravo obiteljsko ozračje, ljubav i povezanost, kako razgovarati s djetetom o problemu ovisnosti, žele se poboljšati kompetencije prepoznavanja znakova koji bi mogli ukazati na moguća rizična ponašanja te poučiti roditelje vještinama za odgoj bez sredstava ovisnosti.

Naime, roditeljski odgojni stil uvelike utječe na vjerojatnost pojavljivanja rizičnih ponašanja. Od četiri odgojna stila, samo autoritativni ili demokratski stil kombinira čvrstu roditeljsku kontrolu i emocionalnu toplinu. Takvi roditelji postavljaju zahtjeve i očekivanja koja su primjerena dobi djeteta, provode nadzor i imaju čvrstu kontrolu nad djetetovim nepoželjnim obrascima ponašanja, uz ljubav, podršku i emocionalnu toplinu, potiču djetetovu znatiželju, kreativnost, samouvjerenost i nezavisnost emocija, te ga potiču vodeći računa o djetetovim osjećajima. Takva su djeca samopouzdana, sigurna u sebe, visokog stupnja samokontrole, odgovorna i uglavnom imaju visok školski uspjeh.

‘Mi smo tu za njih‘


U sklopu Programa nudite i savjetodavan rad za djecu i roditelje. Na koji način to funkcionira?
MILKA: - Važan dio našeg djelovanja je i savjetodavni rad koji pružamo roditeljima, djeci, mladima i svim ljudima koji osjete potrebu za stručnom pomoći u nošenju sa poteškoćama. Zajednica ima 4 savjetovališta: Split, Zadar, Ploče i Metković u kojima rade psiholozi, socijalni radnici i socijalna pedagoginja. Većina djelatnika i volontera u savjetovalištu pohađa ili su završili edukaciju za različite psihoterapijske pravce što omogućava širok spektar oblika pomoći ljudima koji se jave.

Naš kontakt dajemo školama i ostalim institucijama s kojima surađujemo, javljaju nam se ljudi svih uzrasta. Kada radimo s djecom, najčešće radimo i s njihovim roditeljima. U savjetovalištu imamo mogućnost odraditi psihodijagnostiku na temelju koje se planira nastavak rada. Ljudi se javljaju zbog različitih problema: depresivnost, anksioznost, strah, problemi djeteta u ponašanju, problemi u odnosima, problem s ovisnosti. Ponekad je potrebno osobu koja se javi proslijediti nekom drugom stručnjaku, ali i to je dio savjetodavnog procesa.

Savjetovalište je potpuno besplatno za ljude koji se jave, zbog čega se često iznenade. Vodimo evidenciju zadovoljstva korisnika savjetodavnim radom i pokazalo se kako je većina izrazito zadovoljna uslugom i htjeli bi češće susrete. Zaključno, potrebe za opisanim oblikom pomoći ima i ljudi su sve spremniji tražiti pomoć stručnjaka. Mi smo tu za njih.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. veljača 2021 23:51